Negdje između Save i Soče, tamo gdje se oduvijek proizvodila pamet za tuđe ratove, nastalo je čudo tehnike koje bi moglo promijeniti odnose moći u regiji — ako ne u ratu, onda barem u prezentacijama na sajmovima oružja. Zove se Komodo-Mangart 25, i to ime zvuči kao da su ga smislili Marvelovi scenaristi na dopustu u pivnici Medvedgrad.
No iza imena krije se nešto ozbiljno: teški, besposadni sustav protuzračne i protudronske obrane, prvi takav u Europi, a možda i u svijetu.
Hrvatski DOK-ING i slovenski Valhalla Turrets udružili su snage, i kao što to u ovom prostoru obično biva – iz braka razuma i geografije rodilo se dijete koje bi moglo osvojiti NATO katalog. Jer Komodo-Mangart 25 nije samo „robot s topom“, kako bi rekli tabloidi, to je mobilni sustav koji vidi, puca i preživljava bez vojnika u kabini. San svakog generala i noćna mora svake birokracije.
DOK-ING je u startu dao svoje najjače oružje – platformu Komodo, robusno električno čudo koje inače služi za razminiranje ili vatrogasne akcije. Na to su Slovenci dodali svoju kupolu Mangart 25, opremljenu topom kalibra 25 milimetara, koji jede dronove za doručak i, ako zatreba, helikoptere za ručak.
Uparen s AESA radarom Safrana i raketama MBDA, sve to funkcionira kao digitalni pas čuvar modernog bojišta: vidi, prepoznaje, reagira. Sustav se kreće do 55 kilometara na sat, nosi 8,5 tona oružja, a operater sjedi kilometrima daleko, siguran iza ekrana. Kad Komodo krene, ne čuje se psovka, ne čuje se zapovijed — samo algoritam i tišina elektronike. To je novi zvuk rata.
Balkan nikad ne propušta priliku da zakasni na budućnost. Pa ipak, evo trenutka kada se nešto pomaknulo unaprijed. Trinaest članica NATO-a već je, kažu, pokazalo interes. Nije to samo pitanje oružja — to je pitanje prestiža, dokaz da se i iz Zagreba i Ljubljane može izvesti nešto što nije pjevačica, rukometaš ili nogometni transfer.
U svijetu gdje dron od 300 dolara može uništiti tenk od deset milijuna eura, zemlje bez ogromnih vojnih proračuna moraju biti inovativne. Komodo-Mangart 25 upravo je to: oružje siromašnih pametnih država, oružje koje brani, a ne okupira.
Naravno, ovakvi projekti na ovim prostorima često završe u beskrajnim evaluacijama, natječajima i konferencijama za novinare. „NATO zanimanje“ često znači – pogledali su PowerPoint, a sad čekaju da vide hoće li to stvarno raditi po kiši i blatu.
No, ako Komodo preživi taj labirint procedura i lobista, mogao bi postati naš odgovor na turske Bayraktare – ali u besposadnoj kopnenoj verziji. To bi bio trenutak kad mali proizvođači iz regije konačno prestaju biti fusnota i postaju fusilijeri globalnog tržišta oružja.
Komodo-Mangart 25 nije samo vozilo – to je metafora jedne regije koja pokušava dokazati da zna više od onoga što joj se pripisuje. U svijetu gdje rat postaje algoritam, ovo je pokušaj da se vlastiti algoritam upiše u tu globalnu jednadžbu.
Možda je prerano za hvalospjeve, ali nešto u toj kombinaciji čelika i balkanske upornosti zvuči obećavajuće. Jer ako robot s hrvatskim gusjenicama i slovenskom kupolom može oboriti neprijateljski dron — možda će i Balkan, napokon, oboriti vlastiti kompleks malih mogućnosti.
M. Marković/Foto: Poslovni dnevnik
Ministrica gospodarstva Srbije Adrijana Mesarović izjavila je da je na graničnom prijelazu Bajakovo doživjela, kako…
U veljači 2001. Hrvatska narodna banka odlučila je prodati gotovo sve zlatne rezerve koje je…
Protiv Živka Zagorca i još 23 ljudi, članova Bilogorskog odreda, podignuta je optužnica zbog ratnih…
Komentiraj