Đapić: Nemoguće je da Tomašević i Lora Vidović za užas u Jankomiru nisu znali 24 sata nakon tragedije

U jednom dijelu svog političkog djelovanja obnašao sam dužnost gradonačelnika velikog grada u Hrvatskoj – grada Osijeka. Ovo spominjem zato što dobro znam koliko ta dužnost zahtijeva apsolutnu fokusiranost na funkcioniranje sustava, procese i odnose koji su u domeni vaše odgovornosti kao gradonačelnika.

Između Zagreba i Osijeka nema gotovo nikakve razlike u postulatima kako se odgovorno obnaša takva funkcija. Temelj uspješnosti jest bavljenje sustavom, formiranje tima s kompetentnim i odgovornim pojedincima kojima je glavna zadaća voditi računa da u njihovim resorima stvari funkcioniraju što je moguće bolje i sa što manje propusta.

S ove vremenske distance mogu istaknuti kako sam imao sjajan tim u formi poglavarstva grada Osijeka te smo iza sebe ostavili sjajne rezultate.

Naravno, ovo je moje mišljenje, a ovaj uvod kojim se prisjećam toga vremena motiviran je nemilim događajem u gradu Zagrebu koji je završio tragičnom smrću mladog čovjeka. Naime, uvjeren sam kako će nadležne državne institucije profesionalno odraditi svoj posao i kako nitko neće biti zaštićen od onih koji su kazneno odgovorni u ovom groznom slučaju. Posebno bih naglasio kako zataškavanje ovog ubojstva predstavlja kazneno djelo, bez ikakve sumnje.

Govorio sam u uvodnom dijelu teksta kako sam bio gradonačelnik velikog grada, ne da bih se pohvalio tom činjenicom, nego kako bih istaknuo svoje iskustvo koje mi kaže kako je bilo nemoguće da vrh gradske vlasti u Zagrebu — koji uključuje prije svih pročelnicu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te gradonačelnika Grada Zagreba — nije znao za događaj. Dok sam bio gradonačelnik Osijeka, nije bilo nikakve šanse da se dogodi neka neugodnost ili problem u sustavu za koji sam „zapovjedno” odgovoran, a da ja to ne znam.

Nemoguće je da Lora Vidović i Tomislav Tomašević nisu znali što se dogodilo u bolnici u Jankomiru najdulje 24 sata nakon toga užasa. Nemoguće! Zataškavanje je krenulo iz straha od političkih, a i kaznenih posljedica, ali o tome će odlučivati institucije kojima je to posao. Kada bi se nekim čudom utvrdilo kako Vidović i Tomašević uistinu deset dana nisu znali što se dogodilo u njihovoj zoni odgovornosti, tek onda nikako ne mogu ostati na dužnostima koje obnašaju.

Uostalom, cijeli dosadašnji mandat ovog dvojca jasno pokazuje kako njima funkcioniranje grada Zagreba i nije toliko bitno. Oni su ljevičarski aktivisti koji su se dolaskom na vlast u glavnom i najvećem gradu Hrvatske dokopali pozicija s kojih mogu širiti svoje političke agende, pretvarati ovaj grad u corpus separatum unutar jedinstvenog hrvatskog teritorija i pritom na nakaradan način pljuvati u lice velikom dijelu hrvatskog naroda.

Pročelnica Lora Vidović konačno je došla na poziciju izvršne funkcije kako bi mogla provoditi svoj obračun s Thompsonom, „Bojnom Čavoglave” i pozdravom „Za dom spremni”, protiv kojih se strastveno borila s pozicije pučke pravobraniteljice.

Koliko je samo sreće i oduševljenja bilo kod te sekte kada su mijenjali i ukidali imena ulica u gradu Zagrebu hrvatskim velikanima kao što su Filip Lukas ili nadbiskup Ivan Šarić, a tek zabrane održavanja Thompsonovih koncerata u glavnom gradu Hrvatske! Trnjanski kresovi, kao znak i simbol zločina koje su komunističke horde počinile nad Zagrepčanima, govore čime se oni bave i što je njihov cilj.

U ostvarivanju tih ciljeva zločin u zoni njihove odgovornosti problem je koji je trebalo zataškati. Nadam se kako građani Zagreba prepoznaju o čemu se radi. Radi mentalne higijene glavnog grada svih Hrvata, trebali bi i morali!

Anto Đapić/Foto: pxll