Pjesma Mate Bašić za Antu Tomića: “U ime svoje djece, u ime njihovih majki

Širi dalje

ZLOČIN I KAZNA, OPROST, KLETVA I PSOVKA

U ime svoje djece,
u ime njihovih majki,
u ime svojih roditelja,
u ime očeva najmanje troje djece,
poput mene, ali i onih koji su ih
pročedili više ili manje,
u ime onih koji ih
nisu stvorili nijedno,
jer nisu mogli, htjeli ili smjeli,
ne bih ni o vjeri, ni o naciji,
ni o rasi, ni o pasmini,
ni o boji kože, ni o ideologiji,
ni o natalitetu i mortalitetu,
ni o cinizmu, crnom humoru ili sarkazmu
– makar bi se moglo i o svemu tome –
nego zemaljski govorim na sav glas:
pisca ovoga semantički
nomadsko-vlaškoga
sitnozuboga, filigranskoga, švercerskoga,
matanovskoga, vrdoljakovsko- šerbedžijanski
interpretativno duhovitoga,
brbljavoga, a praznoznačenjskoga,
kontracivilizacijskoga članka
ne bi bilo loše uputitii
na pregled u kakvu nadležnu,
makar ambulantnu, ustanovu
na tlu bilo koje od članica Ujedinjene Europe,
Sjedinjenih Američkih Država ili neku od
nesjedinjenih društvenih tvorbi na
preostalim okolnim kontinentima,
te zajedno s njime nadležne
u računovodstvenom odjelu
lazarevski uskrsnuloga EPH,
jer nisu svjesni što čine,
– oprosti im Bože! – kad pritiskaju
enter na njegov platni nalog,
a nadležne mjesečare-urednike,
e njih bi naprosto trebalo
– recimo – profesionalno i forenzički lustrirati
(i potom, po mogućnosti, uputiti među kopače
kauri-smole u kažnjeničkoj koloniji u Christchurchu
na novozelandskom Južnom otoku,
na primjer, ili još preporučjivije, u
Nezavisnu Suverenu Republiku Kiribati,
nešto južnije.).