Na kojem izvoru informacija se poji Frano Matošić, u medijima inače rijetko vidljiv državni tajnik Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, kada kaže da je “Hrvatska među šest zemalja koje najviše pomažu Ukrajini”?
Tvrdnja da je Hrvatska među šest zemalja koje najviše pomažu Ukrajini zgodna je rečenica za govornice i kamere, ali ne i nešto što bi izdržalo sudar s ozbiljnijom analizom.
U stvarnosti, kad se zbroje apsolutne brojke, Hrvatska ne stoji u društvu globalnih donatora — Sjedinjenih Država, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Japana i skandinavskih zemalja koje u Ukrajinu šalju milijarde.
Hrvatska pomoć, oko tristo milijuna eura, respektabilna je za zemlju naše veličine, ali u globalnoj mjeri to je tek razumna gesta, a ne strateška injekcija.
Pa kako onda završimo u “prvih šest”?
Jednostavno: promijenimo metar kojim mjerimo. Kad se gleda udjel pomoći u BDP-u, Hrvatska se može popeti vrlo visoko. Isto vrijedi i za humanitarnu i razvojnu pomoć izraženu proporcionalno veličini ekonomije.
Na malom gospodarstvu svaki iznos izgleda impresivnije, pa se relativna statistika pretvori u politički alat. Ta vrsta interpretacije daje zgodan PR materijal, pogotovo kad se želi pokazati da Hrvatska, iako mala, ima “veliko srce” i povijesno iskustvo zbog kojeg razumije potrebu da se pomogne napadnutoj zemlji.
No ovdje ulazimo u područje gdje se retorika oblači u ruho statistike. U javnosti se stvara dojam da smo rame uz rame s najjačima, premda to u apsolutnom smislu nije točno.
Hrvatska je solidaran i pouzdan partner Ukrajini, ali nije među državama čiji iznosi određuju ritam rata ili političku dinamiku u Bruxellesu i Washingtonu. Mi se nalazimo u kategoriji moralno angažiranih malih zemalja koje pomažu iz uvjerenja i povijesne empatije, a ne u klubu onih čija financijska moć mijenja stratešku ravnotežu.
Ključne su “mjerne jedinice”. Ako želiš ispasti velik, samo izabereš skalu na kojoj izgledaš velik. U tom je smislu priča o “šest najizdašnijih” istina koja postane istinita tek kad se ispriča na određeni način.
Ali, kako god da okreneš, ispada – bedasto. Hrvatska nije među najvećim donatorima Ukrajine, ali je među državama koje pomažu iz principa — a ponekad je poželjnije i razumnije veličati principe nego brojke.
M. Marković/Foto: hrt
Josip Jović, novinar i urednik koji je smjenjivan na vrhuncu profesionalnog uspjeha, danas bez zadrške…
Ministri financija eurozone izabrali su za novog potpredsjednika Europske središnje banke guvernera Hrvatske narodne banke…
Mađarski premijer Viktor Orban kritizirao je "ratne pripreme Bruxellesa", rekavši da Europu sada "vodi njemačka…
Komentiraj