Naš se novopečeni 'istoričar' Stipe upustio u analizu: Ma Nobela za ovo povijesno otkriće

Hodak: Ta zastupnica je bolesna, treba joj pomoć. Možda u Jankomiru

16 studenoga, 2026 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Trenutno ih najviše brine Thompson. Ne pomažu im čak ni dobro organizirane medijske huškačke kampanje. Marko Perković puni stadione i dvorane. Thompson polako prerasta u glazbeno-političku legendu. Hrvatska ljevica se sa sjetom i ponosom prisjeća svog ljubimca Đorđa Marjanovića. Đoka je imao baš sve da u Jugi zasjedne na sam vrh. Sve osim glasa i sluha. Dobro, mora se priznati da je imao glas – redovno je izlazio na izbore i glasovao.



Za one koji to još nisu čuli ili pročitali, evo najnovijeg “bisera” Dalije Orešković: “Možete se množiti kao Tolkienovi orci, nikada nećete biti na pobjedničkoj strani”. To je frustrirana zastupnica poručila Thomsonovim posjetiteljima na koncertu u Stuttgartu.

Ti orci (ili goblini iz priča o Hobbitu) su inače brutalni i agresivni te korumpirani vojnici i robovi Kralja tame. Možete li vjerovati da zastupnica naroda u Hrvatskom saboru tako naziva svoje birače? Žena je ozbiljno bolesna. Treba joj pomoć. Možda u sv. Ivanu?

Neće biti mira među maslinama dok još traje društveni konflikt između jugo-nostalgije i “romantičnog hrvatstva”, kako ga naziva Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku. A taj sraz može potrajati po mišljenju optimista – vječno!

Nedavni koncert Thompsona u Stuttgartu to i dokazuje. Jugovići su tražili zabranu koncerta pa kad su “popušili” onda su zatražili zabranu izvođenja  navodno “spornih” pjesama. I tako perpetum mobile.

Mi pjevamo i veselimo se, a oni liječe čireve na želucu. Izvodila se bojna Čavoglave, a onda i pozdrav ZDS koji je sastavni dio same pjesme. Nisu uspjeli suspendirati slavnu bojnu. Izgubili su u ratu pa sad na svaki način pokušavaju nametnuti svoje ideje i parole u miru. Ali narod im ne da.

Milanovićevi, Dončićevi i Možemovski jugovići su zakasnili. I kad ostvare poneku pobjedu, kao u Zagrebu, brzo ih ljudi prokuže. Kako lijepo zaključuje Ivica Marijačić, konflikata će uvijek biti, naročito između do kraja neporaženog jugoslavenstva i uspostavljenog  “romantičnog hrvatstva”. I na to moramo biti spremni, uporno zastupati svoje i na kraju ćemo pobijediti. Pobijedili smo i u ratu i dobili državu koju ćemo još puno puta morati potvrđivati. Morat ćemo još puno puta izaći na teren i ponovno igrati utakmicu koju smo već više puta dobili!

Alan Ford poručuje: “Imate pravo na svoje mišljenje, ali i pravo i obvezu da ga zadržite za sebe”.

Dinamo je pravi primjer za to. Zvone Boban, uspješni predsjednik kluba, dao je novinarima smjernice: “Dinamo završava godinu u svjesnom minusu”. Dobro, razumljivo, ali ono što slijedi dalje je najblaže rečeno čudno: “Zimski i ljetni transferi pokriti će dug. Prvi su u izlogu Beljo i Stojković“. Dakle, riješit ćemo se duga kad prodamo dva najbolja igrača. I što onda? Opet čekati godinama da stvorimo dva vrhunska igrača?! A kad nam to uspije, onda ćemo ih opet prodati. Naravno, takvom politikom ne trebamo više ni razmišljati o Kupu Velesajamskih gradova iliti Europskoj ligi. Tako će Dinamo uskoro polako ispadati iz igre s najvećima i ostati prvak (ako?) samo u vlastitom dvorištu. Od nekog novog međunarodnog uspjeha sve su dalje i dalje. Ali predsjedniku Dinama je najvažnije nahraniti gladna usta Dinamove administracije. Čudan pristup…

Sokrat je jednom rekao: “Pametni ljudi uče od svega, prosječni ljudi uče iz iskustva, a glupi ljudi već sve znaju”.

 Jankomir se pokušao zataškati

Ne može proći ni tjedan dana da se kod nas ne dogodi neka nova afera. Sad je na redu zdravstvo. Prvo su to bili otkazi desetorice liječnika iz bolnice Sestre milosrdnice zbog ponovnog imenovanja Dijane Zadravec na čelo Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Podršku im je sad dalo još četrdeset i osam liječnika Klinike za tumore pismom kojim upozoravaju upravu bolnice na ozbiljne posljedice za onkološke bolesnike zbog najavljenih odlazaka liječnika radiologa. I dok uprava Vinogradske bolnice mudruje kako presjeći gordijski čvor, evo nama nove afere.

U psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Zagrebu tehničko osoblje je, uz nazočnost liječnika, brutalno ubilo pacijenta Josipa Kristiana Periša. Bolnica je u vlasništvu grada Zagreba i to je naravno odmah zakuhalo političku kašu između oporbe i HDZ-a. Inspekcija Ministarstva zdravstva promptno je došla u bolnicu sv. Ivan i našla brojne nepravilnosti kako u samom postupku s pacijentom Perišom tako i općenito. Prošlo je dva tjedna prije negoli se saznalo što se zapravo događalo s pacijentom i kako je ubijen. Očito je da se cijeli slučaj pokušalo zataškati, a kad to gradskim vlastima i ravnateljici nije uspjelo, zahvaljujući obitelji koja je uočila brojne povrede na tijelu preminulog Periša, krenula je afera.

Ravnateljica Majda Grah dala je ostavku, a potom i članovi Upravnog vijeća koje je imenovao grad Zagreb. Ovaj slučaj je zgrozio cjelokupnu hrvatsku javnost unatoč izjavama gradonačelnika i Možemovaca. Oni su cijeli slučaj pokušali minorizirati, hvaleći ravnateljicu bolnice da je zahvaljujući baš njoj cijeli slučaj otkriven jer je pogledala je snimku (nakon dva tjedna) te da je baš ona ta koja je obavijestila nadležne službe.

Sandra Benčić je čak ustvrdila da je njena ostavka “moralni čin” koji je podigao ljestvicu odgovornosti. Koje li nebuloze! Branili su i članove upravnog vijeća bolnice od bilo kakve moralne i političke odgovornosti iako su Mirando Mrsić i gradski članovi vijeća kasnije ipak sami dali ostavke. Valjda zato jer su se ipak osjetili moralno i politički odgovornima. Kako bi umanjili strahotu videa koji je procurio u javnost Možemovci i SDP su počeli problematizirati objavu videa za koji je itekako postojao javni interes.

Kako bi umanjili svoju odgovornost i prebacili je HDZ-u počeli su čak prozivati ministricu zdravstva koja je bila puno kasnije obaviještena o događaju jer ravnateljica Grah navodno nije “znala” za svoju zakonsku obvezu o izvještavanju Ministarstva. Dakle, prozivali su krivu ministricu jer postoji i ona gradska tj. pročelnica za zdravstvo, naravno Možemovka, koja nije poduzela ništa.

U politici i ratovima pobjednik u pravilu uzima sve. Osim u Lijepoj Našoj

Svi ti postupci rječito svjedoče o tome kako kad se zdravstvene afere dogode HDZ-u onda Možemovci tjednima galame putem medija i optužuju vlast, a kad se dogode u njihovom dvorištu onda apeliraju na razum i strpljenje dok se sve ne utvrdi. Ovaj puta je napokon i Plenković progledao i sad javno govori o dvostrukim kriterijima koji se u oporbi i mnogim našim medijima primjenjuju već godinama.

No, ne odnosi se to samo na afere u zdravstvu nego općenito na sve teme koje ljevičari smatraju da treba napadati ili umanjivati njihov značaj. Na žalost, a to ističem već godinama u svojim kolumnama, ni naša politika ni mediji nisu ni neovisni niti objektivni. Zavisni su od ljevičarskih nazora pa stoga nisu objektivni. Za lijevu oporbu je to norrmalno, ali nije za medije.

Stari je to problem. Skoro nepromjenljiv. U politici i ratovima pobjednik u pravilu uzima sve. Osim u Lijepoj Našoj. Godinama se borimo protiv jugo gena koji nam je ubačen u sve pore svakodnevnog života. Ali, uzalud vam trud, svirači! Dobiješ rat, staviš državu na noge, Europa i svijet te priznaju, ali gubiš od ljevičara i jugo-nostalgičara koji i dalje ostaju na strani onih koje si na “bojnom polju” deklasirao. Već sam dosadan s klasičnom usporedbom. Svaki državni udar u bilo kojem dijelu svijeta ima isti scenarij.

Oni koji su na čelu udara prevrata ili revolucija najprije zauzimaju telekomunikacije, a potom vojarne i policijske postaje. Bilo da su na vlast došli klasičnim ratom ili državnim udarom uvijek su mediji ti koji će prvi pružiti domaćoj i stranoj javnosti konačnu verziju onoga što se dogodilo. Međutim, za nas Hrvateke je sveto pismo opće poznata inertnost. Lijepo kažu  Zagorci “ne bi se štel zamerit”. Dakle, sve dok tzv. hrvatska opcija u “Lepoj njihovoj” ne ovlada medijima neće moći vući one poteze koji su realno i objektivno potrebni u svakoj mladoj državi.

Prednost je pametnih ljudi što se mogu praviti budalama, a obrnuto je puno teže, ako i nemoguće.

Zvonimir Hodak/foto: Hina


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->