Kategorije Kolumne

Hodak: Priča o dva zastupnika, Juri i Pupiju. Tko je pobjednik?

Fah

Širi dalje

Znalac latinskog jezika pohvalio bi se svojim latinskim i napisao “status quo”. Ja sam to pretvorio u “status quo vadis” spajajući romanom “Quo vadis?“poljskog književnika Henryka Sienkiewicza. Pri tome mislim na zadnji duel između dvojice saborskih zastupnika Jurčevića i Pupovca.

Jedan, Josip Jurčević, je dragovoljac Domovinskog rata i doktor povijesnih znanosti. Drugi, Milorad Pupovac, je uvjeren da su u Domovinskom ratu njegovi pobijedili i na tom uvjerenju je skoro pa doktorirao. Ali u “čudnoj” državi Hrvatskoj sve je pa i to moguće.

Pupi je od rata profitirao, što uvijek pripada pobjednicima. Profa Jurčević pak misli kako su on i njegovi dragovoljci dobili Domovinski rat. Milorad se tome blago čudi. Mi izgubili rat? Pa vaši ratni pobjednici masno financiraju naše novine iz proračuna. Ako ste dobili rat, zašto smo mi zadovoljni, a vaši branitelji se ubijaju?

Njih blizu četiri tisuće dragovoljaca diglo je ruku na sebe, a tobože su pobijedili. Nemojte se čuditi ili smješkati. Zahvaljujući braniteljima i Tuđmanu Hrvateki su, nakon sedam stotina godina napokon dočekali državu. Kad je nacionalna euforija malo splasnula, pobuniše se hrvatski Srbi i osnovaše svoju SAO Krajinu. Država u državi. I tako četiri godine.

Scenarij je davno napisan, trajao je do Bljeska, Oluje i traktorijade. Jura misli da je to prava povijest, ali Pupi ima svoju “istoriju”. Njega podržavaju “naši” Klasić, Jakovina, Markovina… Juru podržavam ja i još neki. I to je neka podrška.

Sjetih se oca domovine Ante Starčevića: “Prestanite ginuti za domovinu i počnite živjeti za nju.”

Čitam kako je danas objavljen non-paper Francuske i Njemačke o situaciji u BiH. Dokument je datiran na 12. svibnja 2025. i nosi naziv “Odgovori na napade Republike Srpske na ustavni poredak BiH.” Srbija i Republika Rrpska su na nogama. Spominju se i sankcije. Dodik i Vučić su se “jako“ zabrinuli.

I zadnjoj apolitičnoj domaćici je jasno kako još od 1914. sve započinje u Bosni. Tradicija se mora poštivati. Kao što znate, onima koji iz povijesti ništa ne nauče, povijest se uporno i žilavo ponavlja. Kratki “prijevod”: možete kako hoćete, ali nećete dokle hoćete. Uglavnom opet su se nad nas nadvili neki tamni oblaci…

Pobijene su kolone svećenika, a Crkva je preživjela

Genijalni Tomo Mihanović poslao mi je iz Splita svoju novu knjigu “Krova i brojeta”. Unutra ima sjajnih stvari. Što mogu kad sam lijen sam nešto duhovito smisliti pa ga volim prepisivati. Veliko hvala Tomi!!! Oboružan njegovom duhovitošću, evo nekih njegovih misli:

Ni ora ni kopa, isto sam propa
Najopasniji su mršavi s velikim apetitom.
Duboka država na plitko me obrijala.
Dok je legalist još u prizemlju, pragmatik je već na trećem katu.
Kad je dobro omastio brkove, na brzinu ih je obrijao.

Lav XIV je izabran većinom crkvenih progresivista, ali ga polako prihvaćaju i tradicionalisti. Crkva vjekovima opstaje jer se zna polako prilagođavati novim okolnostima. Razne lijeve ideologije prilagode se puno brže. Neke puškom i nožem. Na kraju ipak moraju probati s demokracijom. Međutim, ovaj drugi način dugo traje, često i predugo. Od tragične 1945. godine do danas pobijene su kolone svećenika. O tome se ovih dana sve otvorenije piše.

Stepinac je bio osuđen, zatvaran, proganjan, ali Katolička crkva je opstala i dalje. Stoga je logično da je u odnosu na Crkvu vladajući HDZ oprezan, a ljevičari još oprezniji. Katolička crkva uvijek je čvrsto stajala uz vjeru i svoj narod. Sve što se moglo upotrijebiti za kompromitaciju Crkve izvučeno je iz komunističkih arhiva, ali bez uspjeha. Problem je u tome što su svi oni, koji svake nedjelje odlaze u crkvu na misu, ujedno i birači koji predobro poznaju mentalitet i zločine komunizma.

Zagorac voli karirano

Izgleda da to jedino ne znaju u Zagrebu u kojem će po svoj prilici opet biti izabran Tomašević iz Možemo, krajnje lijeve stranke koja još i danas slavi komunizam mada se malo tko od njih uopće rodio u to vrijeme. Valjda je to razlog što ne vjeruju onima koji su taj totalitarni sustav desecima godina osjećali u svojim životima.

Na zadnjim izborima upitali Zagorca koja mu je boja u političkom smislu milija: crvena ili plava? Zagorac se malo zamislio i odgovorio: ”Ja najviše volim karirano!”

Otto von Bismarck jednom je prognozirao: “Ako se ikada dogodi još jedan rat u Europi, on će sigurno nastati zbog neke glupe stvari na Balkanu!”

Polako se približava dan D. Marko P. Thompson otvara gala izložbu na Hipodromu. “Slike Bleiburga”. Kad prolaziš pored biste maršala krvnika, vidiš li njegov zločin na polju krikova. Zato treba čitati sjećanja Rajka Ećimovića, starog 95. godina. Možda i zadnjeg živog svjedoka pokolja na Bleiburgu. Nakon “mirne reintegracije” vratili su se u “ustašiju” mnogi koji su tvrdili da su u vojsci RSK služili civilni vojni rok. Mnogi su sumnjičavo kimali glavama pitajući se ima li takvih? Ima, ima! Oni su rokali po civilima!

Na drugoj strani, u komšiluku akademkinja Smilja Avramov uhvatila se “nemoguće misije” pa napisala: “Urota ustaše Pavelića, Tita i Churchilla protiv srpskog naroda”. Klasika!

Već smo umorni od stalnih upada ustaša i domobrana na srpske gradove i sela. Istaknuta srpska “istoričarka” drži se one “Laži, laži, uporno i bez srama, jednog dana možda ta laž postane istina.”

Svi “ratovi” između Srba i Hrvata vodili su se na hrvatskim teritorijima. Možda to drugarica Smilja još uvijek nije prokljuvila. Svoje imamo, a njihovo jednostavno ne trebamo. Možda da im poklonimo Goli otok?

Anatole Francois je kazao: “Kandidatima se zamjera što govore sami o sebi. No to je ujedno tema o kojoj znaju najviše.”

Zvonimir Hodak/Foto:

Širi dalje