Posljednjih dvadesetak i više godina nagovarali smo ih i gurali u taj prostor, čekali da dođu i sad kad smo ih dočekali, onda im se čudimo, vrtimo prstom po čelu, osuđujemo, ismijavamo ili pak branimo i pronalazimo djelić sebe u njima.
Marija Valentića i Šimuna Cimermana nisu u crkvu Sv. Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu dovele samo nove epidemiološke mjere. One su bile okidač, a do Jaruna su dopraćene fanfarama loše medijske slike o Crkvi, koje se godinama gaje na našim prostorima, a koje Crkvu prikazuju kao društvenog parazita, vodonošu moćnima i onima na vlasti, tj. dijelu bešćutnih društvenih elita koje žive u svome svijetu zaogrnuti vlastitom socijalnom nedodirljivosti, piše Darko Pavičić u Večernjem listu.
Kada je shvatila o čemu se radi, obuzeo ju je strah S jedne su strane mediji zaslužni za takvu sliku Crkve, a s druge kompletno društvo sa svim svojim polugama upravljanja, dok manji dio krivice baštini i sama Crkva, dakako.
Nabildani tandem Valentić-Cimerman u crkvenu su oazu utrčali kao društveno korisne budalice i skrnaveći sakralni prostor svojim hopa-cupa vježbicama, otkrili su sav prijezir modernog hrvatskog društva prema svetome, koji nije nastao sam od sebe, nego je produkt dugogodišnjeg političkog, društvenog, medijskog i kulturnog licemjerstva.
Dovoljno je zagrepsti samo malo ispod površine i otkrio bi se sloj po sloj godina u kojemu je kršćanstvo sa svojom idejom i sustavom vrijednosti, s najviših društvenih, političkih i medijskih razina, srozavano i omalovažavano.
Činile su to svjesno društvene i političke elite, koje se s jedne strane deklariraju kao kršćanske i katoličke, a s druge strane djeluju i čine protiv istoga toga nauka. Stoga ne treba čuditi da tjelovježbač Valentić nakon svoje budalaštine izvali još i to da je vjernik.
Doduše, on je tom svojom izjavom oslikao upravo onu lažnu sliku vjernika, koja se godinama nudi hrvatskom društvu. Tj. deklarativno i načelno kršćanstvo, koje je samo na usnama i gestama, prigodničarsko i folklorno, koje se uvuklo u sve pore društva i s njegovih najviših pozicija zagovara i grli sve ono što s kršćanskim stavovima nema veze, npr. od odobravanja istospolnih zajednica do pobačaja.
A mediji to zdušno prate i pripremaju teren za ovakvu dvojicu ekshibicionista kao sad u Sv. Mati Slobode. Pri tome je zanimljivo da su baš tu crkvu izabrali za svoj performans u protestu protiv epidemioloških mjera, jer se upravo u njoj, kao u ogledalu, odražava glupost i nelogičnost vremena u kojemu se nalazimo.
Naime, Sv. Mati Slobode može primiti čak i nekoliko tisuća vjernika, a sada joj je broj ograničen na samo 25. Ta linearna odluka vlasti zahvatila je sve crkve, pa su i najmanje kapele izjednačene s katedralama i velebnim crkvama. No vjerniku Valentiću to nije palo na um dok je radio zgibove u hramu pred svetinjom nad svetinjama. A nije dijete, četrdeset mu je godina.
Ni njegovu partneru nije “petnaest let” i koji se na upit zašto to nisu učinili u džamiji ili sinagogi, izvlači da nisu htjeli remetiti mir manjinskih vjerskih zajednica, a zapravo kukavički laže, jer bi džihadisti odmah krenuli u potragu za njihovim savršenim tjelešcima. A Židovi bi cijeli svijet okrenuli protiv njih pa više ni Coca-colu ne bi skrivećki mogli popiti u parkiću u najvećoj zabiti zemaljske kugle.
Ali Katolička crkva idealna je vreća za boks, pa je ovaj dvojac odlučio malo trenirati udarce u svoga zamišljenog neprijatelja. Nažalost, u otključanim vratima crkve nisu prepoznali znak dobrodošlice i poput lopova ušuljali se u prostor nezaključana stana, povrijedivši time nečije privatno vlasništvo.
No, kada se sve zbroji i oduzme, zapravo, dobro je da su u svojoj gorčini zbog nepravde što ne mogu u pandemiji nabildavati svoja tijela došli upravo u crkvu. Signalizirali su time da im treba pomoć. Da cijelome društvo treba pomoć.
Zato je dobro da su došli u crkvu, kao što je onome s razbijenom glavom dobro da dobaulja do vrata hitne pomoći. Da su to učinili u bolničkom krugu, završili bi na psihijatriji. U policijskoj postaji – uhitili bi ih.
Ovako im se ništa ružnoga nije dogodilo. Samo su svrnuli pažnju na sebe i svoju potrebitost, i to ne samo osobnu, nego i cijeloga društva koje je u potrebi razvijati ne samo mišiće i vanjski izgled nego i njegovati i dušu.
(R.I./Foto:screenshot)
Emisija "Nedjeljom u 2" u nedjelju se emitirala po 1000. put, a novinar, urednik i…
Poslije više od četvrt stoljeća svijet ima apsolutnog teškaškog boksačkog prvaka po pobjedi Oleksandra Usika…
Oleksandr Usik sinoć je ujedinio sve teškaške titule pobjedom protiv Tysona Furyja podijeljenom odlukom sudaca.…
Komentiraj