Hodak: Milanović napada Torcidu, a što je on govorio o Izraelu i Židovima

Ovih dana prisjećamo se Brune Bušića, političkog vođe hrvatske emigracije kojeg je jugo Udba ubila u Parizu. Vrijeme ide, godine prolaze, živimo u svojoj državi o kojoj je Bruno sanjao i za koju se borio riječju i slovom.

Preplavljuju nas sjećanja, ali naše heroje nikada, baš nikada ne smijemo prekriti velom zaborava. Željeli smo godinama zapadnu moralnu i političku “kaljužu” pa smo ju napokon i dobili.

Bili smo jako uporni, žilavi i beskrajno tvrdoglavi – i sad imamo što imamo. I opet mnogi misle da to nije to. Ja ipak mislim da imamo puno – državu, a vlast i uvjeti života se mogu mijenjati. Tin Ujević je napisao: “Mi smo išli putem, put je bio dug, kasno opazismo da taj put je krug.“

SDP tko zna koji put pokreće raspravu o povjerenju Vladi i Andreju Plenkoviću. Ovaj puta navodno zbog nezbrinjavanja otpada, iako su u Saboru kritizirali sve i svašta, ali najmanje problem otpada. Grube riječi, svađe i uvrede nizale su se na saborskoj govornici i iz klupa zastupnika do kasno u noć. Rezultat – nula! Nismo čuli ni jedan suvisli prijedlog kako riješiti neki od gorućih problema. Osim, naravno, smijeniti Vladu i dati oporbi vlast u ruke.

Oporba je unaprijed znala da od prijedloga opoziva Vlade neće biti ništa, ali rasprava im je samo poslužila da svoje kritike i optužbe još jednom, po milijunti puta, javno ponove ne bi li građani shvatili. Kao mi smo glupi pa nam trebaju njihove mantre.

Očito se bliži novi izborni ciklus, nešto kao “perpetum mobile”. Drugovi iz SDP-a i Možemo! zašiljili su do kraja svoje tupe mačeve vjerujući da dolazi njihovo vrijeme. Centralno pitanje kavanskih “političara” glasi: “Tko može pobijediti Plenkovića i HDZ?” Jesu li to “Možemo” i SDP? “Jake teške”, rekli bi u hrvatskom Zagorju.

Možemo! je stranka, ili bolje rečeno, sekta koja je galamom i aktivističkim manevrima zasjela na vlast u Zagrebu nakon smrti Milana Bandića i rasula njegove strančice. Možemo! je u Zagrebu dobio prve izbore upravo primarno na zalaganju oko zbrinjavanja otpada. I nakon pet i više godina vlasti vidimo da po tom pitanju nije učinio ništa osim što je postavio u centru Zagreba nekoliko polu-podzemnih spremnika za otpad koje rijetko čisti tako da su obično pretrpani.

Od velikih gradskih projekata koje su, uz pomoć ljevičarskih medija, gromoglasno najavljivali, nema ništa. Promet u gradu je u totalnom kolapsu. Ali oni, na usta svoje stalno nervozne Sandre Bančić s nemuštim Sinišom Hajdaš Dončićem iz SDP-a, kritiziraju sve, ama baš sve u državi nudeći sebe kao jedinu alternativu. Baš me zanima kako bi oni riješili pitanje gospićkog otpada.

Tomaševićeva filijala zvana Zelena akcija oštro se protivi izgradnji spalionice pa i on sad vrluda, ne zna što bi. S obzirom na to da nisu izgradili nijedno postrojenje u okviru Centra za zbrinjavanje otpada, preostaje im jedino da i dalje izvoze otpad u inozemstvo i to skupo plaćaju. Naravno, iz naših džepova kroz gradski proračun.

Zato i ne treba čuditi da Tomislav Tomašević diže porez na nekretnine jer navodno nema dovoljno novca u proračunu koji je, usput rečeno, najveći od proračuna svih gradova u Hrvatskoj, odmah iza državnog. Plaćali bi ga oni koji imaju prazne stanove ili stanove za kratkoročni najam.

Dakle, ozbiljno zadire u privatno vlasništvo građana koje je Ustavom zagarantirano. Zašto bi privatni vlasnik stana morao svoj stan u kojem ne živi dati u dugoročni najam?! Tomašević smatra da će tako sniziti cijenu dugoročnog najma stanova u Zagrebu. Ha, ha! Duhovito!

Međutim, to je nedopustiv način rješavanja problema stanovanja onih koji nemaju svoj stan. Zašto, umjesto drugih gluposti, ne gradi stanove za najam, sam ili u dogovoru s Vladom. Tako je radio Bandić. Ali to Tomašević i njegov Možemo! nisu u stanju. Oni jedino znaju rješavati probleme zabranama (npr: u prometu), nametima (porezima) ili socijalističkim metodama zadiranja u privatno vlasništvo. Eto takvi tipovi bi sutra željeli doći na vlast u cijeloj Hrvatskoj jer im je očito Zagreb postao premalo igralište za njihove marifetluke.

Neredi u Splitu nisu izoliran slučaj

Zato Možemo! i SDP zazivaju ne redovne izbore, koji su tek za dvije godine, nego bi oni odmah na izvanredne izbore. Žuri im se. Nisu još bili na vlasti u cijeloj Hrvatskoj koja bi im pružila toliko više prilika za iživljavanje. Međutim, taj film ne buju gledali! Živi bili pa vidjeli… Mrtvi se i tako ništa ne pitaju. Na njih se i tako samo pozivamo, a oni i tako ništa ne mogu demantirati.

Winston Churchill je jednom rekao: “Razlika između političara i državnika je u tome, što političar samo misli na sljedeće izbore, a državnik na sljedeće generacije.”

Ivan Supek je primijetio: “Moramo se pomiriti s time da su političari pretežno osrednje inteligencije i poštenja, a natprosječne pohlepe za vlašću, slavom i novcem.”

U Splitu je odigrana tekma između Ajaxa i Hajduka. Trebao je to biti pomalo pastoralan susret koji se kao i obično “izrodio”. Pojavile su se antisemitske parole prije utakmice. Prije svega, želim odmah reći kako osuđujem svako antisemitsku izjavu, parole i stavove.

Židovi su narod koji je preživio stravične progone ne samo tijekom Drugog svjetskog rata nego kroz cijelu svoju povijest. Po svojim znanstvenim, umjetničkim i drugim dostignućima, kojima je obogatio cijeli svijet, zaslužuje svako poštovanje. Međutim, činjenica je da je Ajax židovski klub i da njegovi navijači sami ponekad nazivaju sebe Židovima. Nezgodno, ali je tako. Nije to nikakva obrana onoga što se događalo u Splitu. To je za svaku osudu.

Međutim, športski neredi u Splitu nisu izoliran slučaj. Ima ih i u Zagrebu, i moglo bi se reći kako nema tekme ni grada gdje se športski neredi još nisu dogodili. Naravno, ne antisemitski. Tu zabrane i kazne ne pomažu. Naravno, policija i sudovi trebaju odraditi svoj dio posla i to se upravo događa i u odnosu na incident u Splitu. Teoretski, kad na tekmu dođe deset tisuća navijača trebalo bi tu biti isto toliko policajaca, a to je znanstvena fantastika. Svi mediji, pisani i elektronički, već danima problematiziraju ispad dijela Torcidaša u Splitu koji je nažalost zasjenio odličnu pobjedu Hajduka.

Sad bi neki “mudraci”, kao npr. Žarko Puhovski, jednostavno zabranili navijačke skupine. Prvo Torcidu. Odmah su se javili “mudraci“ iz oporbe koji imaju rješenje za sve probleme – sustav ne valja, smijeniti Plenkovića.  Gdje su bili kad je Boris Dežulović napisao poetski tekst “Jebo vas Vukovar…”

Svi ti ljevičari koji se sad iz dana u dan zgražaju i lamentiraju nad incidentom u Splitu zapravo su isti oni koji su pljeskali i podržavali Hamas i njegove parole da sve Židove treba baciti u more. Sjetimo se samo kakav stav ima predsjednik Zoran Milanović o Izraelu i Židovima u ratu za opstanak koji vode protiv terorista iz Hamasa, Hezbolaha, protiv Huta, Irana i ostalih.

Pitanje je, ako smo takve ovce, zašto se tako jasno i uporno štite vukovi? Još samo riječ dvije o našem “vrlom istoričaru” Hrvoju Klasiću.  Čitam u Hrvatskom tjedniku kako je komentirao razgovor Lordana Zafranovića s Plenkovićem. Kaže: “Lordan je razgovarao s Plenkovićem i rekao mu da bi Hrvatska trebala financirati taj film. Odbijen je. Ljudi u Vladi nemaju snage izgovoriti da je bio genocid kad Srbima…”

Dakle, Klasić je, bez ikakvih stvarnih dokaza, optužio Hrvatsku za genocid nad Srbima. Bravo! Aleksandar Vučić mu sigurno plješće. Ostaje samo pitanje kako takav tip može predavati na fakultetu u Hrvatskoj? Zar je naša vlast toliko jadna da ne može stati na kraj takvim i sličnim likovima koji sramote ne samo sebe nego i cijelu zemlju?!

Kad sam ja bio dijete majke nas nisu vodile psihologu. Jednim šamarom otvorile bi nam čakru, stabilizirale karmu i očistile auru. 

Zvonimir Hodak/Foto: FaH