Kupnja Black Hawka kao promašaj od 100 milijuna eura

U Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu više je onih koji nisu pretjerano oduševljeni kupnjom (pre)skupih američkih helikoptera UH-60M Black Hawk.

Nedoumice su skoro pa opipljive akvizicijom koja je u startu poprimila oblike kontroverznog.

Ne zato što bi to bili loši helikopteri, nego zato što su nam pored brojne postojeće helikopterske ergele posve nepotrebni.

Novinari koji su se dali upregnuti u agitpropovske trublje vele nam kako se ti helikopteri nabavljaju za, vele, posebne operacije. Dobro, ali neka kažu koje i gdje?

Koje to posebne operacije helikopteri HRZ-a sada izvode, ili planiraju u budućnosti, a da nam je potreban izuzetno skup Black Hawk kojeg ćemo, usput rečeno, dobiti u osnovnoj konfiguraciji?

Ne znamo, jer odgovora na to pitanje nema ni u službenim obrambenim dokumentima MORH-a.

Znamo samo da ćemo četiri UH-60M platiti preko 100 milijuna eura, točnije 807 milijuna kuna, s PDV-om. Nije se smatralo potrebnim ta silna financijska sredstva usmjeriti možda na kupnju polovne borbene eskadrile koja nam je kudikamo potrebnija za nadzor zračnog prostora. Nije uopće jasno kako je, s jedne strane, doslovce odjednom, kao grom iz vedra neba, kupnja 4 helikoptera postala prioritet u vojnom planiranju MORH-a, a s druge strane, načelnik Glavnog stožera OS RH najavljuje kako ćemo nadzor našeg neba prepustiti NATO snagama (čitaj – Italija i Mađarska).

Doista se možemo uhvatiti za glavu i zapitati što se to događa u našem obrambenom sustavu.
Hajdemo logikom da nam doista treba helikopter za posebne (borbene) operacije.

Tom logikom postavljamo pitanje zašto nikad nismo koristili pune borbene kapacitete koje pruža borbeno-transportni helikopter Mi-171Sh?

Posade tog helikoptera nikada nisu obučavane za njegovu borbenu uporabu. U remontu smo sa helikoptera Mi-171 skinuli oklopne ploče sa kabine i instalacije za naoružanje – tko je dozvolio razoružavanje i zašto je borbeni helikopter pretvoren u transportni?

Nikad nismo nabavili visokoprecizni protuoklopni sustav Shturm-V, ni nevođena raketna zrna S-8, kao što nismo kupili ni topove UPK-23/250. Dakle, imamo letjelice koje se pod punom opremom, uz strojnice po bokovima, pretvaraju u prave leteće topovnjače koje mogu napraviti ozbiljnu vatrenu pripremu terena.

Kao što se vidi, Mi-171 je puno više od transportnog helikoptera. Njegova borbena uporaba u Siriji to iz dana u dan potvrđuje.

Helikopter Mi-171 Sh razvijen je za cijelu lepezu zadaća; transport postrojbi, transport tereta, vatrena podrška postrojbama na terenu, napad na zemaljske ciljeve, uključujući i oklopna vozila i tenkove, zadaće medicinske evakuacije kao i zadaće borbenog traganja i spašavanja.

Pitanje je samo jedno – koje zadaće, u slučaju HRZ-a, može vršiti Black Hawk, a da ne može Mi-171Sh? Loša praksa i još gore planiranje HRZ-a je pokazalo da nam, eto, nisu potrebni transportni helikopteri s sjajnim borbenim sposobnostima, ali se netko odjednom sjetio da nam trebaju neki drugi, manji transportno borbeni helikopteri kao što je Black Hawk, a da pri tome nemamo razrađene jasne scenarije vojne uporabe tog tipa helikoptera.

Na žalost, hrvatska politička scena nema opoziciju vlasti koja je sposobna alarmirati hrvatsku javnost na razoružavanje eskadrile borbeno-transportnih helikoptera Mi-171. Očekivati od njih da će postaviti i pitanje o smislu nabavljanja 4 komada vrlo skupih američkih helikoptera bilo bi iluzorno.

Politička opozicija se ponaša kao da na raspolaganju sve vrijeme ovog svijeta. Ili mi ostali, koji želimo čuti što opozicija namjerava s obranom kada jednom osvoji vlast, ne razumijemo taktiku prkosne šutnje?

Black Hawk je “utility helicopter”, odnosno višenamjenski borbeni helikopter koji ima središnje mjesto u konceptu tzv. zračnog napada (“air assault” – AA). AA koncept označava transport kopnenih postrojbi korištenjem helikoptera s ciljem zauzimanja i zadržavanja ključnih točaka (komunikacijsko čvorište, točka s koje je moguć nadzor određenog područja i sprječavanje kretanja protivnika, te slično) ili s ciljem izravnog napada na protivničke snage u kritičnom trenutku bitke. Black Hawk je vojni helikopter koji se koristi u intenzivnim borbenim djelovanjima. Hrvatska u ovom trenutku nema potrebe za Black Hawkom, jer nema ni koncept upotrebe u AA operacijama, a zbog čega je Black Hawk konstruiran kako bi zamijenio prethodnika Hueya, poznatog iz Vijetnamskog rata.

Zbog manje nosivosti, Black Hawk je manje pogodan za civilne misije (npr. transport tereta i sl.). Za razliku od Mi-171 nema ni ukrcajnu rampu što dodatno ograničava njegovu korisnost u svakodnevnom životu HRZ-a.

Bilo bi daleko podnošljivije za hrvatski vojni proračun i korisnije za naše pilote da smo za „posebne operacije“ nekoliko primjeraka Mi-171Sh u potpunosti opremili predviđenim borbenim sredstvima ili, pak, nadogradili na VN verziju. Radi se o novoj inačici tog helikoptera koja je nastala temeljem ruskih borbenih iskustava u Siriji.

Mi-171Sh VN, poznatiji i kao „Osvetnik Damaska“, ima čitav niz poboljšanja koje su sigurnost leta podigle na osjetno višu razinu, uz veće mogućnosti preživljavanje posade te veću vatrenu moć u odnosu na verziju Sh.

Među ostalim, odlikuje se snažnijim motorima pa mu je tako maksimalna brzina s 260km/h povećana na 280 km/h. Glass kokpit konfiguriran je u kombinaciji s analognim uređajima čime se znatno povećala funkcionalna otpornost uređaja na oštećenja u borbenim operacijama.

Također, Mi-171Sh VN ima i novi računalni sustav za autopilotiranje, kao i sustav „President-S“ koji identificira ugroze, odnosno projektile zemlja-zrak ispaljene na helikopter, a pri čemu podatke umreženo dijeli s drugim helikopterima u grupi te borbenim avionima koji ih prate i pružaju zaštitu. Posjeduje FLIR radar, a opremljeni su i podtrupnim optičkim senzorima.

Osim lansera IC mamaca (Imaju ih hrvatski Mi-171), podnica ovog tipa helikoptera u cijelosti je obložena kevlarom. Naoružanje? Protuoklopne rakete Ataka, dvocijevne automatske topove GŠ-23, strojnice Kord, zapaljive bombe OFAB-250, sačaste lansere, podvjesne optičke senzore, itd….
Dakle, Mi-171Sh koje imamo nismo opremili za borbeno djelovanje i eventualne specijalne namjene, ali zato kupujemo američke helikoptere za te iste „specijalne operacije“.

Puno je bolje u miru i ratu imati helikoptere Mi-171 u verziji Sh negoli Black Hawkove koje ćemo dobiti bez ikakve opreme i naoružanja. Vrijeme će vrlo brzo pokazati koliko je za naše prilike kupnja američkih UH-60 bila promašena i nadasve skupa za ionako tanašne novčanike hrvatskih poreznih obveznika. Netko je za to odgovoran.

M.Marković/foto: usdefense