Preminuo general Mate Laušić. Čuvao je i Tita i Tuđmana

General Mate Laušić (Sisak, 1949.) preminuo je danas oko 16:30. potvrdio je nam je general Ljubo Ćesić Rojs. Pokojni general Laušić primljene je jučer u bolnicu Rebro zbog moždanog udara.

“Nažalost, mogu vam potvrditi da je preminuo moj suborac i prijatelj, general Mate Laušić. Kad je doživio teški moždani udar smjestili smo ga na Rebro i bio je tada relativno dobro, ali jutros me nazvao njegov sin i obavijestio da se  zdravstveno stanje generala Laušića naglo pogoršalo.

Išli smo se s njim oprostiti u bolnicu Rebro. General Laušić je opremljen svim sakramentima. Pokoj mu duši”, prenio nam je general Ćesić Rojs.

Mate Laušić je dugogodišnji visoki dužnosnik u obrambenom i sigurnosnom sustavu RH, a iza sebe ima bogatu karijeru.

Od 1971. do 1991. radio je na poslovima suzbijanja kriminaliteta u policiji te je obnašao brojne funkcije – od šefa odsjeka za borbu protiv krijumčarenja, inspektora za kontrolu zakonitosti rada u MUP-u pa do pomoćnika načelnika Sektora za suzbijanje kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke.

U studenom 1990. imao je važnu ulogu kao šef osiguranja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Od prosinca 1991. pa do kraja 2022. bio je načelnik Uprave Vojne policije Ministarstva obrane.

Nakon što je otišao u mirovinu, bio je predavač na područjima osobne i poslovne sigurnosti, kriminalistike i poslovne inteligencije. Posljednjih godina bavio se procjenama i planiranjem sigurnosne zaštite pomorskih luka, kulturne baštine, kritične infrastrukture i obrazovnih institucija. Također je savjetovao tvrtke u javnom i privatnom sektoru.

Bio je 1972. u timu koji je osiguravao Josipa Broza Tita na Zagrebačkom velesajmu, a kao nositelj osiguranja pojavio se 1984. na otvorenju Kineske izložbe u Zagrebu. Potom je 1987. bio i direktor Sektora sigurnosti Univerzijade u Zagrebu.

Prve kontakte s HDZ-om imao je 1989., kad je zagrebačka policija odredila njega, Vjekoslava Brajovića i Matu Lisičaka da koordiniraju osiguranje 1. Općeg sabora HDZ-a.

General Mate Laušić – Službena biografija

General-pukovnik Mate Laušić rođen je 8. lipnja 1949. u Sisku. Po narodnosti je Hrvat. Osnovnu školu započeo je u Sisku, a završio je u Zagrebu, gdje je završio i srednju Upravnu školu (1968.). Potom je završio Višu školu za unutrašnje poslove (1974.) te Fakultet kriminalističkih znanosti (1990.), i stekao zvanje diplomiranog kriminalista.

Poslije odsluženog vojnog roka u Karlovcu (1970.) zaposlio se u resoru unutrašnjih poslova, gdje je radio od 1. veljače 1971. do 31. prosinca 1991. na sljedećim poslovima:

– 1. veljače 1971. – 30. travnja 1971. – Sekretarijat javne sigurnosti (SJS) – Grad Zagreb – Sektor za sigurnost saobraćaja – evidentičar za vozila (na određeno vrijeme)

– 1. svibnja 1971. – 30. travnja 1972. – SJS – Grad Zagreb – Sektor za suzbijanje kriminaliteta (SSK) – pripravnik za operativnog radnika

– 1. svibnja 1972. – 14. lipnja 1973. – SJS – Grad Zagreb – SSK – operativni radnik za potrage

– 15. lipnja 1973. – 14. svibnja 1977. – Sekretarijat za unutrašnje poslove (SUP) – Grad Zagreb – SSK – operativni radnik za suzbijanje krijumčarenja i nedopuštene trgovine (na mjestu višeg referenta – privremeno)

– 15. svibnja 1977. – 7. studenog 1978. – SUP – Grad Zagreb – SSK – inspektor za suzbijanje krijumčarenja i nedopuštene trgovine

– 8. studenog 1978. – 30. studenog 1983. – Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove (GSUP) – Grad Zagreb – Odjel za suzbijanje privrednog kriminaliteta – operativni radnik za suzbijanje nedopuštene trgovine i krijumčarenja / vođa grupe

– 1. prosinca 1983. – 31. srpnja 1987. – GSUP – Grad Zagreb – Odjel za suzbijanje društveno-ekonomskog kriminaliteta – Odsjek za suzbijanje nedopuštene trgovine – šef Odsjeka. Od 1. svibnja 1985. do 31. srpnja 1987. bio je uključen u Organizacijski odbor “Univerzijade ’87.” na dužnost direktora Sektora sigurnosti “Univerzijade ’87.”

– 1. kolovoza 1987. – 31. siječnja 1990. – GSUP – Grad Zagreb – operativni radnik za organizaciju i kontrolu rada GSUP-a Zagreb

– 1. veljače 1990. – 17. lipnja 1990. – SUP Zagreb – Operativno dežurstvo – načelnik Operativnog dežurstva

– 18. lipnja 1990. – 30. travnja 1991. – Republički sekretarijat za unutrašnje poslove (RSUP) – SUP Zagreb – Sektor za operativne poslove – pomoćnik načelnika Sektora

– 1. svibnja 1991. – 31. prosinca 1991. – Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) – Služba za zaštitu ustavnog poretka – VI. Odjel službe državne sigurnosti – operativni radnik / pomoćnik načelnika Odjela / šef osiguranja predsjednika Republike Hrvatske

– 31. prosinca 1991. dobio je sporazumni prekid radnog odnosa u MUP-u RH radi prelaska na rad u Ministarstvo obrane RH, gdje je aktivan od 2. prosinca 1991. godine.

Radeći 20 godina u resoru unutrašnjih poslova napredovao je od najnižeg položajnog zvanja referenta do najvišeg zvanja glavnog inspektora. Stručni ispit pred Ispitnom komisijom RSUP-a položio je 10. studenog 1971. godine i stekao položajno zvanje referenta (na poslovima suzbijanja kriminaliteta).

Potom je napredovao u sljedeća zvanja: inspektora (8. studenog 1978.), inspektora I. klase (2. prosinca 1982.), višeg inspektora (25. prosinca 1986.), višeg inspektora I. klase (20. prosinca 1990.) te glavnog inspektora (1. listopada 1991.).

Za rad u resoru unutrašnjih poslova dobio je više pohvala i nagrada. Godine 1987. dobio je Plaketu sigurnosti Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije, kao priznanje za uspješno odvijanje “Univerzijade ’87.”.

Profesionalnu karijeru nastavio je kao djelatna vojna osoba u OSRH, obnašajući od 31. prosinca 1991. do 30. prosinca 2002. dužnost načelnika Uprave Vojne policije.

Tijekom 11 godina na dužnosti načelnika Uprave Vojne policije upravljao je, usklađivao i odgovarao za rad Uprave i postrojbi Vojne policije; zapovijedao je postrojbama Vojne policije; utvrđivao temelje razvoja i specijalističke izobrazbe Vojne policije; vodio sustav upravljanja osobljem te surađivao s ostalim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva obrane i GS OSRH, kao i službama, tijelima i institucijama Republike Hrvatske iz djelokruga zadaća Vojne policije.

Tijekom Domovinskog rata bio je sudionik operacija: Maslenica, Bljesak i Oluja.

U djelatnu vojnu službu u OSRH primljen je 31. prosinca 1991. godine. Čin pukovnika dodijeljen mu je 8. veljače 1992. godine. Potom je promican u činove: brigadira (10. ožujka 1992.), general-bojnika (27. svibnja 1994.) te general-pukovnika (30. prosinca 2002.). Umirovljen je 30. prosinca 2002. u činu general-pukovnika.

Tijekom službe u OSRH završio je tečaj padobranske obuke (1997.) te tečaj Nacionalne sigurnosti (Galillee College, Izrael, 2001.).

Za zasluge u OSRH odlikovan je: Spomenicom Domovinskog rata (1993.), medaljom “Bljesak” (1995.), medaljom “Oluja” (1995.), Redom bana Jelačića (1995.), Redom Nikole Šubića Zrinskog (1995.), Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina (1996.), Redom hrvatskog pletera (1996.), Redom hrvatskog trolista (1996.), Spomenicom domovinske zahvalnosti za 10 godina (2002.). Dobio je pohvalu ministra obrane.

Od stranih jezika govori engleski.

Obiteljske prilike: otac Ivan (1924.), oficir JNA (potpukovnik); majka Radmila (rođena Kostovski, 1929.), kućanica. Ima sestru Vicu (1947.). Oženjen je Silvijom (rođena Sinovec, 1949.), službenicom. Ima dvoje djece: sina Gordana (1972.), diplomiranog pravnika, te kći Mateu (1980.), odgojiteljicu.

M.Marković /Foto: Cropix