Ivan Kujundžić: Sretno vam Thompsonovo

Pozdrav naciji iz hrvatske Istre, gdje kao i u cijeloj Hrvatskoj nije lako preživjeti ove ljetne žege i vrućine dodatno pojačane sve hrvatskim užeglim nabojem, velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, u Zagrebu, kojeg u ozračju sve nacionalnog zanosa i euforije iščekujemo na visokoj razini glazbene rock and roll kulture.

Nasuprot tom ozračju glazbe, vjere i domoljublja, ovaj veliki kolosalni Rock koncert svojom monumentalnošću, zadaje migrenozne i iritabilno-kolonoskopske tegobe, u glavama i probavnom traktu, stanovitim apatridima, jugonostalgičarskim orjunašima i s njima u kozaračkom kolu preostalih skojevaca i pokojoj Anki-partizanki, zeleno-marksističkih rodnih revolucionarki, kojima zapravo treba iskazati jednu dozu sažaljenje nad nasljednoj bolesti mržnje prema svemu što ima hrvatski identitet kulturu i ili pak karakter; ali neka pati koga smeta..!

Koncert od pola milijuna prodanih karata, a nadamo se i tolikoj publici na zagrebačkom hipodromu tako je melem na ranu nacije Hrvata ili rekao bi pjesnik; ljutu travu na ljutu ranu.

Odgovor je to i na sve učestaliju povampirenost u politici i kulturi, kuju razara zloduh jugonostalgičara i novokomponiranih kulturnih industrija, briselaša

bez identiteta, njihovih tzv. protu prirodnih kulturnih projekata financiranih od izdanaka Min. kulture, HAVC-a, Kulture nova i sve močvare kulturne politike grada Zagreba.

Đuture sve soroševsko gnijezdo na koje se prije par dana obrušiše biskupi Zagrebačke metropolije za “velebne” im scenski nastupe i performanse izrugivanja liturgiji i obitelji.

E’ kakve to veze ima s koncertom? Ima jer sva bijeda te neljudskosti, pseudo jugoslavenstva i Orjune, sa svom silinom kvazi likova u pozadini, napada na ovaj koncert, izljevnom žuči i jedino rovare i zazivaju sotoni pir za propašću i Thompsonova i koncerta.

No uzalud je taj trud mržnje, čija se tinta u digitalnom obliku topi i hlapi medijskim eterom, rastačući se u duginim boja i tako raspada u laži pred istinom ovog glazbenog projekta, nošena mistikom, pjesme i molitvom, kojom će ovaj koncert započeti, u zazivu publici i naciji, urbi et orbi pismom, Bojne Čavoglave, kao pozdrav hrvatskim braniteljima; Za dom, na što će puk i narodna vlast plebiscitarno rehabilitirati refrenom, uskliknuti – spremni!

Ovaj koncert već sad ima planetaran uspjeh na kojeg publika i narod zaziva jedino Božji blagoslov i želju za kulturnim i rock umjetnički uspjehom. I eto tako je to, i nije lako tim yugo apatridima?!

Lijepo je bilo vidjeti Plenkija u sigurnosnom pregledu Thompsonova koncerta na Hipodroma! No svakako se tu morala ukazati, a nije, ministrica Obuljen, kao resorna ministrica kulture, koja se očekivala na generalnoj probi barem orkestra i umjetničkog programa, a mogla bi to ispraviti svojim lirskim sopranom i koju otpjevati s Markom Perkovićem Thompsonom i publikom. Pa makar Čavoglave?

A ruku na srce ni nama Hrvatima nije baš još do kraja jasno razumjeti tu mistiku i stvarni poriv i potrebu za ovakvim kolosalnim koncertom, koji je i providnost i svojevrsno događanje naroda, koji zrači nekom mističnom energijom sa svom svojom suprotnosti.

To stanjem nacije u nerazmjeru je s odnosom prema onima koje biramo s nepogrešivim instinktom štokholmskog sindroma, onih s nasljeđem iz još živih komunističkih ćelija, čemu svjedočimo i zadnjim pokušajem izbora za Vrhovni sud.

To je naša stvarnost, jer narod koji nakon 35 godina svoje državnosti pjeva; Ako ne znaš što je bilo, ali u glas oni s lijeva centra i desna, ako doista ne zna što je bilo, za kolektivnu je psihoterapiju. Jer pjesma svjedoči kako očito ne znamo i nismo riješili pitanje memorije istine svoje povijesti i žrtve kao preduvjeta sve hrvatskog futura.

Ako nas u tom pogledu ovaj koncert osvijesti kao hrvatsku naciju, nek nam Bog bude u pomoći!

Ivan Kujundžić/Foto: pxll