Srpsko skidanje ploče u Morinju diže na noge i hrvatske braniteljske udruge?

U hladu zaljeva Boke kotorske, među maslinama i spokojem koji maskira povijesne dubioze, nalazi se ploča. Ne veća od metra kvadratnog. Postavljena u znak sjećanja na hrvatske vojnike i civile zatočene u logoru Morinj tijekom jeseni 1991., kada su jedinice tadašnje JNA, uz asistenciju crnogorskih rezervista, sudjelovale u agresiji na jug Hrvatske. Danas ta ploča više smeta nego što govori.

Crnogorska vlast, u trenutku kada se klati između svoje europske fasade i unutarnje političke kaljuže, razmatra njezino uklanjanje. Što bi to značilo?

Crna Gora već godinama funkcionira kao politički teatar između prošlosti i budućnosti. Kad joj treba europski novac – poziva se na antifašističku tradiciju i distance prema “velikosrpskoj agresiji”. Kad treba zadržati moć kod kuće – koketira s istim tim narativima koje je devedesetih godina vojska iz Bileće, Nikšića i Pljevalja pretvorila u minobacačku poeziju nad Dubrovnikom.

Ploča u Morinju je neugodno podsjećanje na epizodu u kojoj Crna Gora, mala ali revna članica tadašnje ratne mašinerije, nije bila “slučajni prolaznik” u ratu. Ona je bila jedina republika SFRJ koja se odazvala zovu srpskih ratnih truba.

Za ideološke potomke nekadašnjih agresora, koji su prošli put od Mladićevih simpatizera do (kvazi)europskih uglađenih reformista, ova ploča simbolizira – kontinuitet kojeg bi se najradije odrekli. Ali politika zaborava ima svoju cijenu.

Uklanjanjem ploče Crna Gora ne bi izbrisala sjećanje na logor – naprotiv, reaktualizirala bi ga. Na naslovnicama. U izjavama hrvatskih ministara. U rezolucijama braniteljskih udruga. I što je najgore za Podgoricu – u izvještajima europskih diplomata.

Ako pogledamo situaciju s političkog i diplomatskog aspekta, uklanjanje ploče u Morinju nije samo lokalni politički čin. To je gruba poruka. Crna Gora je članica NATO-a. Hrvatska također. Dvije države dijele pomorsku granicu, povijest, trgovinske interese, i – ne manje važno – srdačne nesuglasice oko interpretacije devedesetih.

U trenutku kada se jugoistok Europe ponovno pretvara u šahovsku ploču velikih sila, destabilizacija odnosa na relaciji Hrvatska-Crna Gora, za što prosrpski dio vlasti u Podgorici zdušno radi, producirat će posljedice koje će se osjećati desetljećima.

Povijest u ovom dijelu svijeta, kao što znamo, nije prošlost. Ona je alat. Uklonite jednu ploču, a dobili ste novi memorandumski zamah srpske osovine zla Podgorica-Beograd-Banja Luka.

Reakcije hrvatskih braniteljskih udruga? Ne treba sumnjati. Ako se makne ploča, mogao bi uslijediti val priopćenja, prosvjeda, možda i zahtjeva za diplomatskim pritiskom. Pojavit će se lica iz 1991. godine, ljudi koji su bili u Morinju, čija svjedočanstva neće biti lijepa. 

Na ploči u Morinju piše imenom i prezimenom što se tamo dogodilo. Njeno uklanjanje ne bi bio čin čišćenja prostora, već brisanja odgovornosti. Za Crnu Goru bi to bio korak unazad, za Hrvatsku nova stara bitka – ovaj put diplomatska. I sve to radi jednog metra kvadratnog istine koju Podgorica želi nasilno ukloniti.

M. Marković/Foto: branitelji.gov.hr