Milanoviću je napokon netko važan došao u posjet. Doduše u isto vrijeme kad i Džaferoviću i Vučiću. Šta mi imamo politički zajedničko s BiH i Srbijom, pa da turskog autokrata kojeg izbjegava većina evropskih država, primamo s najvišim počastima?
Ništa. Osim hrvatskog pitanja u BiH.
Milanović je nedavno predložio da se ono razriješi na nivou turske porte i njenih pašaluka, umjesto unutar nepouzdane EU čiji činovnici, tvrdi on, “spremaju giljotinu hrvatskom narodu u BiH”. I to se, izgleda, događa.
Erdogan posjećuje svoje pašaluke, i svugdje je dočekan kao prijatelj.
U Sarajevu jer se protivi izmjenama izbornog zakona i zahtjevima Hrvata, jer bošnjačkim liderima daje potporu u novcu, oružju i svu potrebnu logistiku u islamizaciji države. Mnogi bošnjački političari imaju i turska državljanstva. S Vučićem Erdogan gaji osobno prijateljstvo, neke mutne poslove u Beogradu i sličan stil vladanja.
U Hrvatsku je došao otvoriti islamski centar u Sisku na dan pogibije Nikole Šubića Zrinskog. Što je sljedeće, predaja Sigeta?
Hoće li ga Milanović iz protesta pustiti da čeka u predvorju, kao što je to napravio finskoj premijerki Sanni Marin?
Što mi imamo zajedničko s Erdoganom i njegovim interesima u regiji, osim Milanovića? Nemamo ništa, samo Komšića. Ali, ajde ti to objasni našim suverenistima.
Gordan Malić/Foto: pxll
