Logično je da Pupovcu smeta ‘Oluja’: otac i braća su mu sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, a rodna kuća bila četnički štab!

Ničega spornog nije bilo 5. kolovoza u Kninu, na proslavi 31. obljetnice oslobodilačke akcije Oluja, Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti. Ni u službenome, ni u neslužbenome dijelu programa!

Točno je da su HOS-ovci i ove godine koristili svoj pozdrav Za dom spremni i točno je da su pjevali pjesme u čast vojskovođama iz doba NDH Juri i Bobanu. Pa što onda, zašto ne bi pjevali ako im se pjeva?Niti je zabranjen pozdrav Za dom spremni niti je zabranjena pjesma Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana.

Kao što Jure Francetić i Rafael Boban nisu nikada ni optuženi, a kamoli osuđeni za ratne zločine. Oni su ratni zločinci samo u bolesnoj pročetničkoj uobrazilji pojedinaca zatrovanih jugosrpskom mitomanijom.

To što se taj pozdrav i ta pjesma ne sviđaju nekim pojedincima, to je njihov, a ne hrvatski problem, tu im nema pomoći. Ako je u Republici Hrvatskoj legitiman i dopustiv osjećaj jugonostalgije, kao i manifestacije u svezi s njime, zašto barem podjednako ne bi bio legitiman i dopustiv osjećaj nostalgije u odnosu na NDH. Zašto bi jednima povijest bila teret, drugima ne.

Kada nekakav zbor spodoba na Tomaševićevoj proslavi pokraj Save ili usred Zagreba ili pak u Brezovici, a da ne spominjemo one krezube aveti iz Kumrovca svake godine u svibnju, izvodi partizanske pjesme i koračnice u čast krvavome zločincu Titu, onda to ne uzbuđuje ove samozvane dežurne društvene higijeničare.

Republika Hrvatska samosvojni je politički i državotvorni subjekt nastao u Domovinskome ratu i ne naslanja se na propale totalitarizme. Ali ako ćemo praviti minuciozne analize, onda svima mora biti jasno da se Republika Hrvatska i Domovinski rat u ideji naslanjaju na poriv za slobodom i samostalnom državom iz doba NDH i iz ustaškoga pokreta, kao i iz onih znamenitih događaja i pojedinaca iz ranijih stoljeća koji su sanjali Hrvatsku.

Iz Jugoslavije ne nasljeđuju baš ništa osim krvi, patnje i gotovo dvije tisuće masovnih grobnica. Jugoslavija je bila, ostala i bit će negacija Hrvatske, NDH nije bila stopostotna negacija Hrvatske nego neuspjeli pokušaj ostvarenja jedne te iste ideje na povijesnoj lenti vremena, ali i nakon njezine propasti ostala je ista energija kod istih ljudi koja ih je pokrenula pola stoljeća kasnije u pobjedonosni pokret protiv istih krvožednih agresora.

I moraju se već jednom svi ti jugonostalgičari zauvijek suočiti sa sljedećom istinom: Jugoslavija je, za razliku od NDH, bila apsolutno zlo! No tko je to povrijeđen ovogodišnjom proslavom obljetnice Oluje u Kninu.

Milorad Pupovac koji je samo prije nekoliko dana proslavljao četnički ustanak u Srbu u kojemu je počinjen genocid nad Hrvatima, čovjek koji se klanjao ljudima koji su na ražnju ispekli hrvatskoga svećenika don Jurja Gospodnetića, lik koji je nanio Hrvatskoj toliko zla svojim namjernim lažima tijekom svih ovih godina te, napokon, čovjek čija je kuća bila četnički štab u doba agresije 90-ih, a cijela mu obitelj, osobito otac i braća, aktivno sudjelovala u oružanoj agresiji na Hrvatsku.

Zatim tu je novinarka Jelena Lovrić koja sada tobože zabrinuto zdvaja kako je u Kninu pobjeda pretvorena u poraz, a zapravo čuvena partijska skojevka koja je 90-ih otvoreno i nestrpljivo pozivala JNA da pošalje tenkove i pregazi Tuđmanovu Hrvatsku.
Ili netko treći, podjednako zatrovan lažima jugosrpske historiografije. Kako ne bi čovjek uzdrhtao od respekta pred takvim vjerodostojnim moralnim autoritetima.

Ne, u cjelini proslava obljetnice Oluje u Kninu bila je posve primjerena, čak i s manje nacionalnoga patosa nego što bi ga bilo trebalo biti i s manje nego što bi ga pokazivala bilo koja druga zemlja kada bi imala takvu slavnu pobjedu.

A ako se slavljenicima i omaknuo neki neprimjereni stih ili uzvik, pa što onda? Njihova nesumnjiva spremnost da sutra, u slučaju potrebe, životima svojim brane Republiku Hrvatsku kao i njihovi očevi, pokriva i debelo amortizira taj mali “hendikep”.

Ako je ova država komunistima i četnicima oprostila ili nije kaznila sve te masovne i pojedinačne pokolje Hrvata i u Drugom sv. ratu i u Domovinskom ratu, od Bleiburga, Maclja do Ovčare i Škabrnje, onda samo mrzitelji i protivnici Republike Hrvatske mogu opravdano egzaltiranoj hrvatskoj mladosti u ove dane slave i ponosa za zlo uzimati poneki neprikladni stih.

Ivica Marijačić, urednik Hrvatskoga tjednika