Hrvoje Klasić opet je lagao o pjesmi “U boj, u boj, za narod svoj!”

U organizaciji zastupnica Anke Mrak-Taritaš i Dalije Orešković u Saboru se održao okrugli stol s temom „Ustaštvo nema ‘ali’“, na kojem su uz zastupnice sudjelovali Vesna Pusić, Hrvoje Klasić i Dražen Lalić.

U ovom tekstu zanima nas dio rasprave povjesničara Hrvoja Klasića na pjesmu “U boj, u boj na narod svoj,” za koju Klasić tvrdi da je su stihovi iz pjesme Jovana Jovanovića Zmaja. Klasić je u Saboru rekao:

“Za dom spremni je jedino i isključivo ustaški pozdrav. Nikada toga nije postojao kao pozdrav, kao ni pjesma “U boj, u boj za narod svoj”. Drago mi je kad tribine skandiraju ” U boj u boj”, koji nije postojao ni u kakvoj operi Nikola Šubić Zrinjski.

Postoji samo u pjesmi Jovana Jovanovića Zmaja iz 1876. koja se zove Bojna pjesma i govori o oslobađanju Srba od Turaka.  Jednom prilikom sam rekao da je to dokaz da su naši navijači tolerantni jer čitaju srpsku poeziju na ćirilici. Nigdje toga nema. NIGDJE!

Ajde, nemojte mahati rukama nego mi pokažite gdje ima”, govorio je samodopadno Klasić u maniru revolucionara koji čita proglas narodu nakon što revolucionarna vlast osvoji neki grad.

No, dokumentarna gospođa historija je pouzdanija od Klasića. I Wikipedije. Evo dokaza:

Ovo nije prvi put da je Klasić lagao. Istu laž izgovorio je u emisiji “Nedjeljom u dva”  na HRT-u, a tu njegovu laž, nekritički prenijeli brojni portali u Hrvatskoj. I u Srbiji, naravno. Laž tako postaje Klasićeva konstanta.

Zanimljivo je da na Klasićeve laži nije reagirao nitko iz Leksikografskog zavoda, nitko od povjesničara ili povjesničara književnosti. Faktograf nećemo spomenuti, to se od njih i ne očekuje.

Pjesma s poznatim stihom “U boj, u boj, za narod svoj” napisana je 1866. godine. Autor teksta je hrvatski književnik Franjo Marković, a glazbu je skladao Ivan pl. Zajc iste godine. Kasnije je pjesma uvrštena u Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski (1876.), gdje je postala najpoznatija kao zborska budnica.

Osim u Hrvatskoj, pjesma je stekla veliku popularnost i u Japanu, gdje je postala himna muškog zbora sveučilišta Kwansei Gakuin. U početku je i u Japanu bila predstavljena kao “Srpska ratnička pjesma”

Važno je razlikovati ovu hrvatsku pjesmu od srpske “Bojne pesme” Jovana Jovanovića Zmaja (1876.), koja također sadrži stih “U boj, za narod svoj”.

Postoje dvije različite pjesme s gotovo identičnim poklikom, ali hrvatska inačica  (U boj, u boj) nastala je deset godina ranije. Stih koji se najčešće povezuje s hrvatskom operom Nikola Šubić Zrinjski potječe iz 1866. godine, a kasnije je postao simbol domoljubnog naboja i kulturne tradicije.

Može li srpska pjesma smatrati plagijatom 

Pojam autorskih prava U 19. stoljeću nije bio reguliran kao danas, a poklici tipa “U boj, za narod svoj” bili su dio šireg domoljubnog repertoara i retorike.

Sadržajno, sličnost je očita. Gotovo identičan poklič nastaje deset godina kasnije. To otvara prostor za raspravu je li Zmaj svjesno preuzeo hrvatski motiv ili je riječ o paralelnom korištenju općeg domoljubnog izraza.

Pravno gledano, ne možemo ga nazvati plagijatom jer se radi o općem pokliču, a ne o kompleksnom autorskom tekstu. Nacionalni motivi u 19. stoljeću često su bili reinterpretirani

Je li pjesma u “U boj”  bila inspiracija Jovan Jovanović Zmaj? 

Zajčeva pjesma bila je poznata, pa je moguće da je Jovan Jovanović Zmaj, koji je inače napisao neke od najljepših stihova o Hrvatima, preuzeo isti poklič i prilagodio ga srpskom kontekstu čime je  hrvatski domoljubni poklič dobio i srpsku varijantu.

Osim u Hrvatskoj, pjesma “U boj” je stekla veliku popularnost i u Japanu, gdje je postala himna muškog zbora sveučilišta Kwansei Gakuin. I oni su ju do 80-ih godina prošlog stoljeća vodili kao “srpsku ratničku pjesmu”

U Japan su ju 1919. godine donijeli bivši austro-ugarski ratni zarobljenici Čehoslovačke legije koji su se prteko Sibira i Dalekog istoka vraćali kući.

Pjesma je danas himna muškog pjevačkog zbora prestižnog japanskog sveučilišta Kwansei Gakuin i izvode ju kao hrvatsku domoljubnu pjesmu.

M. Marković/Foto: NSK /Sabor.hr