Matanović: Moji su prošli kroz pakao, majka je kao curica brojala tenkove uz školu

Igor Matanović je za njemački list 11freunde otkrio emotivnu priču o svojoj obitelji i nogometnom putu. Zahvalan je roditeljima koji su mu omogućili bezbrižno djetinjstvo i za njega su oni najveći heroji te uzori.

Obitelj Igora Matanović je iz Kotor Varoša, odakle obiteljsko podrijetlo vuče i hrvatski reprezentativac Mateo Kovačić. Igor je rođen u Hamburgu, gdje je obitelj doselila nakon srpske okupacije Kotor Varoša. Matanovići su kao prognanici najprije završili u Krapinskim Toplicama, a onda su odselili u Njemačku gdje je Igorov otac Ranko Matanović već ranije radio.

Strijelac pobjedničkog pogotka za Hrvatsku protiv Kolumbije (2-1) u intervjuu za njemački list 11freunde otvorio je srce i dušu i prepričao kroz što su prošli njegovi roditelji tijekom rata i u njegovom djetinjstvu te kako je zaigrao za Hrvatsku, bez obzira što je rođen u Hamburgu. Hrvatski topnik svoje roditelje smatra najvećim uzorima

– Moji roditelji su ratne izbjeglice iz bivše Jugoslavije; Hrvati koji su sa svojim obiteljima živjeli u Bosni. Od malih nogu morali su puno toga podnijeti, stigavši ​​u Njemačku kao tinejdžeri bez ičega osim sebe, bez znanja jezika i to sve zbog rata. Sve što su izgradili u Bosni – prijateljstva, domovi, karijere – nestalo je. Morali su početi ispočetka i upili su sve što su mogli. Imam veliko poštovanje prema njima i kroz što su tada morali proći. Zato i danas još uvijek učim od njih u mnogim situacijama.

Opisao je kroz kakvu su neimaštinu prolazili njegovi baka i djed

– U djetinjstvu su doživjeli stvari koje su mi danas nezamislive. Njihovi roditelji, moji baka i djed, na primjer, morali su odlučiti koji će brat ili sestra dobiti hranu jer nije bilo dovoljno na stolu. Svatko tko je preživio nešto takvo može svojoj djeci – u ovom slučaju, mojoj sestri i meni – prenijeti mnogo toga: upornost i otpornost.

Rekao je kako mu je majka kao školarka brojala tenkove koji su prolazili uz školu te da se vratila na mjesto gdje je odrasla i dočekala uništenu i zapuštenu kuću.

– Kuća je bila potpuno uništena i teško dostupna zbog visoke trave i grmlja. Prošetali smo kroz šikaru, ušli u bombardiranu kuću i pronašli stari album moje majke. Njezine fotografije Michaela Jacksona još su bile zalijepljene u njemu. Posjetili smo i staru školu moje majke. Pričala nam je kako su ona i njezini prijatelji gledali kroz prozor i brojali koliko je tenkova prošlo pored škole. Bio sam jako mlad i nisam shvaćao sve implikacije. Ali te slike su mi ostale u sjećanju.

Njegovi roditelji upoznali su se u Njemačkoj i osigurali mu lagodan život

– U Njemačkoj su izgradili zajednički život. Nevjerojatno sam ponosan na ono što su postigli. Moj otac sada radi u centru za zapošljavanje i pomaže ljudima koji su u sličnim situacijama kao one u kojima su oni bili. Moja majka radi kao prodavačica u EDEKI. Oni su radoholičari u najboljem smislu te riječi. I pružili su mojoj sestri i meni bezbrižan život.

Kao mali je mislio samo o nogometu i često se igrao sam na igralištu.

– Nisam bio najbolji u svakoj dobnoj skupini, ali nogomet je bio sve o čemu sam mogao razmišljati. Svaku slobodnu minutu provodio sam s loptom.  Ako bi sjalo sunce, vozio bih bicikl do sportskog terena, često sam pucao i komentirao: “Matanović! Ali samo pored gola!!!” Morate shvatiti da biti sam na terenu može biti nevjerojatno frustrirajuće. Nema golmana, svaku loptu morate sami dohvatiti, šutnuti je preko ograde i penjati se za njom. Ipak, nastavio sam. Na kraju sam čak natjerao prijatelje koji gotovo da nisu imali nikakve veze s nogometom da dođu. Moj san od malih nogu bio je postati profesionalac.

Progovorio je i kako je nastao interes HNS-a za njega.

– U Vukovaru, gradu koji se smatrao simbolom hrvatskog otpora, održao se turnir. Tamo su igrale hrvatske ekipe, zajedno s ekipom Hrvata iz Njemačke, jednom ekipom Hrvata iz Austrije i, koliko znam, još jednom ekipom Hrvata iz ostatka Europe. Ja sam bio u njemačko-hrvatskoj ekipi. Sudjelovanje na turniru je dogovoreno preko hrvatskog skauta koji je kontaktirao moju obitelj.

Među igračima na ovom turniru bili su Franjo Ivanović, koji sada igra za Benficu, i Gabriel Vidović, koji je dugo bio u Bayern Münchenu, a sada igra za Dinamo Zagreb.

Igrao je za Njemačku U-19, ali izbornik Zlatko Dalić bio je ključan u njegovom dovođenju u reprezentaciju 2022. godine.

– Osjećao sam se brutalno dobro nakon njegovog poziva. Izbornik seniorske reprezentacije došao je čak u Njemačku kako bi me upoznao i stekao dojam o meni – u vrijeme kada mi u klubu nije išlo dobro, s malo minutaže i bez golova. Rekao je: “Stvarno te želimo.”

Zanimljivo je da je vlasnik trgovine koja se bavi prodajom acai jela koja se baziraju na uravnoteženoj i zdravoj prehrani

– Oduvijek sam sanjao o vlastitoj trgovini u Hamburgu. Mnogi ljudi znaju taj osjećaj: imati vlastiti restoran, samo odeš za pult, uzmeš što želiš, ne moraš platiti ha-ha. Probao sam acai zdjelice u Frankfurtu, a kasnije u Splitu i obožavao sam ih. Tako da sam jednostavno krenuo u tom smjeru.

Za kraj je spomenuo i očekuje li poziv na Svjetsko prvenstvo

– Ništa nije zajamčeno. Ali stvari mi u Freiburgu trenutno idu jako dobro, i za nas kao momčad i za mene osobno. Zabijam golove, igram 90 minuta i ulazim u dobar ritam. To je upravo ono što izborniku treba – igrači koji redovito igraju. Ako je tako, šanse se automatski povećavaju. Naravno, nadam se da ću biti na popisu putnika na SP.

M.M: /Foto: hns /Instagram