“Telefon“ je špijunski triler iz 1977. godine koji je režirao Don Siegel i u kojem glume Charles Bronson, Lee Remick i Donald Pleasence. Visoki ruski časnik – tajni agent (Charles Bronson) poslan je u SAD kako bi pokušao zaustaviti odmetnutog bivšeg sovjetskog agenta koji želi izazvati kaos u Sjedinjenim Američkim Državama.
To planira učiniti putem američkih građana koji su prethodno, hipnotiziranjem, pretvoreni u tzv. „spavače“ ruske tajne službe. Oni nastavljaju živjeti svoje obične živote sve dok ih „netko“ ne „aktivira“ putem telefonskog poziva. Nakon što čuju kodirane riječi (putem telefonskih kodova/pjesama) agenti – spavači „kreću u svoj pohod …“.
Vjerovali ili ne, ali čini se da po istom principu funkcioniraju i neki hrvatski političari, državni dužnosnici i službenici, neki visoki časnici (generali i admirali), a medijski su, uz ponekog novinara, najeksponiraniji sveučilišni profesori Žarko Puhovski, Hrvoje Klasić, Dejan Jović, …. Ovih dana, nakon što je očito čuo svoju kodiranu pjesmu, pridružio im se i sveučilišni profesor s Fakulteta političkih znanosti (FPZ) Stevo Đurašković!
O čemu se tu radi? Navedeni sveučilišni profesori stavili su se, više ili manje otvoreno, na crnogorsku stranu, zastupajući interese te države u trenutnim prijeporima koje, na putu prema Europskoj uniji, ista ima prema Republici Hrvatskoj.
Jedno od osam pitanja čije je rješavanje zatražila Republika Hrvatska od Crne Gore odnosi se na hrvatski zahtjev za povratak školskog broda „Jadran“. Iako je hrvatska argumentacija o pravu vlasništva na ovaj brod do sada javno bezbroj puta prezentirana, navedeni sveučilišni profesori ne misle tako!
Na Maxportalu do sada su objavljeni brojni tekstovi na temu prava vlasništva na š/b „Jadran“, kao samo jednu od brojnih diobenih stavki iz diobene mase bivše JRM koju je protupravno prisvojila Crna Gora tijekom Domovinskog rata.
Zanimljivo je da navedeni sveučilišni profesori u svojim javnim istupima uopće ne spominju otetu diobenu masu vojne imovine u visini od preko 2,7 milijardi US dolara koju potražuje Republika Hrvatska. Kao da ista nikada nije bazirala na teritoriju i u akvatoriju Republike Hrvatske; kao da ista nikada nije nasilno otuđena tijekom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku već ju je, potezom plašta, bez ispaljenog metka i prolivene krvi, u Crnu Goru prebacio osobno – David Copperfield!
Znači, na opravdana i argumentirana hrvatska potraživanja navedeni sveučilišni profesori „žmire“, ali „bude se“ i postaju vrlo „živahni“ po pitanju š/b „Jadran“ kojeg, po njima ucjenjivačkim metodama, jadnoj, maloj, napaćenoj i od Srba ugroženoj Crnoj Gori žele preoteti zločesti Hrvati! Svatko dobronamjeran može pretražiti Google i doći do spomenutih tekstova objavljenih na Maxportalu, pa su to tako, da su htjeli, mogli i navedeni profesori!
Posljednji u nizu je spomenuti Stevo Đurašković, koji na Dodiplomskom studiju politologije na FPZ-u predaje dva kolegija: Suvremena hrvatska politička povijest i Politike povijesti. Za razliku od „spavača“ ruske tajne službe iz uvodno spomenutog filma „Telefon“ prof. Đuraškovića nije nazvao neki nepoznati glas i pustio mu neku kodiranu pjesmu poput „Marša na Drinu“ ili „Tamo daleko“, već ga je, krajem listopada, nazvala novinarka Jutarnjeg lista Aleksandra Mudreša, crnogorskog podrijetla i vrlo zanimljive biografije! A „kodirani“ prof. Đurašković samo je to čekao da „krene u svoj pohod …“!
Rezultat „aktiviranja“ prof. Đuraškovića je intervju objavljen u Jutarnjem listu 25. listopada 2026. pod naslovom: „Analitičar: ‘Jadran’ i Prevlaka? To mi izgleda kao sitničarenje, to bi Hrvatskoj moglo na kraju naštetiti …“.
U tekstu koji je pažljivo sročen da „uzvisi“ napore Crne Gore, a „ponizi“ opravdane hrvatske zahtjeve prema Crnoj Gori, koje ista treba ispuniti kako bi dobila hrvatsku privolu za ulazak u Europsku uniju ističu se, kao najzahtjevnija, dva neriješena bilateralna pitanja: „Jadran“ i Prevlaka!
Crnogorska novinarka citira prof. Đuraškovića kako riješiti ova pitanja:
„S te strane, uvjetovati pristupanje Crne Gore Europskoj uniji povratom broda „Jadran“ ili inzistiranjem na konačnom sporazumu o razgraničenju na Prevlaci čini mi se nekonstruktivnim. To je izraz vanjskopolitičkog sitničarenja Hrvatske, sličnog onome kojem je i sama Hrvatska bila izložena od Slovenije tijekom pristupanja EU-u. U konačnici, takvo ponašanje šteti i Hrvatskoj jer bi ulazak Crne Gore u Uniju automatski oslabio provučićevske pozicije u toj zemlji“.
Dakle, iako prof. Đurašković jako dobro zna, ukoliko Hrvatska ne riješi sva svoja neriješena pitanja s Crnom Gorom tijekom njenog pred pristupnog procesa u EU, da ista neće nikada biti riješena, on „mrtvo-hladno“ brani crnogorski interes, a nastojanja hrvatske diplomacije proglašava „nekonstruktivnim … vanjskopolitičkim sitničarenjem Hrvatske“!
Pri tome, povlači paralelu s pritiscima kojima „… je i sama Hrvatska bila izložena od Slovenije tijekom pristupanja EU-u.“ Prof. Đurašković jako dobro zna da je, iz niza pravno-političkih i povijesnih razloga, povlačenje paralele sa Slovenijom brkanje „krušaka i jabuka“. Između ostalog, Hrvatska Sloveniji nije otela niti jedan komad oružja tijekom Domovinskog rata, već je, po „paprenim“ cijenama od Slovenije kupovala nekad zajedničko oružje. S druge strane, Crna Gora je Hrvatskoj otela naoružanja i vojne opreme u vrijednosti preko 2,7 milijardi US dolara! Čemu „sitničariti“, rekao bi prof. Đurašković svojim studentima na predavanju u Lepušićevoj 6, ali i vojnim kadetima (sic!) u Ilici 256 b na adresi Hrvatskog vojnog učilišta!
Isti takav stav ima i kada šalje poruke hrvatskoj javnosti prešućujući podatak o hrvatskim potraživanjima u intervjuu Jutarnjem listu. I ne samo to! U idućoj rečenici nazire se i prijetnja kako bi „…takvo ponašanje (moglo) šteti i Hrvatskoj“, čime je, valjda, želio polučiti efekt straha kod hrvatske javnosti zbog nerazboritog „… vanjskopolitičkog sitničarenja“ hrvatske vlasti.
Zanimljiv stav prof. Đuraškovića! Drčan kao da ga je izgovorio njegov prezimenjak kapetan Vojske Kraljevine Jugoslavije Luka Đurašković, komandant 1. čete 40. pješadijskog puka, 26. svibnja 1940., pred postrojenim vojnicima na talijanskoj granici u svom čuvenom govoru „Slušaj amo!“ Ima samo jedan problem – prof. Stevo Đurašković nije kapetan Luka Đurašković, a Hrvati nisu Talijani!
Tko je, u stvari, prof. Stevo Đurašković?
Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (2005.), magistrirao je povijest na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (2007., tzv. „Soroševo sveučilište“), a doktorirao je u Ljubljani na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani (2013.). Predaje na FPZ u Zagrebu od 2007. godine. Internet pamti više njegovih „tvrdih“ izjava, poput one „… da je hrvatska država neuspješni politički projekt“.
Više o Stevi Đuraškoviću doznajemo od njega samog sa „Portala za negovanje veza rasejanja i otadžbine“ pod nazivom „Tamo daleko“. U autorskom tekstu pod nazivom: „Pišem se kao Crnogorac, osećam kao hrvatski Srbin“, od 16. svibnja 2021. godine, navodi da je: „Dijete oca Crnogorca i majke čiji je otac Srbin iz okolice Banja Luke … Po nacionalnosti se pišem kao Crnogorac, a nacionalno osjećam kao hrvatski Srbin“. Potom navodi da je rođen u Splitu gdje je odrastao i bio podvrgnut vršnjačkom nasilju jer su ga djeca iz ulice zadirkivala „bre, Srbine i slično“, a što je „… bila podloga da se srpski identitet uhvati …“ u njemu!
Potom slijedi pravi „biser“ iskrenosti! Nakon što je Milo Đukanović u drugoj polovici ’90-ih napravio zaokret od Slobodana Miloševića, a lokalni splitski „mandrili“ prestali ga zajebavati da je Srbin te ga napokon počeli uvažavati kao pravog i poštenog Crnogorca, ta promjena stava u uličnom okružju definitivno je odredila da se „… nije mogao poistovjetiti s etničkim crnogorstvom“ pa je tako do danas ostao – Srbin! I to Srbin kome ni svi Srbi nisu isti!
Pa tako, kao uzor i osobu s kojom se želi poistovjetiti, navodi Borisa Miloševića, bliskog suradnika Milorada Pupovca. Istovremeno, ne može se poistovjetiti sa Srđanom Milakovićem, predsjednikom Demokratskog saveza Srba (oponent Pupovcu), članom Gradskog vijeća Vukovara i nekadašnjim dogradonačelnikom Vukovara!
Iz gornjih premisa slijedi Đuraškovićev zaključak: on se i dalje piše Crnogorac, jer se ne može izjašnjavati Srbinom, „… a prezivati se Đurašković“. Izjašnjavanje Srbinom kod njega „… stvara asocijacije kao da (sam) se svrstao na stranu političkih mračnjaka kakvi su Andrija Mandić i pokojni vladika Amfilohije Radović“.
U tekstu njegovu nacionalnu pripadnost ne bi ni spominjali da ju on u više navrata nije pojašnjavao smatarajuću ju važnom za njegove akademske stavove. Ako nekome još nije jasno što je Đurašković, Srbin ili Crnogorac, nije niti bitno. Niti on sam nije s time na čisto!
Ali ono s čime je očito na čisto je da Crnu Goru treba žurno primiti u Europsku unije bez da ispuni traženi minimum obveza prema Hrvatskoj, kojoj savjetuje da prestane „sitničariti“ oko broda i granice na Prevlaci, jer bi joj takvo ponašanje moglo naštetiti!
I sve to skupa bude objavljeno u uglednom Jutarnjem listu, gdje je tog dana netko u redakciji – zahrkao! Crnogorska novinarka (o kojoj bi se također imalo što-šta napisati!) „aktivira“ crnogorskog „spavača“ s Fakulteta političkih znanosti, koji potom docira hrvatskoj državi i diplomaciji! Veselo, nema što! A da bi „veselje“ bilo potpuno navest ćemo još i podatak da je prof. Đurašković držao nastavu i na Hrvatskom vojnom učilištu, točnije na Dodiplomskom studiju Vojnog vođenja i upravljanja!
Nedavno sam na ovom portalu objavio podatak da je jedan od predavača na Hrvatskom vojnom učilištu bio i prof. Dejan Jović (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/dejan-jovic-drugi-najnesretniji-covjek-u-hrvatskoj/), zapitavši se zašto prof. Jović otvoreno podržava crnogorske, nasuprot hrvatskim državnim interesima? Tim više što je sva pravna, politička i povijesna argumentacija na strani Republike Hrvatske!
Spomenuti tekst završio sam konstatacijom:
„Što se tiče sukcesije vojne imovine Crnogorci su u banani. Morat će vratiti školski brod „Jadran“ i platiti preko 2,5 milijarde US dolara za otetu vojnu imovinu! Uskoro će u banani biti i Srbi. Morat će platiti najmanje tri puta više od Crnogoraca!
U pomoć će im priskočiti dežurni hrvatski intelektualci. Filozof Puhovski će savjetovati da se “ne obaziru na lajanje hrvatskih pasa“; povjesničar Klasić poručit će Hrvatima da su „licemjerni“, a politolog Jović prekorit će Hrvate jer „ponižavaju susjedne države“.
Također, u svom komentaru na istup prof. Hrvoja Klasića objavljen na linku: https://www.maxportal.hr/vijesti/klasicev-tekst-o-brodu-jadran-je-antologija-neznanja-i-gluposti/, iznio sam svoj stav posvećen hrvatskim intelektualcima tzv. „lijeve orijentacije“ kojima je Jugoslavija i dalje na srcu pa uporno:
“... lažu, obmanjuju, laprdaju. Zastupaju tuđe, a ne hrvatske nacionalne interese. Nude nakaradna rješenja za probleme koje ne razumiju, a na koje se potom love crnogorski istomišljenici. Svima njima u cilju je zaštititi lopova od sankcija, a otetu imovinu proglasiti jugoslavenskim dobrom i zadržati u Crnoj Gori.
Ne znaš tko je gori – crnogorski lopov koji je oteo hrvatsku imovinu ili hrvatski znanstvenik, koji javno nudi modalitete kako da crnogorski lopov zauvijek zadrži otetu hrvatsku imovinu! Interesantno, znatan broj tih hrvatskih jebivjetara, u pravilu lijevog svjetonazora, kiti se znanstvenim titulama, a što bi, kao, trebalo dati posebnu važnost njihovim razmišljanjima i prijedlozima.“
Dakle, sve što sam do sada naveo o prof. Puhovskom (rođen u Zagrebu), prof. Klasiću (rođen u Sisku) i prof. Joviću (rođen u Zagrebu) sada mislim i o prof. Đuraškoviću (rođen u Splitu) koji im se pridružio tvrdnjom da Hrvatska, po pitanju povrata š/b „Jadran“ i razgraničenja na Prevlaci – „sitničari“ te da će joj „takvo ponašanje naštetiti“.
Paradoksalno, a suprotno javno izrečenim stavovima četvorice hrvatskih sveučilišnih profesora, rođenih u Hrvatskoj, ima jedan rođeni Crnogorac koji misli posve suprotno! Radi se o, ni manje – ni više nego o viceadmiralu Draganu Samardžiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore! Dva dana poslije prof. Đuraškovića koji je dao intervju Jutarnjem listu, viceadmiral Samardžić dao je intervju crnogorskom portalu Rmedija u kojem je iznio tvrdnje suprotne tvrdnjama hrvatskih sveučilišnih „eksperata“.
Tako viceadmiral Samardžić ne bježi od ukupnih hrvatskih potraživanja u visini od 2,7 milijardi US dolara, naglašavajući kako je on na to pravovremeno upozoravao sadašnju crnogorsku političku vrhušku. Istu onu koja je ostala „zatečena“ i „zgrožena“ kada im je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman priopćio visinu hrvatskih potraživanja! Istu onu koju je od 2023. godine „consigliere“ Puhovski savjetovao da ignorira hrvatske zahtjeve i, u skladu s poznatom izrekom, ne osvrće se na “lajanje hrvatskih pasa“.
Po pitanju š/b „Jadran“ viceadmiral Samardžić jasno kaže da ga treba vratiti Hrvatima kako bi brod spajao dvije države, a ne razdvajao. Pritom, jasno iskazuje svoju uvjerenost da će se povratkom broda riješiti pitanje potraživanja 2,7 milijardi USD, kao i zatvaranje pregovaračkog poglavlja 31.
Po pitanju Prevlake viceadmiral Samardžić je još konkretniji. Postavlja otvoreno pitanje svojim sunarodnjacima: kada je Prevlaka bila crnogorska? Pritom, poziva se na Ustav iz 1974. i mišljenja Badinterove komisije.
I tko je sada tu lud? S jedne strane imamo kompetentnog bivšeg prvog vojnika crnogorske vojske koji otvoreno kaže – brod je hrvatski! Prevlaka je hrvatska! S druge strane imamo četiri nekompetentna hrvatska sveučilišna profesora koji tvrde suprotno!
Bilo bi zanimljivo interdisciplinarno istražiti pozadinu „kodiranja“ ova četiri sveučilišna profesora. Našlo bi se tu svega i svačega: od „trauma“ iz 1971. godine, obiteljskog podrijetla, „pelcovanja“ raznih službi do – vršnjačkog nasilja! Svaki slučaj je interesantan za sebe, ali Đuraškovićev „slučaj“ ima više dimenziju koja pripada doktorima „u bijeloj kuti“.
Zanimljivo je da netko tko je u djetinjstvu pretrpio vršnjačko nasilje (?) po osnovu nacionalne pripadnosti u zreloj dobi dolazi u situaciju da se osvećuje svojim „nasilnicima“ obrazujući im djecu, na civilnom fakultetu i vojsci, u skladu sa svojim svjetonazorom! E, ovo je već opaka osveta! I trajat će sve dok se neki tata ili mama koji rade u SOA-i ili u VSOA-i ne „osvijeste“ i jednog dana, u razgovoru sa svojom djecom ne shvate da su im djeca trajno „kontaminirana“! A onda će nastati rusvaj!
A prof. Stevo Đurašković će na to citirati kapetana Luku Đuraškovića i zadovoljno konstatirati: „Jel tako!? E, pa, dabome da jeste, jer drukčije ne može i ne sme da bude!“
M. Marković/Foto: pxll
