Na skupu u Bačkoj Palanci srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić Hrvatsku je usporedio s Hiterovom Njemačkom, a Pupovac je to mirno slušao što je u Hrvatskoj shvaćeno kao prešutna podrška Vučićevim izjavama.
Po povrtaku u Hrvatsku, na brojne napade da mu je, kao zastupniku Hrvatskog sabora, bilo mjesto u Kninu na proslavi Oluje, a ne s Vučićem i Dodikom u Bačkoj Palanci, Pupovac je odaslao javno priopćenje navodeći da “razumije svoje sugrađane Hrvate”.
Na njegovu objavu reagirao je dr. Darko Bekić, hrvatski diplomat, početkom 1990-ih savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Franje Tuđmana, autor brojnih rasprava i studija s područja međunarodnih odnosa, autor knjige Povijest hrvatske diplomacije.
Dr. Bekić piše:
SRPSKO STANOVNIŠTVO KOJE SE POVUKLO U SRBIJU NAKON ‘OLUJE’ NISU BILI CIVILI!
“Ovu, naizgled, bogohulnu tezu treba, naravno, objasniti. Pri tome, polazim od strategije JNA koja se temeljila na vojnoj doktrini razvijenoj u NOB-u i dalje, u poslijeratnom razdoblju, nakon sukoba Tita s Informbiroom.
Ta doktrina, poznata kao “općenarodna obrana i društvena samozaštita” (ONO i DSZ) temeljila se na marksističkoj teoriji “naoružanog naroda” ali i hajdučko-uskočkoj tradiciji kršćanskih naroda na tromeđi Austrijskog i Osmanskog carstva, odnosno, Mletačke Republike (“Morlakija”, “Triplex Confinium”), od 16. do 19.stoljeća.
U hajduke i uskoke ili, kako bi se danas reklo – “paravojne formacije” – odlazilo se zbog straha od progona turskih vlasti, iz osvete, ali i zbog izbjegavanja vojne obveze, plaćanja harača itd.
U NOB-u, odnosno, u poslijeratnoj,Titovoj Jugoslaviji, JNA je bila “inicijator naoružavanja” koja:”…poziva narod pod oružje da bi se osigurao povoljan odnos snaga u živoj sili.”(…) Naoružavanje naroda pojavljuje je se i kao akt obrane zajednice od agresije a ostvaruje se na poziv države koju je vojnički ugrozila druga država”(D.Simić, Naoružani narod…., Politička misao, Vol.19, No.1-2,1982.)
Na ovoj teorijsko-doktrinarnoj osnovi, JNA je 1990., po uputstvima Slobodana Miloševića i srpske političke elite, na teritoriju tzv.Republike Srpske Krajina, angažirala ukupno srpsko stanovništvo, a ne samo mobilozirane i uniformirane “petokolonaše”. Svaki stanovnik, čak i maloljetne osobe, bio je kadrovska rezerva za popunjavanje paravojnih jedinica, a njihove obitelji djelovale su kao hajdučk-uskočki “jataci” u vrijeme turskih ratova.
Riječju, egzodus srpskog stanovništva iz Hrvatske nakon poraza u “Oluji” nije bio zbjeg nedužnog civilnog stnovništva koje u međunarodnom pravu ima poseban, zaštićeni status, već povlačenje poraženog, neuniformiranog dijela svesrpske vojne sile.
U tom smislu, masovni povratak izbjeglih Srba u hrvatske krajeve u kojima su živjeli do agresije ne bi značio zaštitu i obnovu jedne, u ratu postradale nacionalne manjine, već povratak kadrovske rezerve za moguću novu agresiju na demokratsku Hrvatsku, ali i “glasačke mašine” za sve separatističke ili/i autonomaške političke programe, dok god je u Beogradu na vlasti velikosrpska, četnička ideologija i politika.”
M.Marković/foto:press
Grupacija Fantasyland izradila je 2019. godine dokument od 21. listopada 2019. pod nazivom „Institucionalni kriminal…
Poznati hercegovački svećenik fra Mario Knezović javno je kritizirao predsjednika HNS‑a Marijana Kustića zbog toga…
Veliki talent Bayerna Filip Pavić ispisao je povijest kluba nakon što je debitirao za bavarskog…
Komentiraj