Jure Šimić pisao Milanoviću i Plenkoviću: General Mile Ćuk na čelu je Bjelovarskih pasa rata

Jure Šimić, ratni gradonačelnik Bjelovara, osnivač HDZ-a u tom kraju, predsjednik Kriznog stožera u vrijeme obrane i oslobađanja Bjelovara, objavio je otvoreno pismo predsjednik RH Zoranu Milanoviću, predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću te ministrima obrane Ivanu Anušiću i branitelja Tomi Medvedu.

Pismo je odaslano i na adrese Hrvatskog generalskog zbora, gradonačelnika Bjelovara Darija Hrebaka te političkim strankama HDZ-u, SDP-u MOST-u i Domovinskom pokretu. U pismu nazvanom “Bjelovarski slučaj – Bjelovarski psi rata”, adresiranom i na medije, Jure Šimić piše:

Stara narodna izreka: svatko se češe gdje ga svrbi sama za sebe govori puno. I ja se češem jer me svrbi, a što sam stariji sve me više svrbi nepravda koja mi se u životu dogodila. U mojim, srednjim i zrelim, životnim četrdesetim godinama, tijekom Domovinskog rata, počela mi se događati meni neshvatljiva i ponižavajuća pojavnost koja me i danas, 2025. godine, u mojim starijim životnim sedamdesetim godinama, progoni, mira mi ne da, pa se moram češati.

Zašto se češem, javno na društvenim mrežama, pitam se i ja? Pa zato da to svoje češanje podijelim s drugima jer u tom i takvom javnom češanju osjećam se bolje, ljepše i ugodnije. Svojim češanjem ne želim nikoga dotaknuti ili ne dao Bog povrijediti.

Želim izazivačima moga češanja skrenuti pozornost i kazati im razlog zbog kojega se ja javno češem a vjerujem da i moje progonitelje svrbi samo oni nemaju svoje osjećaje, svoju snagu, nemaju svoju pamet, nemaju svoje ruke, pa ne mogu sami sebe češati. Za takvu fiziološku potrebu čekaju da im netko naredi da se češu.

Bjelovarski psi rata

Razlog moga češanja je izazivačima moga češanja vrlo dobro poznat. Razlog moga češanja je samo jedan, a to je: RH i njene institucije koje su me zbog ljudskih ništarija, bjelovarskih pasa rata, progonili i maltretirali dvadeset godina i u tim godinama na meni i u meni su ostavili toliko tragova zbog kojih se ja i danas moram češati.

Moji progonitelji na moje češanje se životinjski smiju dok uživaju u ne zaslužnim privilegijama, povlaštenim mirovinama i ostalim beneficijama, koje dobivaju za prljavo odrađene poslova i zadatke svojih šefova, svojih naredbodavaca koji svi skupa čine čopor pasa rata u Hrvatskoj.

Bjelovarski psi rata postali su dvorski i kućni ljubimci kod svojih nadređenih šefova u državnim strukturama i institucijama Vlasti u RH. Po uputama pasa rata na republičkom nivou bjelovarski psi rata izmišljaju navodni moj krimen za navodni moj ratni zločin tijekom oslobađanja Bjelovara od tzv. JNA, 29. rujna 1991. godine.

Ni manje ni više izmišljaju da sam ja naredio napad na vojne objekte tzv. JNA u Bjelovaru i da sam ja naredio likvidaciju trojice glavnih zapovjednika tzv. JNA u Bjelovaru.

Pitanje svih pitanja mojim progoniteljima tog vremena a i današnjeg vremena glasi: tko sam ja bio da sam tako nešto mogao narediti i tko su ti hrvatski policajci, hrvatski vojnici, hrvatski dragovoljci, koji su me htjeli i morali poslušati?

Svoju nevinost ja sam dokazao na sudu, i pravomoćno sam oslobođen optužbe. Moje dokazivanje moje nevinosti, moj progon i sudovanje po sudovima: Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu i Rijeci trajalo je dvadeset godina. Od tog progona i tog sudovanja ja se i danas češem i to češanje ne želim i ne mogu kriti, to me boli i to me ometa i danas u normalnom funkcioniranja u obitelji i u životu.

Ono je za mene ponižavajuće i sramotno, držim da je i sramotno za Državu i Institucije Države koja mi je i koje su mi to priredile. S tog i takvog razloga o svemu tome javno pišem i govorim.

O tome sam napisao i objavio knjige: “Bjelovar u Domovinskom ratu”, “Bjelovarski psi rata”, “Duvanjska djeca – Zagrebački starci”, u kojima jasno i glasno opisujem svoj slučaj, slučaj o kojemu govorim i pišem i sada a pisat ću i govoriti dok sam živ jer mene svrbi i ja se moram češati.

Tko su bjelovarski psi rata?

To su psi rata koji su se okupljali oko Mile Ćuka, a regrutirani su po “zadatku” iz službi SZUP – a; SIS – a; HDZ – a i tzv. slobodnih strijelca. Oni svi skupa skloni su neredu i neradu, lopovluku i mutnim poslovima. Sve su radili za svoju osobnu korist i korist svojih naredbodavaca u njihovoj hijerarhiji zapovijedanja.

Njihov prljavi posao sastojao se u tome da su lažne informacije o Bjelovarskom Kriznom Štabu, Bjelovarskom Izvršnom Vijeću, kojima sam ja, Jure Šimić, bio na čelu, i o ljudima iz Kriznih Štabova Mjesnih Zajednica i ljudima iz obrane grada. Te lažne informacije su nosili svojim “kumovima” u Zagrebu, paralelnoj liniji zapovijedanja i povratno sijali nered i strah po Bjelovaru.

Po oslobađanju Bjelovara od tzv. JNA prvo su optužili Stjepana Budinskog, zapovjednika Kriznog Štaba Općine Bjelovar da je on naredio napad na objekte tzv. JNA u Bjelovaru. Kada im na sudu optužnica nije prošla onda su težište laži i optužbi prebacili na mene.

Na moju žalost DORH je povjerovao u priče bjelovarskih pasa rata, zatvorili me i pokrenuta je istraga i sudovanje protiv mene. U svojim lažnim igrama bjelovarski psi rata bili su brutalni i prljavi. Zašto su to radili? Znaju oni i njihovi “kumovi”, a sve za prljave privilegije, nezaslužne mirovine, lažne invalidnine, nezaslužne činove itd.

Očito smo im mi, organizatori obrane i branitelji Bjelovara, smetali, njima i njihovim “kumovima” u lopovluku, prodaji oružja i pobiranju slave koja im ne pripada. Zbog njihovih laži i podvala ja i mnogi ljudi iz Kriznog Štaba, Izvršnog vijeća, Kriznih Štabova Mjesnih Zajednica, obrane grada, ostali smo bez svojih prava i statusa branitelja, ostali smo bez posla itd.

Nije mi poznato da netko od članova Općinskih Kriznih Štabova u Republici Hrvatskoj, a pogotovo gdje su bila vojna djelovanja, nije ostvario status hrvatskog branitelja. I ta činjenica je znakovita i sama za sebe puno govori o mutnim igrama bjelovarskih pasa rata protiv mene i protiv ljudi koji su radili sa mnom na obrani Bjelovara i Hrvatske.

S tog razloga ovo pišem i držim da će te nam nanesenu nepravdu ispraviti. Isto tako pozivam i prozivam mjerodavne Državne institucije da provjere moje pisanje i otklone učinjenu nam nepravdu. Obraćam Vam se u nade da će te pozvati na razgovor:

• Juru Šumić, predsjednika ratnog Kriznog Štaba za Općinu Bjelovar;
• Stjepana Budinski, zapovjednik Kriznog Štaba;
• Stipana Gojević, člana Kriznog Štaba;
• Đuru Šadek, člana Kriznog Štaba,

kod sebe ili svojih suradnika i da vam tom prigodom iznesemo svoje zahtjeve i predamo Vam knjige koje sam napisao i objavio o Domovinskom ratu.
Mnoge od nas bjelovarski psi rata su izbrisali iz evidencije i popisa Civilne zaštite, Narodne zaštite, Dragovoljačkih odreda, Rezervnog sastava policije, sve sa svrhom i ciljem da izbrišu tragove našeg učešća u pripremama obrane i u obrani Bjelovara i Republike Hrvatske kako bi oni, psi rata, mogli istaknuti i veličati svoje izmišljene zasluga.

U privitku navodim popis izbrisanih koji su svojim radom pridonijeli organizaciji obrane i obrani Bjelovara i Republike Hrvatske.

General Mile Ćuk je lažni invalid 

U mom dugogodišnjem sudovanju jedini svjedok optužnice protiv mene u Republici Hrvatskoj bio je svjedok optužnice Mile Ćuk.

Vrlo interesantno i znakovito.

Mnogi svjedoci moje optužnice, srpski oficiri koji su u razmjeni zarobljenika otišli u Srbiju, svjedočili su realno i nepristrano, samo Mile Ćuk zna i ima svoju istinu i istinu svojih kumova na republičkoj razini. Tako on, Mile Ćuk pred povjerenstvom koje ga ispituje o okolnostima njegovog lažnog ranjavanja, izmišlja da sam ja u Bjelovaru i šire organizirao trojke za likvidaciju Srba.

Istina je da sam ja i moji suradnici organizirali obranu i sudjelovali u obrani Bjelovara i u obrani RH. Očito je da im ta činjenica i ta istina smeta jer pored te istine ne mogu širiti svoje laži i veličati svoju ulogu.

Ovim pisanjem i ovom prigodom psima rata mogu poručiti sljedeće: prije nego što ustanete i krenete u novi dan recite: hvala Bogu i Juri Šimiću što nam je Bog dao ovo i ovakvo dobro u životu, jer ste na lažima na Juru Šimića i njegove suradnike stekli to što imate u životu.

Isto tako psima rata poručujem: ja Jure Šimić mogu biti hrvatski romantik, hrvatski sanjar, hrvatski hajduk, hrvatski pjesnik, hrvatski ratnik, ali nikako ne mogu biti i nisam hrvatski ratni zločinac.

Jure Šimić

PRIVITAK:

Po volji i moći bjelovarskih pasa rata ovo je popis izbrisanih iz evidencijskih popisa onih koji su sudjelovali u pripremi i obrani Bjelovara i Hrvatske u Domovinskom ratu:

Ratni Krizni Štab Općine Bjelovar:

Jure Šimić, predsjednik Kriznog Štaba;
Stjepan Gojević, član Kriznog Štaba;
Đuro Šadek, član Kriznog Štaba;
Dane Sučić, član Kriznog Štaba;
Stanko Pavlić, pokojni, član Kriznog Štaba;
Vlado Ivanković, pokojni, član Kriznog Štaba;

Članovi ratnog Izvršnog Vijeća Općine Bjelovar:

Marijan Kelemen;
Ivanka Rajković;
Đuro Ževnar;
Ivanka Kelemen;
Željko Stojković, pokojni;

Pored navedenih i mnogi članovi Kriznih Štabova Mjesnih Zajednica Općine Bjelovar, voljom bjelovarskih pasa rata, izbrisani su s popisa Narodne zaštite, Dragovoljačkih naoružanih odreda, Rezervnog sastava policije, i tako im uskraćeno pravo da budu pripadnici i sudionici Domovinskog rata.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.. godine.

S poštovanjem, pozdravom i nadom da će Državne Institucije bjelovarski slučaj riješiti na zadovoljstvo oštećenih!

Jure Šimić/Foto: YT