Zašto bi SDP trebalo zabraniti

Ako je hrvatska politika cirkus, onda je SDP njegov stari, umorni klaun – onaj koji se više ne smije smijati jer mu se maska raspala, a publika okrenula leđa.

Nekoć partija koja je držala političku ravnotežu, danas je SDP nešto između radničkog sindikata iz 1983. i školskog vijeća u Gornjoj Stubici. Na čelu – Siniša Hajdaš Dončić, čovjek koji politički djeluje kao županijski referent za stajališta autobusa, a ne kao lider opozicije.

Ali, to je samo lice problema. Prava drama odvija se iza kulisa. Jer SDP više nije ni stranka, ni pokret, ni ideja – to je logor za političke apatrid(e), prostor gdje bivši karijeristi dočekuju penziju, a aktualni zastupnici čekaju poziv s Pantovčaka. A on dolazi. Redovito.

Jer, ne zaboravimo ključnog igrača – Zorana Milanovića. On SDP tretira kao francusku sobaricu: uvijek pri ruci, bez prava glasa, spremnu da počisti nered ili posluži kavu kad treba.

Kad zatreba kvorum – Dončić šalje trupe. Kad zatreba šutnja – šalju se priopćenja.

Milanović ih koristi kao priručni alat, a oni se ne bune. Jer SDP više ni ne zna da je ponižen – naviknuo se. Ušao u ulogu. Postao profesionalna rezerva, politički konobar za tuđe ideje.

I sad, ono najvažnije: SDP je već više od desetljeća u opoziciji, a da nije uspio proizvesti nijednu novu ideju, nijednu karizmatsku ličnost, nijednu viziju koja bi uzdrmala političku ravnotežu. Oporba su od 2016., ali ponašaju se kao da još sanjaju Kukuriku. Nema inicijative, nema udara, nema ni prokletog slogana koji bi netko zapamtio. Što je njihova ključna poruka? Što žele? Kome se obraćaju?

Ali priča tu ne staje. Jer SDP nije samo izgubio kompas – on je izgubio i dostojanstvo. Splićanin Matijević, zadnji Mohikanac nekakve pristojne socijaldemokracije, bacio je iskaznicu kao što bi normalan čovjek bacio pokvareni jogurt. Ne zato što ne voli ideju SDP-a – nego zato što zna da to više nije stranka, nego usisavač za karakterne ljude, partijski sabirni centar za preživjele aparatčike i penzionirane aktiviste iz 2000-ih.

Dok su godinama opozicija, SDP se bavi sobom – unutarstranački izbori, obračuni, čistke, pregrupiranja, koalicije s HSU-om, koketiranje s Možemo, pasivna podrška Milanoviću, tihi savez s MOST-om…

Oni su opozicija svemu – osim vlastitoj nekompetenciji. Nisu alternativa – nego alibi HDZ-u.

I zato – SDP ne treba više spašavati. Treba ga ugasiti. Ne zakonski, ne autoritarno, nego – ljudski. Jer kao što stari šef partije ne može zauvijek živjeti od sjećanja na Račana, tako ni narod ne može vječno čekati da se netko sjeti kako izgleda prava opozicija.

Zabranimo SDP. Ako ništa drugo, iz sažaljenja.

M. Marković/Foto:pxll