Kazimir Kovačić rođen je u Puli 24. ožujka 1914. Otac Alexandar i majka Elvira s malenim Mirom preselili su ubrzo u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kada je Jugoslavija 1. rujna 1939. godine objavila vojnu mobilizaciju i Kazimir je mobiliziran. Do kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. bio je pričuvni potporučnik.
Nakon kapitulacije, uključio se u razoružavanje jugoslavenske vojske. U Karlovcu, gdje je djelovalo zapovjedništvo novoformirane hrvatske vojske, stavio na raspolaganje kao pričuvni časnik.
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941., pozvan je da se kao časnik uključi u dobrovoljačku postrojbu koja je na strani Njemačke ratovala protiv Rusije. Zanimljivo, u to je doba u Zagrebu bilo mnogo ukrajinskih studenata i gotovo svi su se dobrovoljno uključili.
Nakon što je u Njemačkoj dobila službeni status, Kazimirova postrojba dobila je naziv Hrvatska dobrovoljačka legija. Poslana je u Ukrajinu. Prije nego što su stigli na odredište, bili su priključeni Stotoj diviziji, na čelu s generalom Wernerom Ottom Sanneom (koji je 1952. umro u sovjetskom logoru Krasnopol).
Tijekom 1943. i početkom 1944. Kazimir je premješten u Karlovac. Bio je zapovjednik blindiranog vlaka koji je nadgledao i osiguravao redovni protok vlakova u toj zoni. Kasnije je premješten u Markuševac, gdje je bilo sjedište Hrvatskog oklopnog zapovjedništva. Tamo je ostao sve do kraja rata.
6. svibnja, nakon kapitulacije Njemačke, cijela se jedinica povukla iz Markuševca i uputila prema Sloveniji, s ciljem da se predaju Saveznicima, u skladu s predviđenim planom Ministarstva hrvatske vojske. Od tog dana, nakon raznih vojnih epizoda i sukoba s partizanima, koji su nastojali spriječiti predaju, stigli su u Bleiburg 15. svibnja 1945.
S obzirom da nije uspio pokušaj prelaska granice i predaje Saveznicima, slijedila je bezuvjetna predaja. 16. svibnja započeo je ‘marš smrti’. Kazimir je prošao cijeli put, dug 600 kilometara, od Bleiburga do Kovina u Srbiji. Pješačilo se gotovo četiri mjeseca.
Vijesti o okrutnim postupcima nad zarobljenicima stigle su i do ušiju Saveznika pa je ubrzo stigao nalog za oslobađanje zarobljenika koncentracijskog logora Kovin. Svaki je zarobljenik dobio dokument o oslobađanju, s nalogom da se uputi u rodno mjesto i preda tamošnjim vlastima te na taj način bude ponovo uhićen.
Kazimir se iz Kovina uputio u Zagreb, gdje ga je čekala supruga. Trebalo mu je mjesec dana da se fizički oporavi. Nije izlazio iz kuće i planirao je svoj odlazak iz Jugoslavije.
U listopadu 1945. izvršio je najrizičniju operaciju u svom životu. Morao je izaći iz kuće, voziti se tramvajem usred bijela dana, kupiti voznu kartu i putovati vlakom, a da ga nitko ne prepozna. Prošavši Ljubljanu (Sežana), prisilno je sišao s vlaka i bio saslušan od OZNA-e. Umjesto da siđe u rodnoj Puli, nastavio je put za Trst, unatoč strogim kontrolama.
Poslije nekog vremena mu se pridružila i supruga Nada. U Trstu su živjeli dvije godine. Dana 31. prosinca 1947. ukrcali su se na brod Santa Cruz, u organizaciji Međunarodne organizacije za izbjeglice (IRO), i uputili za Buenos Aires. gdje su stigli 21. siječnja 1948.
Kazimir i Nada u Argentini su dobili dvoje djece, Danimira i Vesnu, a kasnije i petero unučadi. On je najprije radio kao metalurški radnik, da bi kasnije osnovao vlastitu građevinsku tvrtku.
Nesvakidašnja situacija zatekla je zaposlenike Zagrebačke županije. (više…)
Franjevci provincije Bosne Srebrene uputili su apel za mir u BiH pozivajući sve njene građane…
Digital Takeover d.o.o., nakladnik TV1 Televizije, podnio je Upravnom sudu tužbu protiv Agencije za elektroničke…
Komentiraj