Fra Mate Šakić: Nalog za ubojstva Hrvata dao je komesar Mate Bilobrk

U subotu 31. svibnja 2025. godine u Podima pokraj Trilja u Župi svetog Ivana Krstitelja Grab obilježena je 81. obljetnica ubojstva hrvatskih vojnika i civila koji su bačeni u Markovića jamu. Nakon bitke u Aržanu 27. i 28. svibnja 1944. godine veća skupina hrvatskih vojnika i civila zarobljena je i odvedena do Markovića jame na Podima.

Dva dana prije bitke u Aržanu započela je velika njemačka ofenziva u Bosni, tzv. desant na Drvar. U želji da rasterete navedenu bojišnicu i razvuku njemačke snage, partizani su otvorili frontu na Aržanu i tu počinili veliki zločin. Zločin na Podima bio je zapravo uvertira za Bleiburg i sve poslijeratne zločine.

U samu jamu bačena su 102 hrvatska mladića, aktivni pripadnici HOS-a. Još 37 mladića ubijeno je u okolici Aržana tih dana i pokopano na raznim lokacijama; većina njih bila je mobilizirana u HOS nekoliko dana prije, tako da nisu svi stigli niti zadužiti oružje. Zločin nad hrvatskim domobranima provela je X. dalmatinska (Cetinska brigada).

Potpisnik naloga za likvidaciju bio je politički komesar brigade Mate Bilobrk, koji je kasnije postao general JNA i jedan od onih koji su dali suglasnost za likvidaciju Bruna Bušića.

Žrtve su ekshumirane 1993. godine, a njihove kosti danas počivaju u spomen-kosturnici na groblju svetog Ivana Krstitelja na Dobranjama Imotskim.

Na livadi pred samom jamom okupilo se oko dvjesto vjernika, članova obitelji stradalih, iz Cetinske i Imotske krajine i Hercegovine. Došli su dati hvalu Bogu, odati počast i zahvalu palima za slobodnu Hrvatsku te moliti za progonitelje našeg naroda.

Svetu misu s početkom u 10.30 predvodio je don Tomislav Ćubelić, župnik Župe Porođenja blažene Djevice Marije u Srinjinama, a u koncelebraciji su bili fra Božo Gulić, župnik Župe Grab, don Josip Dukić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te braća svećenici iz župa cetinskog dekanata.

U svojoj propovijedi pred jamom don Tomislav je posebno istaknuo:

„Ljudi čija krv je davno probila tlo na kojem stojimo je čista i svježa. Bačeni samo zato što su voljeli svoj narod i svoju zemlju i svoj dom i točka. Ništa nisu tražili za sebe. Njihova žrtva traje, kao Kristova na Kalvariji. I svjedoči. Svjedoči krvlju i opominje nas da to poštujemo, cijenimo i po istini oblikujemo život. Ako to iznevjerimo poprskat će nas njihova pravedna krv. Oni su svjedoci istine o svom narodu. Bačeni u jamu. Prestrašno. Prejaka patnja i prevelika žrtva. Cijena previsoka.

Mučiti ove ljude, izmišljati metode da patnja bude bolnija i bacat ih u jamu i uvesti šutnju, da nitko ne bi progovorio. No istina je neumoljiva. Ona je kao voda zatvorite je na jednom mjestu, ona prodre na drugom. Istina izvire iz Krista Isusa i ne da se ušutkati.“

Citirajući Vladu Gotovca govori: „A ubojice – Umrli bi davno (ako već nisu) da imaju trunku čovječnosti u sebi, umrli bi od srama, umrli bi od poniženja.“

Naglasio je važnost sebedarne ljubavi koja ih je odvela u mučeništvo: „Branitelji nisu išli pod tuđe zvijezde da pri njihovoj svjetlosti pronađemo svoje ime. Dali život, ništa nisu dobili, pamtimo to. Čuvajmo tu istinu. Ljudi mučeni i bačeni u jamu i branitelji su shvatili da se istina o narodu i državi nikako ne da razmijeniti u politički sitniš svakidašnjice. Zaslužuju našu molitvu i poštovanje i živi i mrtvi i ranjeni. Stvarali velebno djelo i hvala vam. Zahvaljujući njima, ljudima patnje i krvi Hrvatska nije ni pogažena, niti ponižena ni poražena i nije nestala, jest stvorena.“

Pred kraj propovijedi don Tomislav se osvrnuo na današnju situaciju u domovini: „A mi? Dok je više mrtvih nego rođenih – narod i država nemaju budućnosti. Danas kruhoboraca puno, idealista malo. Opasno smo se izložili budućnosti nacije bez ljudi.“ Citirajući blaženog kardinala Stepinca:

“Mnogo se, istina govori o ljubavi prema narodu. Ali nerijetko govore o njoj, već zato što koristi njihovu džepu. Drugi opet da pokriju razne prljavštine. Treći zato što su željni slave. No za uvjerenog čovjeka i katolika ljubav prema domovini nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ljubav prema domovini moralna i etička dužnost”. (29. III. 1938.)

Zaključio je svoju prorpovijed riječima: „Vjerujem velika većina ljudi Hrvatske ipak voli ovu zemlju, od Hrvatske ne traže ništa, osim pravde i poštenja. Bože, kad si nam dao i pomogao da imamo svoju državu daj nam pomozi iznaći i rješenje. Ojačaj naše čovještvo. Izraele tvoja je propast u tebi — Hrvatska tvoja je propast u tebi! Plašim se ograničenih duhova kojima je sve jasno i koji govore s osmjehom na usnama i mržnjom u očima. Duhovni bijednici su najbrojniji u svim sustavima.“

Misno slavlje animirao je zbor Župe sv. Ivana Krstitelja iz Graba i čitači.

Nakon svete mise, nad samim otvorom Markovića jame, molitvu odrješenja za duše stradalih hrvatskih vojnika i civila izmolio je fra Božo Gulić. Vijence su položili uime Hrvatskog sabora Ivan Budalić, saborski zastupnik, uime Hrvatskog sabora, Damir Gabrić, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Ante Šošić, dožupan, uime Splitsko-dalmatinske županije, Ivan Bugarin, gradonačelnik Trilja i saborski zastupnik, uime grada Trilja, predstavnici grada Imotskog i Ljubuškog, te načelnici i predstavnici općina Imotske krajine i općina Tomislavgrad, Posušje, Grude, predstavnici Počasnog bleiburškog voda i mnogih braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Fra Mate Šakić/Foto: Press