U napadu srpskih terorista, koji su bili ppod zašitom JNA, ranjena su trojica hrvatskih policajaca, a ovaj se događaj smatra početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Odbijanje napada srpskih terorista na policijsku postaju u Pakracu 1. ožujka 1991., koja je brzom intervencijom policijskih specijalaca obranjena, a teroriti protjerani izvan grada, brojni smatraju početkom Domovinskog rata koji u srijedu obilježava svoju 32. obljetnicu.
Uvod u ovaj prvi sukob hrvatskih i snaga srpskih terorista ( oni su se zvali pobinjenici) počeo je 21. veljače 1991., kada Sabor RH donosi Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ te Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka RH, napominju u požeško-slavonskoj policiji.
Istoga dana načelnik pakračke Policijske postaje Jovo Vezmar izdaje zapovijed o mobilizaciji “rezervnog sastava milicije” zbog, kako se navodilo, vježbe te provjere njene mobilnosti i osposobljenosti.
Na to su u grad izašle manje naoružane grupe srpskih civila, pokušavajući stvoriti dojam da je Pakrac zapravo u SAO Krajini, srpskoj paradržavi unutar Hrvatske.
Ustavni sud RH poništio odluku o pristupanju Pakraca Krajini
Već sljedeći dan, 22. veljače, sazvana je Skupština Općine Pakrac od čijih su 52 prisutna zastupnika samo njih 15 bili Hrvati pa je glasovanjem odlučeno o pristupanju Krajini, što je za šest dana poništio Ustavni sud RH.
Načelnik postaje Vezmar tada je pozvao pričuvne policajce da predaju oružje, s namjerom da razoruža samo one hrvatske nacionalnosti, dok je srpskima naloženo okupljanje na igralištu u selu Šeovica.
Na sastanku u postaji 1. ožujka razoružano je svih 16 policajaca nesrpske nacionalnosti, a Vezmar je uz pomoć policajaca iz redova Srba preuzeo postaju, pri čemu neki od njih nisu podržali pobunu, dok su neki koji nisu bili Srbi uspjeli iznijeti oružje iz postaje te ga sakriti.
Navečer su pobunjeni ”milicajci” i naoružani civili na ulazima u grad postavili barikade, a po raznim mjestima u gradu rasporedili su se i pripadnici tadašnje JNA.
Oko pet sati ujutro 2. ožujka posebna jedinica bjelovarske policije “Omege” pri ulasku u Pakrac raskrčuje neprijateljske barikade, dok iz drugog pravca stižu pripadnici Antiterorističke postrojbe Lučko te zajedno ulaze prvo u zgradu općine, a potom i u zgradu policije. Srbi su se razbježali pa je operacija izvedena bez ozbiljnijeg otpora.
Svi razoružani hrvatski specijalci vraćeni su u službu, a 32 ljudi je uhićeno pod sumnjom da je sudjelovalo u pobuni te su prevezeni u Bjelovar radi ispitivanja. Pobunjeni zapovjednik je smijenjen i policijska postaja je dobila novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka.
U Lipiku zaustavljen i Jovan Rašković
Tijekom dana, specijalci su stavili pod nadzor ulaze u grad te često pri kontroli u automobilima pronalazili duge cijevi, a u Lipiku je zaustavljen i Jovan Rašković, jedan od pokretača srpske pobune i osnivač SDS-a.
Dolazak specijalnih snaga hrvatske policije u Pakrac popraćen je u srpskim medijima izvještajima o poginulim i ranjenim Srbima, iako su u Pakracu ranjena samo tri hrvatska policajca. Nekoliko dana poslije te su dezinformacije demantirane.
O tome da je pobunjenicima očito bilo dojavljeno o dolasku hrvatskih specijalaca svjedoči podatak da su se povukli u okolna sela na brdima, a u grad ulaze i raspoređuju se pripadnici posebnih antiterorističkih jedinica “Sljeme”, “Rakitje”, “Kumrovec“ i “Pionirski grad”.
U devet sati s okolnih brda na Policijsku postaju i zgradu općine otvorena je puščana paljba, na što specijalci uzvraćaju. a sve završava u večernjim satima kad se s okolnih brda sručila jaka pucnjava i kad su oklopnjaci JNA ušli u grad.
Na dan 2. ožujka u Pakrac dolazi nekoliko oficira JNA, među kojima i general Dobrašin Praščević, a nakon njega i Stjepan Mesić, tada potpredsjednik Predsjedništva SFRJ i Slavko Degoricija, predsjednik Vijeća općina Sabora RH.
Nakon što su Mesić i Degoricija završili s posjetom, pobunjeni Srbi ponovo s brda Kalvarije pucaju po gradu. Napad na grad i okršaj hrvatske policije s pobunjenicima je potrajao cijelu noć.
Pobunjenicima je u pomoć pristigla i oklopna postrojba JNA, no nije mogla spriječiti reakciju hrvatskog redarstva. Prolazak kroz grad je imao drugu svrhu: demonstrirati silu prolazeći kroz grad, zastrašiti Hrvate i ohrabriti velikosrbe.
Dan poslije, 3. ožujka, na nogometnom igralištu je održan sastanak u nazočnosti Stjepana Mesića, ministra unutarnjih poslova RH Josipa Boljkovca, potpredsjednika Vlade RH Mladena Ramljaka, predstavnika Predsjedništva SFRJ Nenada Bućina i Bogića Bogićevića, ministra unutarnjih poslova SFRJ Petra Gračanina i zapovjednika 5. vojne oblasti generala Konrada Kolšeka. Zaključilo se da se stvari u Pakracu vrate na stanje od prije 1. ožujka.
Budući da je Hrvatska pristala na povlačenje snaga specijalne policije iz Pakraca, nije realiziran plan JNA o napadu na snage hrvatske policije u Pakracu.
Nakon smirivanja situacije, s pakračkoga područja povučene su 18. ožujka i snage JNA.
Relativno primirje trajalo je do 19. kolovoza 1991. kad napadom loklanih Srba, dragovoljaca iz BiH i JNA počinje druga bitka za Pakrac.
Hina/Foto: Toni Hnojčik
