Marko Jurič: Darko je pronašao svoj mir. Hoće li ga ikada pronaći Ostojić i Sabadoš?

UMRO je maloljetni Dragovoljac Domovinskog rata i vukovarski bojovnik Darko Pajičić.

Koja životna priča. Mješavina tuge i radosti, a na koncu jedne beskrajne nepravde koja vapi svojom boli do neba. Najprije ratnik u Vukovaru, potom je nakon pada prošao strahote i po logorima smrti u Srbiji.

Slijedeća je kobna epizoda bila ćirilične table i brutalno nasilje, formalno, hrvatskog policajca Saše Sabadoša. Međutim, ni tu nije kraj nepravde prema Darku Pajičiću.

Vrhunac slijedi u bezobraznoj, beskrupuloznoj interpretaciji događaja koju je javnosti ponudio ministar policije Ranko Ostojić. Interpretacija potpuno u maniri lažljive zločinačke komunističke historiografije. Bez obzira je li u pitanju likvidacija zarobljenika na Križnom putu

, ubojstvo Bugojanske grupe ili udbaške likvidacije hrvatskih emigranata. Objašnjenje je uvijek bilo tipa ‘međusobni obračuni’, ili ‘samoubojstvo zbog rastrojenosti’ ili ‘u pijanom stanju’ i slična objašnjenja kojima su komunističke ubojice prikrivale vlastite zločine.

Ministar Ranko Ostojić i izvršitelj Saša Sabadoš na svojoj savjesti nose život mladog hrvatskog ratnika Darka Pajičića i to najprije njegovu invalidnost i zdravlje, a potom i život koji su mu ukrali.

Sramota kojom je Ranko Ostojić pokušao oblatiti Darka Pajičića, da je u pijanom stanju pao i sam se ozlijedio, najbolje oslikava doktrinu stranke i ideologije kojoj Ostojić pripada. A ona se svodi na tri riječi: pljačkanje, ubijanje i laganje.

Darko je pronašao svoj mir. Ostojić i Sabadoš? Teško da će nakon ovoga. Ovakav rasplet otvara prostor za dizanje optužnica protiv njih za ubojstvo i prikrivanje ubojstva. Imati na rukama nevinu krv je vrlo nezgodna situacija jer krv mučenika do neba vapi za zadovoljštinom. To je što se neba tiče. A na zemlji? Do zastare treba proći najmanje dvadeset godina.

I to računajući od danas.

Marko Jurič/foto: SOHV