U vrijeme vladavine carice Marije Terezije delegacija uglednih Pakračana, predvođena prvim ljudima grada, uputila se u Beč s povećom listom želja, među kojima se nalazila i molba carici da dekretom uredi jedno za Pakrac važno pitanje.
Primio ih je carski savjetnik, koji se ne malo iznenadio doznavši da gosti, iako nezvani i nenajavljeni, traže neodložan prijam kod carice. Na dvoru se dobro znalo da moćna vladarica ne prima nenajavljene goste, a k tome ona se cijelo jutro sprema na put pa je neće biti u Beču ni idućih dana. Čovjek se našao na mukama. No, kako nikakva uvjeravanja pakračkoj delegaciji nisu pomogla, odluči poći carici u nadi da će joj stići prenijeti molbu Pakračana, pa neka sama odluči.
I sada je tu nastao nesporazum. Prezime Kurtz, kako se zvao jedan od caričinih tajnika, prevedeno na hrvatski jezik znači „kratki“, no, ako se nedovoljno pozna je njemački jezik pa se riječ prevede doslovno, ona dobiva drugačiji, uvredljiv smisao.
Upravo to se i dogodilo. Kad su čuli odgovor, odnosno, kamo ih je carica poslala, dotad razgovorljivi Pakračani naglo su zanijemili i samo su se zgledali. Njihov domaćin, koji je imao problema s jezikom gostiju, zaključio je da su oni razočarani spoznajom da ih carica neće primiti. Uzalud su prešli toliki put i potrošili gradski novac…
Carica, u koju su polagane tolike nade, ne želi ih vidjeti ni pozdravit. I još vrijeđa! Savjetnik je dobro znao da se tu više ništa ne da popraviti. Biranim je riječima pokušao uvjeriti goste kako njihovi zahtjevi ne stoje tako loše, kako se njima čini. Ako ne žele razgovarati s Kurtzom, mogu pisanu pred stavku ostaviti ovdje, a carica će, čim se vrati, sigurno naći vremena i razumijevanja za njihove molbe. Bit će još prilika za susret u živo, samo se moraju najaviti. Takav je ovdje red. Ništa nije pomoglo.
Uvrijeđeno izaslanstvo vratilo se u Pakrac neobavljenog posla i loše volje. Kod kuće su ih dočekali radoznali građani. „Brzo ste se vratili, jeste li donijeli dekret“, pitali su.“Nego što“, prvi se snašao vladika, koji se tijekom povratka malo pribrao od šoka, „kraljica nam je darovala dekret koji će se dugo spominjati“. „I, kako glasi“, nestrpljivo će netko od prisutnih. „Ne možemo vam reći detalje dok se sve ne prevede. Znate kako je, befel (zapovijest, naredba) je befel“, zaključi priču vladika na kome se vidjelo kako se baš previše i ne raduje dekretu…
Priča s caričinog dvora u Beču vrlo brzo došla u javnost i proširila trgovištem Pakrac. Na taj način „Pakrački dekret“ živi već više od 200, a možda i više, godina.
Vladika je bio u pravu. Kraljica im je darovala dekret koji će se dugo spominjati.
Megy. M/Foto:arhiv
Gošća novog izdanja emisije Nedjeljom u 2 bila je novinarka i psihologinja Barbara Udovičić. Žena…
Oštećenje murala posvećenog vukovarskom branitelju Jean-Michelu Nicolieru u Korčuli izazvalo je oštru reakciju hrvatskih branitelja,…
Zastupnik Domovinskog pokreta Danijel Spajić objavio je na Facebooku opširnu reakciju na napade prema ministru…
Komentiraj