Hodak: Jesen nervoze – Hrvatska u krizama, Srbija na rubu, Europa na ulicama

Jesen je stigla, ali temperature su sve više – osobito one političke. Politički “meteorolozi” najavljuju na naslovnici Hrvatskog tjednika: “Opet će se gusta magla spustiti”. Znaju oni dobro o kojoj je magli riječ. Pojavila se negdje tridesetih godina u hrvatskoj političkoj emigraciji.

Stariji će se sjetiti Pavelića, Dide Kvaternika, ustaškog pokreta, kad su sve karte bile stavljene na Berlin i Rim. Pogrešno! I onda je došla 1945. godina i milijuni ljudi su prekasno shvatili kako su sve svoje snove stavili na krivu kartu. To ih je koštalo slobode, imovine i života.

Umjesto Berlina i Rima za mišljenje se od tada pitalo London, Beograd i Moskvu. Samo u Zagrebu i okolici od 1945. do 1948. g. život je po nekim izvorima izgubilo oko 350 tisuća tzv. “narodnih neprijatelja”. To je bilo razdoblje kad su na dalekom istoku bačene na žilave Japance dvije atomske bombe. Tragično je od tog novog atomskog oružja tada poginulo oko 130.000 ljudi. Naši “oslobodioci” bili su jači i efikasniji od dvije atomske bombe. Tek toliko o “oslobodiocima”.

Izgleda da se povijest malo po malo ponavlja. Čitam kako četnici postavljaju pravoslavne križeve i zapišavaju teren na otoku Pagu. U članku se spominje i gradonačelnik Dabo koji se “čudi kao pura dreku”. Nadam se samo da se povijest neće ponoviti. Da Bog da Dabo progleda…

Alan Ford: “Što te više boli uho to te manje boli glava”.

Već tjedan dana svi mediji bruje o “krizi” u koaliciji HDZ-a i DP-a. Penava se odvažio i javno prozvao policiju zbog objava slika osumnjičenih Torcidaša zbog antisemitskih i fašističkih povika prije utakmice Hajduka i Ajaxa. Opozicijski zastupnici i razni drugi ljevičari odmah su sasuli “drvlje i kamenje” na šefa DP-a i počeli zazivati izbacivanje DP-a iz vladajuće koalicije, nadajući se da će tako pasti i Plenkijeva vlada.

Međutim, prokušani politički lisac Plenki, nogometnim rječnikom rečeno, smirio je loptu, nagovorio DP-a da odustane od smjene državnog tajnika u MUP-u Tomislava Bilandžića, ali je zato dobio pravo da imenuje još jednog državnog tajnika iz svojih redova.

Oscar Wilde je jednom ironično ustvrdio: “Savjest i kukavičluk ista su stvar. Jedino što savjest bolje zvuči.”

Iako ovakav ishod razgovora HDZ-a i DP-a ljevičarski mediji pokušavaju prikazati kao “neuspjeh” DP-ove inicijative, ipak je istina drugačija. Bilandžić ostaje državni tajnik, ali kako nije provodio politiku DP-a, oni ga više ne smatraju “svojim” pa će dobiti drugo državno-tajničko mjesto unutar svoje dogovorene kvote od 11 državnih tajnika i tri ministra. Rekli bi stari: vuk sit, a koza cijela! Praznih ruku ostala je jedino oporba i ljuti ljevičari koji su se nadali raspadu koalicije. Za njih je Plenki ipak prejak igrač….

U Saboru su se prošli tjedan vodile žestoke rasprave zastupnika pozicije i opozicije kako o izjavi predsjednika DP-a Penave, tako i o (ne)zbrinjavanju otpada. Možemo! na usta svoje nervozne i iritantne Sandre Benčić napadao je Vladu, bolje rečeno, ministricu Mariju Vučković da nisu zbrinuli 37 tisuća tona nelegalno odloženog otpada u Gospiću koji se nalazi na državnom zemljištu.

Za prekasnu reakciju nepobitno snosi odgovornost vlast. Tim više što sada, kad je sve preraslo u politički opasnu aferu za HDZ, Ministarstvo zaštite okoliša postupak zbrinjavanja neopasnog i opasnog otpada rješava žurno. No, u obračunu s Benčićkom napokon se ohrabrila i ministrica Vučković te prozvala oporbu, točnije Možemo!, da šute o ne zbrinjavanju 750 tisuća tona nelegalno odloženog otpada u Ježdovcu i u drugim zonama sanitarne zaštite koje su u nadležnosti Grada Zagreba.

Već sam upozoravao u mojim ranijim kolumnama na dvostruke kriterije koje Možemo! i ostala oporba primjenjuju kad je riječ o (ne)zbrinjavanju nelegalnog otpada diljem Hrvatske. Napadaju vladajuće, a skrivaju i prešućuju svoju vlastitu zakonsku i političku odgovornost za isti problem. U tome dakako imaju svesrdnu podršku ljevičarskih medija.

Dakle, sad se odjednom otkrilo kako se Hrvatska guši u nelegalnom otpadu, a političari se uglavnom prepucavaju. Pitam opet zašto nijedna županija ni grad Zagreb nisu do sada izgradili nijedno postrojenje za odvajanje otpada, reciklažu, spalionicu itd. Novac je osiguran iz fondova EU-a, ali osim izrada raznih studija, trebalo je već odavno započeti s izgradnjom infrastrukture za zbrinjavanje smeća i oporabu otpada pa bismo imali danas manje divljih odlagališta. Ako se, recimo, danas u Zagrebu želite riješiti građevinskog otpada ili kućanskih aparata nemate se kome obratiti da to učini legalno. Sva su odlagališta pretrpana i ne primaju novi otpad. Sramotno, ali istinito!

Kod komšija frka

Kod komšija u Srbiji jednostavno rečeno – frka! Odigrava se utakmica stoljeća. Studenti protiv Vučića. I jedni i drugi su realisti. Najavljuju: “Ako izgubimo, u ponedjeljak smo na ulicama”.  Ako Vučić izgubi bit će loše jer je izgubio ne od snažne oporbe nego od političkih amatera – studenata. A s njime će pasti s vlasti i bit će odgurnuti s državnih jasala brojni njegovi kadrovi koji su godinama dobro živjeli. Ako studenti izgube, svi će smatrati da je Vučić namjestio izbore.

A u namještaju iliti krađi izbora Vučić i njegova stranka su daleko sposobniji od studenata. Još je drug Staljin rekao da izbore dobiva onaj tko broji glasove. I tako, ako studenti ipak uspiju pobijediti, od sada će, umjesto da uče i polažu ispite, srušiti vladu, preuzeti ministarstva, ukinuti vojne rokove itd. Kakav politički program ima stranka studenata nije baš jasno. Jedno je sigurno: oni mogu djelovati politički umivenije, deklaratorno europski naklonjenije, ali u osnovi ne vjerujem da će se odreći velikosrpstva i “srpskog sveta”.

Iako još nema nekih ozbiljnijih političkih analiza što bi se u Srbiji moglo dogoditi nakon pobijeda studenata, za nas u Hrvatskoj skoro da i nije tako bitno tko će pobijediti u Srbiji. Vučića kao političkog protivnika već odavno poznajemo, a demokraciju i europski put koji najavljuju studenti tek trebamo vidjeti…

I dok se Srbija zabavlja sama sobom, mi trebamo jačati našu obrambenu sigurnost i odlučnije odgovarati na hibridno ratovanje koje komšije provode u Hrvatskoj već niz godina preko vlasništva gotovo svih medija, ali i uređivačkih politika pojedinih glasila, “kulturnih” manifestacija, provokacija itd. Imamo li mi ikakvu novu ideju kako se suprotstaviti velikosrpskom uplitanju u našu politiku osim već olinjalih diplomatskih izjava naših političara…

Mark Twain je davno shvatio da je čovjek sa novom idejom luđak sve dok ta nova ideja ne uspije.

Vrije, ali ne samo u Srbiji. Vrije diljem Europe. Već tjednima ne prestaju tzv. “studentski” prosvjedi u Francuskoj. Sad su se proširili i na Italiju, Bruxelles, Portugal, Albaniju… Ljudi su nezadovoljni jer smatraju da žive sve lošije, da cijene vrtoglavo rastu, da vlast ne čini ništa ili bar nedovoljno kako bi promijenila stanje na bolje.

Osim Albanije, sve su to zemlje Europske unije u kojima bukti nezadovoljstvo. Je li se to do nedavno živjelo predobro, iznad mogućnosti, pa je sad gospodarska recesija izazvala prosvjede razmaženih Europejaca ili se doista u svim državama Unije osjeća značajan pad standarda, rast cijena, gubitak prava itd.

Razloga takvom stanju krize EU-a sigurno ima više, ali jedan mi se čini presudnim – rat Ukrajine i Rusije. Prvo su se zemlje EU-a morale lišiti energetskih izvora iz Rusije, a potom taj rat bez kraja i konca financijski sve drastičnije iscrpljuje EU. Mada gotovo svi političari u Uniji mantraju kako rat ne smije završiti ako se ne postigne “pravedni mir”, očito je kako nakon više od četiri godine to nije ostvarivo.

Zato su Trumpove inicijative da se postigne sporazum i završi ratovanje jedino suvislo političko ponašanje. Macronovo i Merzovo huškanje i izjave von der Leyenice o milijardama eura koje ćemo svi mi opet darovati za ratovanje u Ukrajini na štetu vlastitog gospodarstva i životnog standarda, djeluju promašeno.

Alan Ford: “Ne prilazi ovnu s prednje strane ni konju sa zadnje strane, a budalama ni s jedne.”

Zvonimnir Hodak/ Foto: FaH