Korijeni nepovjerenja? Uloga Islamske deklaracije u novijoj povijesti BiH

“Islamska deklaracija” je političko-vjerski programski spis koji je napisao Alija Izetbegović kasniji prvi predsjednik Predsjedništva RBiH. Knjiga je napisana i prvi put objavljena 1970. godine, ali je u širu javnost dospjela tek 1983. tijekom “Sarajevskog procesa” (suđenja muslimanskim intelektualcima) i ponovo 1990. godine.

Ovaj dokument je jedan od najkontroverznijih spisa u novijoj povijesti Balkana. Njegovo tumačenje je dijametralno suprotno ovisno o tome koga pitate i predstavlja jedan od ključnih elemenata u razumijevanju strahova i propagande tokom 90-ih godina.

Evo objektivne analize šta taj dokument sadrži i zašto je važan:

1. Šta piše u Deklaraciji?

U svojoj suštini, “Islamska deklaracija” nije ustav niti zakon, već filozofsko-ideološki esej. Izetbegović u njoj analizira stanje u muslimanskom svijetu (od Maroka do Indonezije) i nudi viziju “islamske preporoda”.

Ključne teze su:

• Islamizacija muslimana: Poziv muslimanima da se vrate izvornim vjerskim vrijednostima jer su, prema autoru, postali previše sekularni i zapadnjački orijentirani.
• Jedinstvo islamskog svijeta (Panislamizam): Ideja da muslimani svijeta trebaju težiti jedinstvenoj političkoj i vjerskoj zajednici (Ummet), a ne biti podijeljeni u nacionalne države.
• Odnos prema vlasti: Izetbegović piše da islamski poredak može biti uspostavljen samo u zemljama u kojima muslimani čine apsolutnu većinu stanovništva.

2. Najsporniji citati

Rečenice koja se najčešće citiraju (i koja su korištene na sudu kao dokaz protiv Izetbegovića) glase:

1. “Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.”
2. “Islam jasno isključuje mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svome području.”
3. “Štampa, radio, televizija i film treba da budu u rukama ljudi čiji je islamski moralni autoritet neosporan.”
4. “Islamski poredak se može ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju većinu stanovništva.”
5. “Bez Islama nema ni patriotizma.”

Kritičari ovo tumače kao nemogućnost suživota s drugim vjerama. Branitelji Deklaracije tvrde da Izetbegović ovdje govori o sistemima vrijednosti (da islam ne može prihvatiti komunizam ili kapitalizam kao svoj sistem), a ne o ljudima ili susjedima

3. Dva potpuno različita tumačenja

Ovaj dokument je postao “Rorschachova mrlja” jugoslavenske politike – svako je u njemu vidio ono što je želio (ili čega se bojao).

1. A) Srpsko i hrvatsko tumačenje: Za srpske i hrvatske nacionaliste, a kasnije i za propagandu SDS-a (Radovan Karadžić) i Beograda, “Islamska deklaracija” je bila krunski dokaz da Alija Izetbegović želi napraviti islamsku fundamentalističku državu (džamahiriju) u srcu Evrope.

• Tvrdili su da, iako se BiH u knjizi eksplicitno ne spominje, Izetbegović taj plan želi primijeniti na BiH čim muslimani postanu većina (demografski).
• Ovaj dokument je korišten kao opravdanje za rat i preventivnu akciju, uz narativ: “Ako ih ne zaustavimo, oni će nas natjerati da živimo po šerijatu.”

1. B) Bošnjačko tumačenje i odbrana autora: Za Izetbegovića i bošnjačke intelektualce, ovo je bio teorijski rad o globalnom islamu, koji nema veze s Bosnom i Hercegovinom kao multietničkom državom.

• Ključni argument obrane je: Izetbegović u knjizi piše o zemljama gdje su muslimani apsolutna većina, što u BiH nije bio slučaj.
• Također, ističu da je Izetbegović 90-ih godina zagovarao građansku demokraciju, a ne teokraciju, te da je Deklaracija pisana u kontekstu borbe protiv komunizma, a ne protiv kršćanstva.

4. Povijesna uloga

• 1983. Sarajevski proces: Komunističke vlasti su iskoristile ovaj tekst da uhapse Izetbegovića i grupu intelektualaca, optužujući ih za “neprijateljsku djelatnost” i rušenje ustavnog poretka. Osuđen je na 14 godina zatvora (odležao pet). To suđenje ga je učinilo političkim mučenikom i liderom Bošnjaka.
• 1992-1995 Rat: Knjiga je masovno tiskana i dijeljena srpskim vojnicima i javnosti kao dokaz “šta im se sprema”. Citati su vađeni iz konteksta kako bi se potaknuo strah kod Srba i Hrvata.

Zaključak:

Zašto Bošnjaci ne daju Treći entitet, a zašto Hrvati i Srbi ne žele građansku državu?

“Islamska deklaracija” je izvor onog iskonskog straha kod Srba i Hrvata. Bez obzira na to šta je Izetbegović stvarno mislio dok ju je pisao 1970., taj tekst je postao političko oružje. Za nemuslimane u BiH, ona je simbol prijetnje dominacijom i pretvaranjem BiH u državu u kojoj za njih nema mjesta.

Upravo zato je povjerenje danas vrlo upitno – jedna strana tvrdi da  želi “građansku državu”, a druga “Islamsku deklaraciju” vidi kao plan minoriziranja i podčinjavanja druga dva naroda.

Bojan Marković/Foto: Screenshot