Migrant koji je pretukao policajku u Zagrebu pušten na slobodu: ‘Ja sam miran i pošten‘

Marokanac Hamza O. (33), koji se od lanjskog 30. lipnja nalazio iza remetinečkih rešetaka nakon što je u prostoriji policije na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu brutalno pretukao mladu zagrebačku policajku, slobodan je čovjek.

Zbog prisile prema službenoj osobi, a za što je zakonom predviđen višegodišnji zatvor, Hamza O. nepravomoćno je osuđen na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na uvjetnu kaznu od godinu dana s petogodišnjim rokom kušnje, tijekom kojeg ne smije počiniti novo kazneno djelo. Dosuđena mu je i mjera liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine.

Prema vještaku psihijatru, u vrijeme kaznenog djela bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, a optuženi je na početku suđenja odbacio krivnju te djelovao nezainteresirano za svjedočenje policajke, tvrdeći da “ne zna tko je ta žena jer ju vidi prvi put u životu“.

Zanimljivo je, pak, da u svojoj obrani nije našao za shodno uputiti bilo kakav vid isprike oštećenoj niti iskazati kajanje, već je, naprotiv, za sebe rekao:

“Ja sam miran čovjek. I pošten. A ona je mene udarila pa sam poludio. U Hrvatskoj živim od 2013. godine i radio sam po autopraonicama i vulkanizerskim radnjama, a kad ne pijem i ne konzumiram ništa od konkretnih supstanci, ne ponašam se tako.”

Sud ga je oslobodio plaćanja sudskih troškova, a nije isključeno da će, s obzirom na to da je strani državljanin i da ga ništa ne veže za RH, protiv njega biti proveden žurni upravni postupak nakon kojeg će biti protjeran iz Hrvatske, kao i mnogi drugi stranci koji su se ogriješili o hrvatski zakon.

Inače, riječ je o mladiću koji je, kako kaže, uspješno završio pet razreda osnovne škole u mjestu Sale u sjeverozapadnom Maroku, a u Hrvatskoj, u kojoj u vrijeme počinjenja djela nije radio, ima stalni boravak i nema važeću osobnu ispravu. Međutim, ono što upada u oko jest podatak da je za njim na snazi inozemna tjeralica.

Užasan napad na mladu policajku, koji je zgrozio prolaznicu koja se našla u blizini,  dogodio se 29. lipnja prošle godine oko 18.15 sati.

Policajka je u sudnici je drhtećim glasom i kroz suze mlada opisivala što joj je priuštio optuženi državljanin Maroka dok je bila na dužnosti kobnog dana, i to još sama u skraćenoj smjeni od 16 sati do ponoći, na rizičnom prostoru gdje svraćaju svi profili društva.

Opisala je da je opservirala unutarnji prostor kolodvora, na kojem policija ima svoj ured u koji dovode osobe na legitimiranje i postupanje, te potom daljnje provjere odrađuju tetrafonom prema policijskoj postaji. Sve do toga dana nikada nije imala problema sa stranim državljanima.

– Po nalogu šefa smjene morala sam provjeravati strance. Preko puta je kasino gdje odlaze mahom ilegalci, misleći da će zaraditi veliki novac. Vidjela sam da mi u susret iz pravca kasina ide muškarac tamnije puti, s bradom. Djelovao je neuredno, imao je maskirne hlače i duksericu. Normalno sam mu prišla, pozdravila ga i na engleskom upitala ima li kod sebe dokumente. Rekao je da nema. A onda mi je dao prljav dokument koji je bio poderan na više mjesta.

Imao je potvrdu da je prijavio gubitak dokumenata i kojih. Upitala sam ga što ima po džepovima pa je iz jednog džepa hlača izvadio mobitel i punjač, a iz drugog svežanj novčanica. Radi detaljnijeg razgovora, ali i činjenice da mi je blok za pisanje podataka zatečenih osoba bio u službenoj prostoriji, zamolila sam ga da krene sa mnom kako bih uzela njegove podatke i provjerila ga. Na engleskom mi je rekao da nema problema. Hodali smo usporedno i razgovarali – prisjetila se u sudnici napadnuta policajka, dodajući da joj je tada otkrio da je u Hrvatsku došao dva mjeseca ranije i da boravi u hotelu Porin.

Ističe pritom da joj je okrivljeni u bilo kojem trenutku mogao pobjeći te da ona ne bi za njim trčala, jer je sama pokrivala zonu. Po ulasku u službenu prostoriju rekla mu je da joj napiše svoje ime, prezime i datum rođenja. I na to joj je opet rekao da nema problema.

– Kad sam ušla u tu prostoriju, ostavila sam vrata otvorena jer sam bila sama. Otvorila sam prozor, a na stol mu stavila list A4 formata i svoju kemijsku. On se sagnuo pisati traženo, a ja sam iz sigurnosnih razloga stala iza njega, blizu vrata, te se malo odmaknula. Ali, nakon što je napisao svoje podatke, pustio je kemijsku olovku te me desnom šakom udario u lice tako da sam udarila potiljkom o zid. S objema rukama me primio za prednji dio glave i počeo čupati. I onda mi je glavom više puta udarao o zid.

Imala sam sprej-nadraživač kod sebe i htjela ga pošpricati, ali mi je blokirao obje ruke te mi se počeo unositi u lice, govoreći na engleskom da nismo mi policija, već mafija. Spriječio me i da uzmem tetrafon koji sam tijekom naguravanja uspjela uzeti s desne strane odore, ali on ga je na kraju bacio na pod. Pištolj u tom trenutku nisam htjela uzeti jer sam pomislila da ne daj bože opali ili da mi ga slučajno uzme, pa sam posegnula za lisicama – otkrila je dalje policajka, dodajući da ju je Marokanac uporno stiskao te je u jednom trenutku laktom zatvorio vrata prostorije.

Pritom je cijelo vrijeme glasno dozivala upomoć, ali nitko nije nailazio jer je u tom dijelu, koji je blizu toaleta, protok ljudi bio manji. U nastavku naguravanja nasilnik ju je opet uspio odgurnuti o zid, o koji je udarila licem u predjelu uha i usput nabila prste na lisice.

Vidjevši da je Marokanac sve agresivniji, uspjela je smoći snage te ga prvo jednom, a potom i drugom nogom udariti u međunožje. Dok je, ležeći na tlu, uspjela domoći se u konačnici tetrafona, obavijestila je šefa smjene da je napadnuta i da joj treba hitna pomoć te usput davala podatke koje je stranac napisao na papiru. Ubrzo je uslijedio novi šok.

– Dok sam tako u klečećem položaju razgovarala i pokušavala ustati, on se vratio, uhvatio me za kosu i tako vukao na hodnik. U jednom trenutku došla je čistačica koja je to vidjela i počela vrištati. On me pustio i pobjegao kroz sporedni izlaz na perone, a ubrzo su stigle kolege iz postaje i Hitna pomoć, koja me odvezla u bolnicu.

Osjetila sam slabost i da mi glava buja – ispričala je još policajka, kojoj je laknulo kad je čula sutradan u ranim jutarnjim satima da su napadača njezini kolege uhitili. Povod njegovu takvu ponašanju iz čista mira i dalje joj je nepoznanica jer je svoj dio posla toga dana odradila nadasve profesionalno. Zadobila je niz, srećom lakih, ozljeda u vidu krvnih podljeva i oguljotina.

Odgovarajući dalje na pitanja zašto je baš optuženog odabrala za provjeru identiteta i kakvo mu je znanje engleskog, policajka je rekla da mu je engleski dobar, da joj je odgovorio na sva pitanja. A što se tiče odabira, prišla mu je jer joj je izgledao zapušteno i kao da je bez dokumenata, pa bi, nastavno na to, mogao biti ilegalni migrant.

– Napao me iz čista mira. Bio je miran i uljudan kad sam mu prišla. Pristao je ići sa mnom te na njemu nisam vidjela nikakvih znakova uznemirenosti – istaknula je.

Od posljedica premlaćivanja policajka je na kraju provela tjedan dana na bolničkom liječenju. Liječnici su joj rekli, s obzirom na povraćanje i vrtoglavice, da su to simptomi potresa mozga. Neko vrijeme nakon toga nosila je i Schanzov ovratnik, imala je ukočen vrat i odlazila na fizikalne terapije.