Marijačić uzvraća: Rade pritisak na sud da ponište presudu Pupovčevim novinarima

Novinarka srpskih Novosti Tamara Opačić i glavni tajnik Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević osuđeni za kazneno djelo uvrede Ivice Marijačića, glavnog urednika Hrvatskog tjednika iz Zadra. Dosuđena im je kazna od po 1.350 eura, s trogodišnjim rokom kušnje.

Presuda je izazvala reakcije dijela javnosti i organizacija civilnog društva pa je pokrenut javni pritisak da bi se u očekivanom žalbenom postupku presuda preinačila.

Hrvatski P.E.N. centar izrazio je zabrinutost zbog mogućih posljedica ovakvih odluka na novinarsku profesiju. U priopćenju koje potpisuje Iva Grgić Maroević naglašava se problem nejasne granice između slobode izražavanja i govora mržnje te upozorava na rizik ograničavanja legitimne kritike i interpretacija povijesnih tema.

Nakon reakcija civilnih udruga i Hrvatskog P.E.N.-a, oglasio se i Marijačić, tvrdeći da se protiv sutkinje i Hrvatskog tjednika vodi organizirani pritisak kako bi se presuda srušila u žalbenom postupku:

“Nakon što je Općinski sud u Zagrebu prihvatio moju tužbu i osudio novinarku srpskih Novosti Tamaru Opačić i urednika Sašu Miloševića zbog kaznenog djela klevete koje su počini prema meni, počela je nevjerojatna huškačka kampanja protiv zagrebačke sutkinje Ive Kero koja je odlučila u tom predmetu, kampanja protiv Hrvatskoga tjednika i mene kao urednika.

Predvode ju novinari u Pupovčevim Novostima, odvjetnica Lina Budak i druge koje zastupaju to gnijezdo, uključio se, kako vidimo, i P.E.N, a to je nevladina udruga propalih i netalentiranih pisaca, zatim neka druga glasila.

Sada se sve čini da Županijski sud prihvati njihove žalbe i ukine tu presudu. Riječ je, naravno, o nezakonitome i kažnjivom pritisku na pravosuđe nakon prvostupanjske presude.

Godine 2018. u Biltenu Srpskoga nacionalnog vijeća spomenuti dvojac iz Novosti oklevetao je mene kao urednika i Hrvatski tjednik da promičemo najsuroviji oblik mržnje prema Srbima, zatim da potičemo i zagovaramo nasilja i povijesni revizionizam.

Tada su u Biltenu optužene i druge javne osobe, sve one koje ukazuju na pročetničko i velikosrpsko djelovanje u Novostima i kritički se osvrću na rad Milorada Pupovca. Neki od njih, novinari Jurič, Ljubić, zatim glazbenik M. P. Thompson, umirovljeni časnik Marko Skejo, također su tužili autore pamfleta u SNV-u, ali su u međuvremenu ili odustali ili izgubili sporove.

Moj odvjetnik Mate Knezović i ja bili smo ustrajni i dobili smo ovaj spor. Borili smo se sedam godina, opširno svjedočili i dokazali da su nas Pupovčevi ljudi u Biltenu oklevetali u zemlji i u inozemstvu ( jer Bilten je predstavljen i na međunarodnoj razini) te nam pričinili nemjerljivu gospodarsku štetu s obzirom na to da su mnogi i odustali od čitanja HT-a nakon što smo javno etiketirani kao fašisti.

Kazna je simbolična

U pokušaju da argumentiraju objavljene klevete protiv mene, novinarka Opačić i urednik Milošević predstavili su na sudu niz naslovnica Hrvatskoga tjednika kao dokaz. Tako su, uz ostale, za naslovnicu Krvavi Titov zemljovid, na kojoj su označena sva mjesta masovnim partizanskih zločina nad Hrvatima, dakle notornu istinu predstavili kao govor mržnje.

Naslovnica HT-a s intervjuom s Markom Skejom ih vrijeđa jer Skejini brkovi podsjećaju, kako su rekli, na Hitlerove. Sud je, naravno, odbacio njihove komične “dokaze” i prihvatio moju tužbu. Njih dvoje osuđeno je na po 1500 eura odštete, ali ni to ne će platiti ako u određenom roku ne ponove slično ili isto kazneno djelo. Dakle, kazna je nikakva ili simbolična.

Ne znam hoće li Županijski sud podleći ovim snažnim pritiscima da se presuda ukine. Moguće je, poštovani čitatelji, i uopće nisam optimist. Raspored moći u hrvatskome društvu je takav da se u pravosuđu nitko više ne usuđuje osuditi novinare ili javne osobe koje zastupaju velikosrpska, projugoslavenska ili četnička stajališta.

Suci se boje osuditi Srbe

U ovom predmetu se izmijenilo četvero ili petero sudaca u Zagrebu, svi su vidjeli da je stanje spisa u moju korist, ali su se jednostavno plašili osuditi Srbe pa su napuštali predmet i prepuštali ga drugima.

Sudovi u Hrvatskoj, napose u Zagrebu, ne žele osuditi Pupovca, Dežulovića, Danku Derifaj i slične, jer znaju da iza njih stoje nevladine udruge, tzv. HND, političke stranke, MUP… Iza nas hrvatskih novinara ne stoji nitko. Oni i kad izgube proces, ne gube ništa jer im sve troškove podmiruju drugi, u konačnici snosimo ih mi. Mi i kad dobijemo spor gubimo jer sami godinama snosimo troškove postupka.

Oni mogu psovati i vrijeđati Vukovar ( Jebo vas Vukovar), mogu pljuvati po Oluji i RH, vulgarno podmetati ljudima što god žele, mogu krasti javni novac i ne polagati nikomu račune, mogu provaljivati i tuđe domove, mogu beskrupulozno lagati, ali prolaze nekažnjeno, mogli su u konačnici i aktivno sudjelovati u agresiji na RH, a mi im to ne smijemo javno reći,

Pokoreno hrvatsko sudstvo vježba zato pravni poredak na hrvatskim novinarima. Samo onaj tko je stjecajem okolnosti upućen na funkcioniranje tog sustava u Hrvatskoj zna o čemu pričam i o kakvim nakaradnim odnosima je riječ, kad vidi stanje u pravosuđu postaje svjestan da je od Hrvatske ostalo samo ime.

Nedavno sam na primjeru dviju presuda pokušao to ilustrirati. Županijski sud u Zagrebu je godine 2014. oslobodio Boljkovca od optužbe za ratni zločin iako je i sam sudac priznao da postoje dokazi da je kao šef Ozne u Karlovcu kriv za ubojstvo vise od 20 Hrvata, ali ti su dokazi, kako je rekao, dovoljni samo za optužnicu, ne i za presudu.

Isti taj sud, dakle Županijski sud u Zagrebu je dvije godine poslije, 2016. osudio prvoga zapovjednika obrane Vukovara Tomislava Merčepa na sedam godina zatvora iako je Sud priznao Merčep nije zapovjedio ni počinio zločin, kriv je samo što nije spriječio zločine.

Poštovani čitatelji, za desetak dana i objavit ću u Hrvatskom tjedniku opširan prilog i o nekim drugim slučajevima iz kojih se vidi kako se hrvatsko pravosuđe, odnosno oni koji mu diktiraju ponašanje, iživljava nad Hrvatskim tjednikom. Nikada se nije tako postupalo ni nad jednim medijem, nikada ni jedan sličan potez se ne bi usudili poduzeti prema Novostima ili Jutarnjem listu, na primjer.

Oduvijek, unatoč svim teškoćama i problemima, izbjegavam o sebi i HT-u pisati kao o žrtvi, ne podnosim lamentiranje, radije trpim i borim se koliko god mogu, ali postoje situacije kada jednostavno ne možete u vlastitoj državi podnijeti činjenicu da se laž, bezakonje i mržnja prema ovoj zemlji i narodu privilegiraju i nagrađuju, a čestit rad kažnjava.”

M.M. /Foto: Maxportal