Silvana Oruč Ivoš: Krila odletjela, uhljebi ostaju!

Na žalost, živimo u zemlji koja je do savršenstva razvila sustav napredovanja po babi i stričevima, kumovima i vezama, stranačkoj podobnosti.  Htjeli mi ili ne sebi priznati, činjenica je da je naša  zemlja postala  idealna za poslušnike i poltrone, za sve one koji hoće kruha bez motike, za sve one bez ideala i strasti. Riječju, za uhljebe raznih profila, ideologije i boja.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Kada u istom trenutku jedna cijela skupina elitnih pilota obavijesti svoje nadređene da napuštaju ne samo svoje radno mjesto, već i Hrvatsku onda je to sasvim siguran znak da je nešto debelo nije u redu u sustavu.

A upravo je to učinilo šest elitnih pilota, pripadnika akrobatske skupine Krila oluje. Nije riječ o bilo kome već o eksponiranim pripadnicima Hrvatske vojske koji spadaju u sam vrh. Nije stvar samo u tome što se priča tiče skupine najelitnijih pilota instruktora čije je školovanje i uvježbavanje skupo koštala, već ponajprije o tome da njihova odluka govori u kakvoj se situaciji nalazi Hrvatska vojska i cijela država.

Jer piloti ne odlaze  iz nekog svog hira nego jednostavno zato što više nikome u Hrvatskoj vojsci pa i državi – nisu potrebni. Uzalud su sad medijske žalopojke i hinjena kuknjava njihovih nadređenih i odgovornih kako će ispitati o čemu se radi i kako će napraviti sve da piloti ne odu.

Gotovo je!

Krila oluje su odletjela onog trenutka kada su članovi te skupine dovedeni u situaciju da sami moraju kupovati dijelove opreme za letenje, kada su sami morali izdvajati za reklamiranje svojih sve rjeđih nastupa i kada je svaki let s obzirom na stanje u kojem su se zrakoplovi nalazili postao prava – lutrija. Na kraju, doznajemo iz medija, svemu je prethodila odluka da se ugasi čak i transportna eskadrila koja je služila kao logistika Krilima oluje.

Drugim riječima, njihova odluka da napuste Hrvatsku nije mogla biti brzopleta, a još manje motivirana financijskom koristi, kako to sada zlonamjerni pojedinci pokušavaju iskonstruirati. Odluka je donesena onda kada im je nizom djela dano do znanja da nam nisu potrebni i da je tako svejedno hoće li ili ne će opstati.

Piloti su, srećom po njih, a tragedijom po Hrvatsku imali izbor. Negdje u bijelom svijetu cijeni se sposobnost, iskustvo i znanje koji oni imaju. I taj se paket još se dobro plaća. Ne samo zato da svojim vještinama izazivaju divljenje kod nekih drugih nacija nego i da uvježbavaju njihove buduće pilote. A to je znanje neprocjenjivo.

Ima, međutim, tu još jedan važan segment koji pokazuje svu bijedu aktualnog državnog sustava i njenih službi. Naime,  kada šest elitnih pilota napušta zemlju i odlaze u drugu državu i kada o tome nadređeni praktički informaciju dobivaju iz medija onda je to znak da mnoge službe ne rade ono što bi trebale.

Drugo važno pitanje u cijeloj priči jest to da kad se tako odnosimo prema najelitnijima i najboljima kakav je tek odnos prema ostalim, uvjetno rečeno, smrtnicima?!

Nakon što je Hrvatsku odlučilo napustiti šest pilota, treba li se više itko čuditi kada je svakodnevno napuštaju desetci mladih i visokoobrazovanih osoba. Procjenjuje se da je u samo posljednjih nekoliko godina, Hrvatsku napustilo preko pedeset tisuća ljudi. Opravdanim se drži teza da je taj broj daleko veći, no nažalost, ne postoje precizni statistički podatci.

Tome u prilog ide i podatak koji je prije desetak dana Njemačka službeno objavila da je samo u prvih šest mjeseci prošle godine u tu zemlju uselilo 23.000 Hrvata i što otvara sumnju da Hrvatsku napušta daleko veći broj od onog s kojim se barata u javnosti.  Isto tako prije dva tjedna, objavljen je podatak da se gotovo tisuću liječnika stavilo na listu za iseljenje. I nisu to jedine osobe koje su tražene i vani. Hrvatsku napuštaju i medicinske sestre, programeri, inženjeri, znanstvenici…

Vrlo često u pitanju nije samo želja za boljom zaradom  već je vrlo česti razlog odlaska i ignorantski odnos  prema znanju i kvaliteti. Nažalost, živimo u zemlji koja je do savršenstva razvila sustav napredovanja po babi i stričevima, kumovima i vezama, stranačkoj podobnosti.  Htjeli mi ili ne sebi priznati, činjenica je da je naša  zemlja postala  idealna za poslušnike i poltrone, za sve one koji hoće kruha bez motike, za sve one bez ideala i strasti. Riječju, za I raznih profila, ideologije i boja.

Svi neukalupljeni u taj jadni sustav, svi oni koji misle svojom glavom, koji imaju znanje, iskustvo i kompetenciju postali su pravim pravcatim žrtvama.

Zato se ne treba čuditi što imamo neučinkovitu državnu administraciju, što u javnim službama šefuju mediokriteti samo zato što su nečiji ljudi kao i to što je pojedinim kadrovima prvo radno mjesto ministarsko.  Činjenica je da je javni sektor pretrpan ljudima  prosječnih mogućnosti i ispod prosječnog znanja jer je negativna selekcija svih ovih godina učinila svoje.

S druge strane, mahom mladi  i obrazovani  ljudi, ali i oni iskusni, koji svoj život i energiju ne žele trošiti na borbu s vjetrenjačama – odlaze. A s njima odlazi, koliko god to patetično zvučalo, naša budućnosti jer je u većini riječ o ljudima koji su trebali ostati u Hrvatskoj i tu stvarati svoje obitelji.

Posljedice su katastrofalne jer i zahvaljujući tom masovnom trendu iz dana u dan Hrvatska sve više stari. Negativni prirodni prirast koji već dulje vrijeme imamo, masovno iseljavanje mladih samo će produbiti.

Zato reforma svih reformi u Hrvatskoj, bez obzira na to tko obnaša vlast, trebala bi biti mijenjanje sustava na način da se cijeni i vrjednuje kvaliteta, znanje, rad, iskustvo, sposobnost i rezultati. Tek onda moći ćemo pristojno platiti one koji to zaslužuju, tek onda ćemo moći tražiti od obrazovanih i sposobnih ljudi da ostanu raditi i živjeti u Hrvatskoj.

Krila oluje su odletjela ali još nije kasno za mnoga druga krila!