Mi, baštinici državotvorne i pobjedničke politike Franje Tuđmana smo se pod višegodišnjim sustavnim kombiniranim unutarnjim i međunarodnim pritiscima nesvjesno povukli na neku vrstu izvaninstitucionalnih rezervnih položaja isključivo reagirajući i pokušavajući dokazati poraženim vojno-političkim snagama da smo devedesetih godina bili, prvo žrtve srpske agresije, zatim pobjednici nad agresorom.
Što god se više javnim i neorganiziranim i izvaninstitucionalnim načinom trudimo uvjeriti nezanemarive i sve beskrupuloznije antifa-srpske i lijevo-globalističke strukture da je netočno to što oni zastupaju, te uvjeriti golemi broj hrvatskih ljudi u našu ispravnost i istinitost naših stavova, ispadamo sve nemoćniji i neuspješniji.
Jer, zastupnike teza o izjednačenoj krivnji, promotore tzv. srpskog stradanja i hrvatskog zločinstva do genocidnosti Oluje nemamo uopće potrebe uvjeravati da lažu. To itekako znaju, a svojim sustavnim lažima i osvajanjem institucionalnih pozicija stalno nas prisiljavaju na defanzivu i ustupke.
S druge strane, naš narod zna istinu, nepotrebno ga je uvjeravati u to što zna, a isto se odnosi i na jugoslavenski komunizam i na oslobodilački rat od srpske agresije. Od nas hrvatskih državotvornih političara hrvatski narod očekuje državnu i političku, te simboličku potvrdu te istine i tih istina.
Ne priču, ne dokazivanja, nego dijela i to odmah i u svakoj prigodi.
Iako imamo i golemu pretežitost nacionalne memorije, povijesne činjenice, iako imamo međunarodne političko-pravne odluke, iako imamo neoborivu dokumentaciju i političke odluke, počevši od ustavnih uporišta, dopuštamo da se sve snažnije nameće, prvo, model i instrumenti relativizacije tih povijesnih događaja, drugo agresivna legalizacija iskrivljenih, manipulativnih i lažnih reinterpretacija, treće stalno povlačenje i javno-politički senzibilitet prema agresorima i političkim protagonistima, koji se ničim ne odriču afirmacije antihrvatskih programa i simbola, kako bi na javnoj poziciji na taj način održavali privid nekakve pomirljivosti dobra i zla.
Ne ide to tako, jer takvim ponašanjem razbaštinjujemo politiku obnove države i pobjede, stvaramo ružne kompromise, u stvari srljamo u poraze, koji će bez jasnog i čvrstog praktičnog odgovora u jednom trenutku poprimiti i formu nacionalne ugroze.
Zbog svega navedenog jučer sam kao županijski vijećnik pokrenuo inicijativu za koju se nadam da će biti usvojena ne samo u Osječko-baranjskoj županiji, nego vjerujem kako će i diljem Hrvatske, političke stranke u svojim gradovima, općinama i županijama promicati ovu inicijativu.
Naime, mi u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji s punim povijesnim pravom baštinimo status “nepokorenog Grada”. Ta sintagma je postala prepoznata u Hrvatskoj, svatko zna na koga i na što se misli.
Više od ikoga u zemlji smo participirali u osnutku državotvornog pokreta, dali smo golemi doprinos obrani Hrvatske od agresije, oduvijek je ovdje prevladavala državotvorna svijest.
Mi baštinimo jedinicu trojedine Kraljevine, mi smo kulturni, identitetski i politički povijesni grad, središte hrvatskog naroda i naše političke odluke, naša izražena samosvijest mora biti dostojna te razine.
S obzirom na to da u Hrvatskoj gotovo nema, ako uopće ima ulica i trgova koji potvrđuju i ukazuju na našu samosvijest, nema ulica i trgova žrtava srpske agresije, ulica i trgova hrvatske pobjede 1995., predložio sam: da županijska skupština na sljedećoj svojoj sjednici sukladno poslovniku i statutu županije usvoji prijedlog deklaracije ili zaključka kojim bi se predložilo svim općinama i gradovima Osječko-baranjske županije da na isti način proglase ulice ili trgove žrtava srpske agresije i hrvatske pobjede.
Ovi prijedlozi jednostavno i lako mogu se primijeniti na području cijele Republike Hrvatske. Pozivam političke stranke i pojedince koji participiraju u jedinicama lokalne uprave i samouprave: Krenite ovim primjerom.
Tako će povijesna istina i nacionalna memorija postati naša politička činjenica, mi potvrditi državotvornu riješenost i odlučnost i tako ćemo poslati poruku cijelom hrvatskom narodu da je Hrvatska vječna država pobjedničkog hrvatskog naroda.
Dužnost nam je i misija ohrabriti Hrvatsku.
Anto Đapić
Carla Glori, istraživačica iz Savone, tvrdi da je riješena višestoljetna enigma najslavnije slike na svijetu,…
"To što Vučić ne priznaje odluke pravosuđa BiH nije manji ni benigniji akt agresije no…
Hrvatska trenutno izravno od Izraela ne nabavlja naoružanje za svoju vojsku, priopćilo je u subotu…
Komentiraj