Slovenska TV: Časnu sestru Mariju napao je migrant iz Afganistana!

U petak poslijepodne Zagreb je potresao brutalni napad, koji hrvatska javnost već naziva terorističkim incidentom. Meta je bila 34-godišnja časna sestra Marija Tatjana Zrno, koja je u trenutku napada bila u posjetu obitelji u jednom od zagrebačkih stambenih naselja.

Slovenska  televizija NOVA 24TV je objavila da se za napad na časnu sestru Mariju u Zagrebu  26-godišnji ilegalni migrant iz Afganistana.

“Dok se vraćala u samostan, napao ju je muškarac koji je vikao “Allahu Akbar” i ubo je nožem u trbuh.  Prema dosad poznatim informacijama, napad je izveo 26-godišnji afganistanski ilegalni migrant koji je prethodno procesuiran zbog nasilja i krađe”, piše slovenski medij koje je objavio i liječnički nalaz časne sestre Marije Zrno.

Hrvatska policija nije službeno potvrdila pisanje slovenskog medija, a informaciju nismo uspjeli potvrditi iz neovisnih izvora.

Zagrebačka policija izvijestila je u subotu da je jučer, 28. studenoga, oko 14:45 sati zaprimila dojavu iz Kliničke bolnice Sestre milosrdnice o  ženskoj osobi koja je zadobila ozljedu oštrim predmetom u predjelu abdomena.

Policijski službenici odmah su izašli na teren i poduzeli sve žurne mjere kako bi se utvrdile okolnosti događaja.

 

Prema svjedocima i neslužbenim informacijama iz istrage, počinitelja je posebno omeo križ koji je časna sestra nosila oko vrata. Upravo je taj vjerski simbol navodno postao motiv njegovog nasilnog čina.

Napadač je nakon incidenta uhićen, a policija slučaj tretira kao potencijalni zločin s elementima vjerski motivirane mržnje, zbog čega se u istragu uključio i hrvatski Ured za borbu protiv terorizma.

U bolnicu KBC “Sestre milosrdnice” stigla je u pratnji još jedne osobe, gdje je primljena oko 15 sati. Iz bolnice su priopćili da joj život nije ugrožen, ali je odmah uključena u daljnje liječenje.

Župa Kraljice Mučenika Radun-Kaštel Stari oglasila se na Facebooku:

“U zagrebačkoj Malešnici napadnuta je i oštrim predmetom izbodena naša sestra u Kristu, časna sestra Marija Tatjana Zrno. Sada se oporavlja u bolnici, izvan je životne opasnosti, ali rana zadana jednom Bogu posvećenom srcu rana je cijele Crkve.

Još je bolnija činjenica da je ovaj događaj dočekan šutnjom onih koji se inače najglasnije pozivaju na zaštitu žena i na borbu protiv svakog oblika nasilja. Kada je riječ o femicidu i nasilju nad ženama, prate se brojke, organiziraju kampanje i proglasi, pune se studiji i projekti – ali kada je žrtva časna sestra, redovnica koja je život darovala Bogu i bližnjima, mnogi koji od tih tema žive ostaju nijemi. Nema prosvjeda, nema priopćenja, nema ni jedne rečenice.

Godinama slušamo kako je ‘svako nasilje nad ženom neprihvatljivo’ i kako je ‘sigurnost žena odgovornost države i društva’. Ako to doista vjerujemo, onda tu nema fusnota ni izuzetaka: i redovnica je žena, i njezino je dostojanstvo jednako nepovredivo kao i dostojanstvo svake druge kćeri, majke, sestre. Šutnja pred ovakvim napadom razotkriva opasnu selektivnost – kao da vrijednost žrtve ovisi o tome uklapa li se u nečiji svjetonazorski obrazac ili medijsku kampanju. To nije Evanđelje, to nije ni elementarna ljudskost.

Ne želja je ovdje poticati mržnju, nego postaviti ozbiljno pitanje savjesti: kakvu to borbu za ‘ženska prava’ vodimo ako nas ne dotiče činjenica da je u glavnom gradu Hrvatske usred bijela dana izbodena žena u habitu? Jesmo li spremni stati u obranu svake žene, ili samo one žene koja ‘dobro izgleda’ u našim priopćenjima i projektnim prijavama? Dvostruki kriteriji uvijek pogađaju najslabije – danas su to šutnja nad ranom jedne redovnice, sutra šutnja nad nekom drugom žrtvom.

Hrvatska je većinski katolički narod i to nas ne čini boljima od drugih, ali nas obvezuje da budemo prvi koji će stati uz ranjenog čovjeka, bez obzira na vjeru, naciju ili ideološku oznaku. Kao vjernici pozvani smo moliti za s. Mariju Tatjanu, za njezin potpuni tjelesni i duhovni oporavak, ali i za obraćenje srca onih koji se oglušuju na ovakve rane.

Pozvani smo tražiti od odgovornih institucija da razjasne okolnosti ovog događaja, ali i od civilnog društva da napokon prepozna: nasilje nad ženom ostaje isto, bez obzira nosi li ta žena habit, radnu kutu ili studentsku torbu. U Božjim očima nema drugorazrednih kćeri.”

M. Marković/Foto: pxll24sata