Iako je Praljak osuđen na 20 godina, po dosadašnjoj praksi haškog suda, nakon 2/3 odležana kazne, bio bi brzo pušten na slobodu jer je već 13 godina u Hagu.
No, kod Praljka je očito bilo pitanje časti. Nije se mogao pomiriti s etiketom da je ratni zločinac i živjeti s takvom nebuloznom presudom. Čast mu to nije dopustila.
Svi u Hrvatskoj vjerovali samo da će presuda biti drugačija.
U najboljem slučaju nadali smo da će biti oslobađajuća; u relanom i praktičnom razmišljanju najbliže smo bili procjeni da će biti prepolovljena i da će dobiti vremensku kaznu onoliko koliko su već proveli u Haagu.
Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić dobrovoljno su otišli u Haag 5. travnja 2004. godine. U Haagu su već 13 godina, 7 mjeseci i 24 dana. Ukupno nešto više od dvije trećine kazne koja je dosuđena generalu Praljku.
Od 2000. do 2003. godine, često sam, desetak puta mjesečno, pio kavu s generalom Praljkom. Znao sam da je uspravana čovjek i, premda je ovaj njegov čin iznenađenje i šok za sve, utvaram si da mogu razumjeti njegov čin. On je, prije svega čin časti.
Iako bi, kako smo već konstatirali, do Božića mogao biiti na slobodi, general Slobodan Praljak, kao častan, čestit i uspravan čovjek, general koji zna što je ljudska, vojnička i generlska čast, ne bi mogao živjeti s etitiketom te nečasne presude.
Niti je taj epitet želio ostaviti potomcima u naslijeđe.
Marko Marković/foto:icty
Hrvatsko proljeće 1970. – 1971. bilo je jedna od prekretnica hrvatske povijesti u drugoj polovini…
Ove su godine JU Narodna biblioteka Budve i Kotorska biskupija objavili prvi od dvaju planiranih…
Šefu crnogorskog parlamenta Andriji Mandiću i premijeru Milojku Spajiću odnosi s Hrvatskom postaju sve neugodniji,…
Komentiraj