Milanoviću je napokon netko važan došao u posjet. Doduše u isto vrijeme kad i Džaferoviću i Vučiću. Šta mi imamo politički zajedničko s BiH i Srbijom, pa da turskog autokrata kojeg izbjegava većina evropskih država, primamo s najvišim počastima?
Ništa. Osim hrvatskog pitanja u BiH.
Milanović je nedavno predložio da se ono razriješi na nivou turske porte i njenih pašaluka, umjesto unutar nepouzdane EU čiji činovnici, tvrdi on, “spremaju giljotinu hrvatskom narodu u BiH”. I to se, izgleda, događa.
Erdogan posjećuje svoje pašaluke, i svugdje je dočekan kao prijatelj.
U Sarajevu jer se protivi izmjenama izbornog zakona i zahtjevima Hrvata, jer bošnjačkim liderima daje potporu u novcu, oružju i svu potrebnu logistiku u islamizaciji države. Mnogi bošnjački političari imaju i turska državljanstva. S Vučićem Erdogan gaji osobno prijateljstvo, neke mutne poslove u Beogradu i sličan stil vladanja.
U Hrvatsku je došao otvoriti islamski centar u Sisku na dan pogibije Nikole Šubića Zrinskog. Što je sljedeće, predaja Sigeta?
Hoće li ga Milanović iz protesta pustiti da čeka u predvorju, kao što je to napravio finskoj premijerki Sanni Marin?
Što mi imamo zajedničko s Erdoganom i njegovim interesima u regiji, osim Milanovića? Nemamo ništa, samo Komšića. Ali, ajde ti to objasni našim suverenistima.
Gordan Malić/Foto: pxll
Neki profesori Ustavnog prava tvrde da je protuustavna Vladina organizacija dočeka rukometne reprezentacije nakon osvojene…
Doček hrvatskih rukometnih reprezentativaca ipak se održao na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, ali u…
Po nalogu Uskoka uhićen je policijski načelnik Graničnog prijelaza Bajakovo. Osumnjičen za zlouporabu službenog položaja.…
Komentiraj