Na ulici je svirao violinu od 3,5 milijuna dolara. Zaradio je 32 dolara. Istu večer napunio je Boston Music Hall

Washington DC, stanica metro, hladno siječanjsko jutro. Čovjek na violini, vrijednoj 3,5 milijuna dolara svira Bachovo djelo. Kroz to vrijeme oko 2000 ljudi prođe stanicom, većina na putu za posao.

Tri minute nakon što je počeo sviranje jedan gospodin uočava glazbenika. Usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi.

Četuiri  minute kasnije violinist prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir te bez zastajkivanja nastavlja hod.

Šest minuta

kasnije mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, a zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

Deset minuta kasnije trogodišnji dječak se zaustavlja, ali ga majka odvlači žureći. Dječak zastaje kako bi ponovno pogledao svirača, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo isto, a roditelji su, bez izuzetka, prisilio djecu da nastavi hodati.

Glazbenik svira bez prestanka 45 minuta.   Od 1.097 ljudi koji su prošli pored Bella, sedam ih je zastalo i slušalo neko vrijeme, a 27 je dalo novac. Sakupio je ukupno 32 dolara. Jedna žena ga je prepoznala. Ona je u škrabicu ubacila 20 dolara pa je ukupna zarada 52,17 dolara.

Sat kasnije glazbenik završava svirku, nastupa tišina.

 

Prava istina: Nitko nije znao da je glazbenik ustvari vrlo poznat – bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara.

Samo dva dana prije Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu – Boston Music Hall – gdje je prosječna cijena ulaznice oko 105 dolara.

Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa organizirao je Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje je li u uobičajenom okruženju uopće prepoznajemo ljepotu? Je li stanemo da tu ljepotu cijenimo?

Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idu na koncerte plaćajući astronomske iznose, a to isto ne prepoznaju u drugim prigodama?

Jedan od mogućih zaključaka ovog eksperimenta mogao bi biti:

Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih, koliko tek drugih vrijednih stvari propuštamo u životu?

Megy M. /Foto: Washington Post