Država koju vlastiti narod ne voli, čiji građani prosvjeduju gotovo godinu dana na ulicama ide se pravit pametna i učit Hrvatski narod o srpskoj kulturi dok ne mogu očistit govno ispred svoga dvorišta.
U studenome se Hrvatska ne dijeli, u studenome se sjeća. Sjeća se grada koji je sravnjen sa zemljom, djece koja su ubijena, branitelja koji su pali. I onda, kad taj mjesec dođe, kad se emocije zbiju u grlo, kad se sjećanja vrate, netko odluči baš tada održati priredbu koja otvara stare rane.
To nije suživot. To je neosjetljivost.
Ako im je stalo do kulture, neka pokažu i kulturu poštovanja prema zemlji kojoj su nanijeli toliko zla.
Jer dok mi palimo svijeće, ne tražimo da svi misle kao mi, samo da nas puste da tugujemo u miru za one koji su život dali za Domovinu.
Mediji su, izgleda, odavno odlučili da je lakše zalijepiti etiketu nego tražiti istinu. Jer Torcida je zgodan krivac. Ona je dovoljno glasna, dovoljno buntovna i dovoljno neovisna da se protiv nje može voditi javni rat. Ali ljudi zaboravljaju: Torcida nije masa bez lica. To su sinovi, braća, radnici, studenti, navijači koji vole svoj grad i svoj klub više nego što će itko tko napiše članak to ikad razumjeti.
Da, postoje pojedinci koji prijeđu granicu, ali to nisu “oni”, to su “pojedinci”. I dok svi tražimo odgovornost, red bi bio da je prvo potražimo kod onih koji pišu optužnice po naslovnicama. Jer bez dokaza, svaka osuda je samo medijski linč.
Torcida ima svoju povijest, svoj ponos i svoje pogreške. Ali dokle god nema činjenica, dotle optužbe ostaju samo PRAZNE RIJEČI!
#NovinariCrvi 🖕🏻
Nakon što je sinoć 50-ak muškaraca prekinulo program Dana srpske kulture, danas se oglasio i…
Menadžerski tim Marka Perkovića Thompsona odgovorio je na izjave gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića. (više…)
Igor Žic, hrvatski prozaik, esejist i kritičar, na portalu Misao Matice hrvatske, napisao je osvrt…
Komentiraj