Danas, s beskrajnom tugom u srcu, moram napisati ono što nisam nikada planirao i promišljao, jer sama pomisao da ću se ovako morati oprostiti od naše dragog prijatelja, suradnika i velikog domoljuba prof. Tomca bila mi je bolna i duboko ljudski neprihvatljiva.
Preminuo je naš dragi prijatelj, profesor, političar, novinar, učitelj političkog promišljanja mnogim generacijama, umro je ljudina kakvu se rijetko sreće.
Preminuo je zaljubljenik u svoju Hrvatsku, najveći socijaldemokrat među demokršćanima i najveći demokršćanin među socijaldemokratima. Njegova djela u bogatom opusu od 27 knjiga bez sumnje će postati temelj za politološka i filozofska promišljanja o novoj kršćanskoj socijaldemokraciji u Hrvatskoj o kojoj je sanjao dragi prof. Tomac.
Na bespućima svjetonazorskih razilaženja koja su ga pratila tijekom političke karijere, u svojoj zreloj životnoj dobi u njemu je rasla Hrvatska bez podjela na lijevo i desno na temeljima Tuđmanove pomirbe, a milost njegovog obraćenja u susretu s Vječnim dala mu je neviđenu širinu duše i tolerancije prema svima, osobito prema onima koji se nisu s njim slagali.
Unaprijed im je opraštao, ostavljajući neizbrisivi trag zapisan u vječnosti, trag u svom opusu od 27 knjiga i još mnoštvo radova, eseja kolumni i političkih komentara. Uvijek na strani slabih, uvijek na strani pravde, uvijek spreman osuditi nepravdu i moralno etičke dekadencije u hrvatskom društvu.
Orao je duboke političke brazde na hrvatskim oranicama uvijek se nadajući dobrim plodovima koje zaslužuje pošteni, marljivi i istinoljubivi hrvatski narod, njegov narod, s kojim se ponosio oduševljenjem nevinog djeteta.
Profesor Tomac je silno želio još malo života, još malo zdravlja kako bi s nama mogao dočekati 5. siječnja 2020. smatrajući taj dan jednim od važnijih dana u hrvatskoj povijesti!
Čini mi se da je prof. Tomac zaustavljen kao Mojsije na brdu Nebo!
U svojim vizijama je vidio Hrvatsku blagostanja, ali dragi Bog je odlučio drugačije proslaviti njegovu dušu, čistu i ovjenčanu svetim sakramentima Katoličke crkve. Profesor Tomac je i s te distance vidio sjaj svoje Hrvatske što je sa svojim poslovičnim optimizmom opisao u svojoj zadnjoj knjizi „Narodna predsjednica“ koju je završio u bolesničkoj postelji.
Dragi moj prijatelju, dragi naš prijatelju, dragi naš profesore! Pratit ću Tvoje tragove, pratit ćemo Tvoju ljudskost, privrženost domovini i bit će ispunjena sva obećanja koja si dobio u vremenu našeg prijateljstva. Bit će dovršen i tvoj posljednji naslov kojega si želio završiti, a nisi uspio dovesti do kraja.
Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:arhiva
Postoje ljudi koji osvajaju Mjesec. I postoje oni drugi — koji ga nikada nisu dotaknuli,…
Mostovac Miro Bulj osvrnuo se na jučerašnji doček brončanih rukometaša na Trgu bana Josipa Jelačića…
Iako je mnoštvo puta objavljeno da Marko Perković Thompson nikad nije naplaćivao nastupe na dočeku…
Komentiraj