Nepoznata bitka iz “Oluje” kojom je Mladić pokušao vratiti Knin

“Oluja” je apsolutno bila majka svih bitaka i treba ju slaviti, ali bitka kod Grahova s 12. na 13. kolovoza 1995.  je nekako zaboravljena, izbrisana, ispod radara medija, a heroji te bitke zaslužili su veliko poštovanje.

Bitka u Ardenima, poznatija kao „Bitka u izbočini“, bila je najneočekivanija, najzamršenija bitka u II. svjetskom ratu i zadnji pokušaj poraženih njemačkih snaga da prekorenu tijek savezničkog oslobađanja Europe.

Ima i Hrvatska svoju „Bitku u izbočini“ kojom je spriječen mogući preokret uspjeha „Oluje“, a o toj operaciji domaća javnost ne zna gotovo ništa. Dok su drugi slavili „Oluju“, za neke druge naše vojnike pravi pakao tek je čekao.

Riječ je o bitki kod Bosanskog Grahova, kada su poražene snage Vojske Republike Srpske na širem području Grahova u noći s 12. na 13. kolovoza 1995. pokušale izvršiti kontraudar, zauzeti strateški važan prijevoj Derale između Strmice i Grahova, presjeći komunikaciju Grahovo-Knin i tako otvoriti put srpskim snagama prema Livnu i Kninu te, na koncu, dovesti u pitanje uspjeh „Oluje“.

U sklopu operacije Vaganj-95, koja je trebala donijeti preokret u ratu, na područje Drvara stižu elitna Druga drinska laka pješačka brigada, 65. zaštitni puk, 10. diverzantski odred te dobivaju zadatak da zauzmu Bosansko Grahovo i stvore uvjete za napredovanje prema Kninu, Glamoču, Livnu. U napad kreću noću 12. na 13. kolovoza i silovito udaraju na strateški važan prijevoj Derale između Strmice i Grahova, tzv. kninska vrata.

Bio je to jedini kontraudar srpskih snaga nakon „Oluje“.

Silinu udara na svoja leđa preuzela 141. brigada HV-a na pravcu Biljeg-Ciljeg Vidovića glava-Begovac na koji je udarila šaka srpske kontraofenzive. Srbi su, poput nacista u Ardenima, sve bacili na tu zadnju kartu. Bilo je tu specijalne policije iz Banje Luke, interventnih snaga iz 1. i 2. Krajiške brigade, čak i nešto specijalaca iz okolice Sarajeva, a sve pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića.

Naše gardijske postrojbe već su bile su na odmoru nakon teških operacija i 40-ak dana provedenih na Dinari, a bili smo i u euforiju jer je oslobođen Knin i slomljena tzv. SAO Krajina.

Čak 15 pripadnika 141. brigade, mladi Splićani i Kaštelani, poginulo je u toj široj javnosti danas gotovo nepoznatoj bitki.

Navečer 13. kolovoza u pomoć stiže 3. bojna Sedme gardijske i ojačana bojna Četvrte gardijske, koje je zbog toga hitno vraćena sa odmora na bojište, dolazi i pojačanje u topništvu i oklopu. Ojačane i organizirane hrvatske snage krenule su u protunapad i na prostoru Derala razbile jednu od najelitnijih srpskih brigada, Podrinjsku brigadu i njezine specijalce. Srpske su postrojbe u bijegu iza sebe ostavile arsenale oružja za dalekometno topništvo.

U  završnom udaru naših snaga sudjelovale su i 141.brigada,  6. domobranska pukovnija, 126. domobranska pukovnija i tenkovski vod 113. brigade.

“Uz snažnu topničku vatru, u protunapad smo krenuli ujutro 14. kolovoza. Bio je to napad iz pokreta, prvi put izveden na taj način. Mi smo u hodu, bez posebnog izviđanja i planiranja, uveli snage u borbu, odredili smjerove i žestoko krenuli. Išli smo lijevom stranom Grahovskog polja, desno uz selo Bursaće prema Drvaru i vrlo brzo probili prvu crtu.

„Drinske vukove” i ostale razbili smo iz pokreta i već 15. kolovoza došli do Drvara. Uzeli smo sve dominantne položaje i Drvar nam je bio kao na dlanu. Kao kad se popneš na Sljeme, a ispod su Šestine, opisao je akciju zapovjednik Ante Koromanović

„Oluja“ je apsolutno bila majka svih bitaka i treba je slaviti, ali bitka kod Grahova je nekako zaboravljena, izbrisana, ispod radara medija, a to mnoge boli.

Marko Marković/foto:hrt