Škoro jedna dočekao da se naslađuje Kolindi: “Jeftini štos najveće veleumnice”

“Ne znam tko je smješniji ili tragičniji – osoba koja u nedostatku bilo kakvog suvislog programa prodaje jeftine štoseve ili oni koji se pecaju na tu udicu”

Škoro je tako na svom Facebook profilu ovu izjavu ocijenio kao ‘jeftini štos najveće veleumnice’.

“Da nije smiješna, bila bi tragična rasprava o tome je li bivša država bila iza željezne zavjese ili nije. Ne znam tko je smješniji ili tragičniji – osoba koja, u nedostatku bilo kakva suvislog programa, prodaje jeftine štoseve ili oni koji se pecaju na tu udicu.

U vremenu kad nas po svim pokazateljima prestižu Bugarska i Rumunjska, kad stotine tisuća naših ljudi, u najboljim godinama, odlaze graditi neke druge države, kad se ne zna hoćemo li za koju godinu imati za mirovine, kad su građani izgubili povjerenje u državne institucije, naši “veleumnici” i najveća “veleumnica” među njima bave se Titom, Staljinom i pokretom nesvrstanih. Ovome može na kraj stati samo probuđeni i osviješteni narod. SAD IL’ NIKADA”! napisao je Škroro.

Aktualna hrvatska predsjednica primila je u subotu u Washingotnu Fulbrightovu nagradu za životno djelo, istaknuvši kako to priznanje koje za nju predstavlja “privilegiju i zadovoljstvo” posvećuje svojoj obitelji i svojoj zemlji.

“Ne mogu vam opisati koliko mi večerašnji događaj znači”, kazala je hrvatska predsjednica, istaknuvši da je bila djevojka rođena s “krive strane željezne zavjese koja je sanjala druga mjesta na kojima su ljudi imali slobodu izbora, gdje se slobodno moglo govoriti i izražavati svoja uvjerenja, a da se zbog toga ne bude progonjen”.

U brojnim komentarima vrijedi izdvojiti stav dr. Ive Lučića koji tvrdi da je Predsjednica u pravu i da se u vrijeme Jugoslavije za pjevanje neke hrvatske pjesmice završavalo u zatvoru

– Normalno je da se oko takvih tema javnost dijeli. Očekivano je da svi koji su bili dio te nedemokratske, jednostranačke i totalitarne vlasti u bivšoj državi, koji su uz nju bili interesno ili emotivno vezani, kao i njihovi ideološki sljedbenici, danas pokušavaju opravdati tu vlast i dokazati da nije bila poput sovjetske. Ali, naravno da je bila.

S jedne strane željezne zavjese bile su demokratske zemlje, sa slobodnim izborima, a s druge strane komunističke, jednopartijske i totalitarne, bez mogućnosti izbora. Kod nas se u ta vremena zbog neke hrvatske pjesmice moglo završiti u zatvoru. I sama podjela u javnosti, koju sada spominjemo, samo potkrepljuje sve ovo o čemu govorimo.

Normalno je da na stvari različito gledamo ali, za razliku od prije, danas se možemo ne slagati s predsjednicom, reći to javno bez posljedica i, u konačnici, na izborima birati drugog kandidata. Kad bi u Jugoslaviji rekli da drug Tito nije bio u pravu, završili bismo u zatvoru. To je ta bitna razlika – kazao je Lučić.

M. Marković/Foto:press