Ovih dana svjedoci smo vojne agresije Ruske Federacije na Ukrajinu. Stvarnost nas uvjerava kako iz Ukrajine po prirodnom zahtijevu njihovih legalnih i legitimnih vlasti u izbjeglištvo odlaze u većini žene/majke, djeca, starije osobe i oni s poteškoćama u samostalnom obavljanju životnih potreba.
Ukrajinci su u tom pogledu sasvim logično postupili i koliko je vidljivo, toga se u pravilu njihovi iskreni domoljubi drže. Dakle, ostaju domovinu braniti u prvome redu muškarci i žene u starosti od 18 do 60 godina života.
I ne samo to, iz inozemstva se u Ukrajinu vraćaju mnogi sposobni kako bi se stavili na raspolaganje, oni dakle koji odgovaraju spomenutim godinama i posjeduju snagu vlastite sposobnosti. Rekao bih razumnim, moralnim i nacionalno svijesnim ljudima očekivano i prihvatljivo.
Istodobno pada mi na um nešto što nas je u europskom okruženju nekoliko proteklih godina sustavno opterećivalo, propitivalo i ocjenjivalo našu ljudsku, duhovnu, moralnu i nazivajuću modernističko-progresivističko uključivu dimenziju.
Pa se tako pod sustavnim psihološko/medijsko/političkim nasilništvom, uz to na određeni način i korištenjem, odnosno pozivanjem na pomno odabrana vjerska načela, trebalo u javnosti pojašnjavati kako su se s pojavnim oblicima sumnje promatrali siloviti dolasci u europske zemlje izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Libije, Iraka, Irana i Pakistana.
Zanimljivo i zabilježeno, takve izbjeglice uglavnom muškarci u zreloj reproduktivnoj dobi, u godinama pretežito od 18 do 40, što bi u logičnom slijedu značilo da su njihovu domovinu ostali braniti žene/majke, djeca i oni s poteškoćama u samostalnom obavljanju životnih potreba?! Naravno, sada su sva takva pitanja i analize, namjerno ili ne, ostavljene po strani.
Nikome to naizgled ne pada na pamet, zapravo držim ne zato jer se problem ne razumije, već zato jer takav nije prikladan vremenu i okolnostima.
Zabluda da je sve sklono zaboravu vrijedi danas, sutra će javni prostor biti zaposjednut galamom kako se drugačije nije moglo. Uvijek je lako pronaći razlog zašto nešto ne kazati i učiniti, teško je postići ono drugo. Po tome se „ljudi“ i ljudi razlikuju.
I konačno ono što se uzgred može primijetiti, u ovoj krizi ne poštuje se doseg promoviranog rodnoga pristupa, pa se tako bez ograde koriste pojmovi žene i muškarci, što nije u duhu izričajno nametnutog neutralnoga pristupa.
Bilo bi dobro sada i nadalje ne sukobljavati se s proklamiranim načelima novouspostavljenih ljudskih prava, koji su u pravilu proizvod nečijega uma poistovjećenoga s modernim dosezima bez obzira koliko i kako takvi imali osnova, ili bili u stvarnom sukobu sami sa sobom.
Dr. Zlatko Begonja: Foto: screenshot
U derbiju 3. kola hrvatskog nogometnog prvenstva Dinamo je na Rujevici pred 7.776 gledatelja pobijedio…
Filip Hrgović pobijedio je Davida Adeleyea jednoglasnom odlukom sudaca nakon deset rundi pravog rata. (više…)
Sanela Diana Jenkins filantropkinja je čije se bogatstvo procjenjuje na troznamenkastu cifru. (više…)
Komentiraj