Ratko Mladić je zločinac, u ratu mu se ubila kći, a brojni Srbi i danas ga slave

Umro je ratni zločinac Ratko Mladić. Bio je zapovjednik srpskih postrojbi u vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH i postao jedan od simbola zločina kojeg nemali broj Srba i danas veliča i slavi.

U Haagu je 2021. osuđen na doživotni zatvor za najteže ratne zločine. Proglašen krivim za genocid u Srebrenici,  masovno ubojstvo više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka te prisilno premještanje žena i djece.

Proglašen je krivim i za opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od 10.000 civila. Osuđen je i za progon i etničko čišćenje, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u općinama.

Rođen je 12. ožujka 1942. u okolici Kalinovika u Bosni i Hercegovini. Vojnu karijeru gradio je u JNA, u kojoj je napredovao do visokih zapovjednih položaja. U trenutku raspada Jugoslavije već je bio iskusan profesionalni časnik, a početkom ratova devedesetih njegovo ime počinje se vezivati uz neke od najtežih epizoda sukoba.

Mladić je 1991. preuzeo zapovjedništvo nad 9. korpusom JNA sa sjedištem u Kninu i sudjelovao u ratnim operacijama na području Hrvatske. Nakon premještaja u Bosnu i Hercegovinu postao je jedan od ključnih vojnih zapovjednika tamošnjih srpskih snaga.

Kada je u svibnju 1992. formirana Vojska Republike Srpske, Mladić je postavljen na čelo njezina Glavnog štaba. Na toj je dužnosti ostao tijekom gotovo cijelog rata u Bosni i Hercegovini, odnosno od svibnja 1992. do najmanje studenoga 1996. godine.

Pod njegovim zapovjedništvom Vojska RS-a je više godina držala opsadu Sarajeva tijekom koje je grad bio izložen topničkim i snajperskim napadima, a tisuće civila su poginule ili ranjene. Haški sud kasnije ga je proglasio odgovornim za ubojstva, teroriziranje stanovništva i protupravne napade na civile u Sarajevu.

Samoubojstvo kćeri

U ožujku 1994., dok je rat u BiH bjesnio, Mladić je doživio osobnu tragediju. Njegova 23-godišnja kći Ana, studentica medicine, počinila je samoubojstvo pištoljem očevim pištoljem.

Navodno se teško nosila s očevim postupcima u ratu i osudom međunarodne zajednice. Razočarana ocem i njegovom politikom odvelo je Anu u samoubojstvo.

Ratko Mladić je genocidnu akciju ubojstva 8000 ljudi u Srebrenici nazvao kodnim imenom “Zvijezda”, onako kako je tepao svojoj kćeri Ani.

Samoubojstvo kćeri Ratka Mladića tema je romana La hija del Este ( ‘Kći istoka’ ) španjolske autorice Clare Uson, koje se kroz priču o obiteljskoj tragediji bavi ratnim događanjima na prostoru bivše Jugoslavije 1990-ih.

Roman je objavljen 2012. a samo u prvoj godini doživio je pet španjolskih izdanja, a u međuvremenu je preveden na desetine svjetski jezika. Hrvatsko izdanje tiskano je 2016. godine.

 

“Lijepa, inteligentna, otvorena, Ana pred sobom ima divnu budućnost. Najbolja je studentica u svojoj generaciji na Medicinskome fakultetu u Beogradu i ponos svoga oca, generala Ratka Mladića.

No jedne noći, u ožujku 1994. godine, nakon povratka s apsolventskoga putovanja iz Moskve i sa samo 23 godine, Ana uzima očev najdraži pištolj i donosi odluku koja će zauvijek obilježiti život njezine obitelji. A nešto više od godinu dana nakon obiteljske tragedije, u srpnju 1995., general Ratko Mladić počinit će najveći i najstrašniji pokolj na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata, pogubivši više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Što se dogodilo u Moskvi? Je li Ana vidjela drugo lice svoga oca, koji je u njezinim očima bio junak, pošten čovjek, a u očima drugih ratni zločinac, sadist koji je ubijao ljude, uključujući djecu, žene i starce?”, stoji u opisu suicida

Srebrenica – zločin zbog kojeg je osuđen za genocid

Najmračnije poglavlje Mladićeve vojne karijere vezano je uz Srebrenicu.

Snage Vojske Republike Srpske u srpnju 1995. zauzele su tu enklavu pod zaštitom Ujedinjenih naroda. U danima koji su uslijedili ubijeno je više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, a žene, djeca i stariji prisilno su protjerani.

Međunarodni sud utvrdio je da je riječ o genocidu te Mladića proglasio krivim za genocid, progon, istrebljenje, ubojstva i prisilno premještanje stanovništva Srebrenice. Osuđen je i za zločine počinjene u drugim dijelovima BiH, kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Sud ga je, međutim, oslobodio druge točke optužnice za genocid koja se odnosila na više bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

Gotovo 16 godina bio u bijegu

Haški tribunal protiv Mladića je prvu optužnicu podigao još u srpnju 1995. godine, dok je rat još trajao.

Nakon rata godinama je izbjegavao uhićenje. Gotovo 16 godina bio je jedan od najtraženijih bjegunaca međunarodnog pravosuđa. U početku se pojavljivao relativno otvoreno u Srbiji, no s rastom međunarodnog pritiska nestao je iz javnosti.

Uhićen je 26. svibnja 2011. u selu Lazarevo kod Zrenjanina u Srbiji. Nekoliko dana kasnije, 31. svibnja, prebačen je u pritvorsku jedinicu Ujedinjenih naroda u Haagu.

Njegovo uhićenje smatralo se jednim od ključnih uvjeta za daljnje približavanje Srbije Europskoj uniji.

Doživotni zatvor

Suđenje Mladiću počelo je 2012., a Haški tribunal ga je 22. studenoga 2017. proglasio krivim po deset od jedanaest točaka optužnice i osudio na doživotni zatvor.

Proglašen je krivim za genocid, pet zločina protiv čovječnosti te četiri kršenja zakona i običaja ratovanja. Sud je zaključio da je sudjelovao u četiri udružena zločinačka pothvata vezana uz uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja koja su bosanski Srbi smatrali svojim, opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove 8. lipnja 2021. potvrdilo je ključne dijelove presude i doživotnu kaznu zatvora. Time je presuda postala pravomoćna.

Mladić: Područje Škabrnje i Nadina očistite!

Njegovo ime pojavljuje se i u dokumentima vezanima uz Škabrnju i Nadin.

U presudi u predmetu Stanišić i Simatović citiran je Mladićev dnevnički zapis od 17. studenoga 1991., dan prije napada, u kojem je uz zadatke 180. motorizirane brigade za područje Škabrnje i Nadina zapisao riječi koje su prevedene kao nalog da se taj prostor ‘očisti’, odnosno ‘izbriše’.

Stanovnicima Sinja zaprijetio uništenjem

Tijekom operacija na području Sinja Mladić je hrvatskoj strani poručivao da će, ne ispune li se njegovi zahtjevi, razaranje biti još veće od onoga koje su dotad vidjeli. U jednom trenutku poručio je da ga stanovnici Sinja u protivnom mogu ‘čekati u uništenom gradu’.

Bivši ministar obrane Ante Kotromanović u razgovoru  ispričao je kako je izgledao njegov susret s ratnim zločincem Ratkom Mladićem kojeg je Haški sud ovog tjedna osudio na doživotnu kaznu zatvora.

“On je bio zapovjednik Kninskog korpusa, protiv kojeg smo se borili u Hrvatskoj, a u BiH je bio zapovjednik vojske protiv koje smo izveli niz složenih operacija i na kraju ga porazili. Iako je završio vojnu školu JNA o njemu nikad nisam razmišljao kao o nekom velikom vojnom strategu, uostalom, mi smo tu takozvano struku doveli do višekratnih poraza.

No, što se tiče samog Mladića, imali smo dosta bliski susret 1991., dok sam bio u specijalnim postrojbama. On je putovao prema Hrvacama kod Sinja na pregovore s Ivom Čovićem, a mi smo bili tad već nekoliko dana u neprijateljskoj pozadini. Napravili smo jednu akciju na borbena vozila koja su nailazila iz smjera Vrlike, a u jednom od tih vozila je, što mi tada nismo znali, bio i Ratko Mladić.

Tad smo po prvi put koristili u akciji zolje i ja sam iz tog oružja pucao na borbeno oklopno vozilo u kojem je bio Mladić. No, udaljenost vozila je bila samo 4-5 metara, a zolji je potrebno minimalno 70-80 metara da se aktivira. I projektil je, naravno, napravio rikošet, odbio se od vozila i eksplodirao stotinjak metara dalje.”

Zatvorske godine i teška bolest

Posljednjih godina Mladićevo zdravstveno stanje ozbiljno se pogoršalo. Imao je brojne zdravstvene probleme, više puta je hospitaliziran, a 2026. pretrpio je i novi moždani udar. Sudski dokumenti navodili su da se nalazi u stanju naprednog i nepovratnog zdravstvenog propadanja, a posljednje mjesece provodio je uz palijativnu skrb u pritvorskoj bolnici u Haagu.

Njegova obrana i obitelj više su puta tražile prijevremeno puštanje iz humanitarnih razloga i premještaj u Srbiju.

Sud je zahtjeve odbijao, uključujući i najnoviji u kolovozu 2026., zaključujući da teško zdravstveno stanje samo po sebi nije dovoljan razlog za prijevremeno puštanje čovjeka pravomoćno osuđenog za neke od najtežih zločina počinjenih u Europi nakon Drugog svjetskog rata.