Prva Vlada o kojoj on govori, tobože je bila Vlada Jadranke Kosor. Što je, međutim, s činjenicom da Jadranka Kosor nikada nije na premijersku dužnost bila IZABRANA, ni na parlamentarnim, ni na stranačkim (koalicijskim) izborima? Što je s činjenicom da je njena Vlada nije ništa drugo nego Sanaderova Vlada? Što je s činjenicom da i on, i spomenuta Jadranka, pa i Milanović, dovršavanje pregovora i ulazak RH u EU pripisuju sebi, a ne onome tko je za to najzaslužniji – Sanaderovoj Vladi? Konačno, kako – s povijesne distance – tumačiti činjenicu da je njegova današnja protukandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović izbačena iz spomenute Sanaderove/Jadrankine Vlade, znači li ta činjenica za njega “teret” ili “dobru suradnju” (u svjetlu rezultata u prvom krugu predsjedničkih izbora 38,46 posto za njega, 37,22 posto za nju)?
Druga pak Vlada o kojoj on govori jest katastrofalna Vlada Zorana Milanovića, neusporedivo katastrofalnija od ijedne hrvatske Vlade do sada, uključujući i one oktroirane i posve zbunjene, s pokvarenim lutkama na koncu umjesto premijera – Manolićevu, Mesićevu, Šarinićevu…
No, baš je Josipović glavni arhitekt Milanovićeve (koalicijske) Vlade i, uostalom, SDP-ov član, saborski zastupnik, predsjednički kandidat u prvom i sada, u drugom mandatu. Pa kako mu onda ta Milanovićeva koalicijska (Kukuriku, znači, s akcentom na malenom HNS-u koliko i na napuhanom SDP-u) može biti “teret”, kad bez njih nikada ne bi bio ni kandidat, ni predsjednik, ni ponovni kandidat, gdje mu je pravničko-profesorska logika?
No, logike ipak ima: smještajući “teret dviju vlada” u istu ravan, Josipović zapravo govori o pogubnim – nikako ne o pozitivnim, jer pozitivni uglavnom niti ne postoje! – učincima dvije Vlade s kojima je on surađivao proteklih pet godina. I govori to na sebi vrlo svojstven način: prvo, on prešućuje, zanemaruje, boja, farba i piturava vlastitu odgovornost, čak i svaku vlastitu aktivnu ulogu (osim ceremonijalne, uglavnom medijske) u proteklih pet godina, a drugo, samim izjednačavanjem tih dviju Vlada, on nastoji relativizirati i umanjiti SDP-Kukuriku slom, sa svim njegovim evidentnim političkim, ekonomskim i svakovrsnim kriminalom, preko Jadranke Kosor ga prebacujući zapravo na HDZ, personificiran u zatvoreniku Sanaderu. (Dublje slijepo kokošje čeprkanje po povijesti on ipak ne poduzima, naravno, jer bi se onda morao suočiti s Račanovom – također koalicijskom, iako zapravo SDP-ovskom – katastrofom u kojoj je pak opet on imao jednu od nezaobilaznih uloga, već se lakonski – kao i Milanović, kad je gusto – poziva na “povijesnu ulogu dr. Franje Tuđmana”.)
Mudra je ta podmukla verbalna retorika, doduše, no svakako bi Hrvatskoj valjalo priuštiti makar malu zadovoljštinu: doista bi trebalo usporediti i izjednačiti Jadrankin i Milanovićev teret i dosege sa Sanaderovim dosezima u Remetincu. Kao što bi jednakim aršinom trebalo izmjeriti dosege i terete Ive Josipovića, Stjepana Mesića i Kolinde Grabar Kitarović.
I to politički – u drugom krugu predsjedničkih, pa potom i na parlamentarnim izborima – a onda, političkom voljom, i pravnički, na sudovima nakon izbora.
Možda bi Josipović tek tada shvatio da je, skačući nama po mozgu, skakao sebi u usta.
Direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić rekao je da je u Hrvatskoj i dalje više…
Čikovi preplavljuju ulice, djeca ih skupljaju, odrasli ih bacaju. Čisteći medvjedići pozivaju sve zainteresirane da…
Bivša liberijska potpredsjednica Jewel Howard‑Taylor uhićena je na aerodromu Roberts dok je pokušavala napustiti zemlju.…
Komentiraj