Mali tužni pojmovnik slučaja pada Kiowa Warriorsa

Ratno zrakoplovstvo nam je moglo biti tehnološka baklja cijele nacije i rasadnik vrhunskih kadrova. Ovako, iz afere u afere, iz nesreće u nesreću….Dokle više

Let iznad opasnih voda-hrvatske OH-58D Kiowa Warriors redovno operiraju iznad mora.

Kao što se zna, riječ je o jednomotornim letjelicama koje nipošto ne bi smjele letjeti iznad morske površine.

To što su one vojne ne znači da treba glumiti partizaniju na moru i ignorirati zdrav razum, ali i propise koji vrijede za civilne jednomotorne letjelice.

S obzirom da Kiowe HRZ-a redovno lete iznad mora, one su morale biti opremljene sustavom EFS – emergency float system koji se ugrađuje na skije helikoptera.

Cijena elementarnih modela EFS startaju od tri i pol tisuća dolara. U slučaju hitnog slijetanja na more, EFS se automatski aktivira i letjelica po slijetanju na morsku površinu sigurno pluta.

U slučaju pada Kiowe HRZ-a to je značilo da je, ako ništa druga, druga Kiowa koja je bila u pratnji srušene, mogla sletjeti na more, na samo mjesto nesreće, i pružiti pomoć.

Kvazioprema pilota – kažu neki da su piloti naših Kiowa opremljeni za let iznad mora. Kao, imaju prsluke za napuhavanje i to im je, valjda, dovoljno. Možda i jeste dovoljno, ali samo u slučaju da pilot uspije živ i zdrav izaći iz kabine srušene letjelice. Ali to nije sve. Postavlja se pitanje zašto piloti Kiowa koje redovno lete iznad Jadrana ne nose suha neoprenska odijela?

Takvu opremu nose piloti svih državnih službi i vojski na zapadu koje redovno operiraju iznad vodenih površina.  Takva su odijela obično žarkih boja kako bi se pilote, u slučaju havarije, lakše uočilo u moru.

Ovi mudraci iz HRZ-a neka prodaju maglu negdje drugdje. Vrijeme je da propisi koji vrijede u civilnom zrakoplovstvu obuhvate i HRZ, tu sivu zonu bez propisa i pravila. Zar nam moraju ljudi ginuti da bi se nešto promijenilo na bolje po pitanju sigurnost? „Mi smo vojska pa nas ne vrijede civilni propisi“ – mantra mudraca u HRZ-u, a koja se u našem slučaju grubo i surovo poigrala sa stvarnošću.

Licemjerje – Zbog tzv.“afere municija“ brzopotezno su nedavno smijenjeni zapovjednik HRZ-a i šef baze u Zemuniku, general Mikić i brigadir Pleša, redom sjajni kadrovi, vrhunski profesionalci. Razlog je bio neovlašteni (čitaj-ležerni, turistički, prijateljski) letovi u vojnom helikopteru civila koji se, igrom slučaja, zakonski i legalno bave trgovinom municije (uredno i registrirano poslovanje). Bi li bilo afere da su helikopterom letjeli baletani?

To je možda bila aferica, ali nikako ne aferčina.

Dobrim djelom stvar je medijski napuhana (šteta što su neki novinari pristali biti tuđa jurišna konjica) kako bi se ciljano skinule pojedine glave u oružanim snagama. Glavna meta (izvan HRZ-a) ipak nije pogođena. E sad, postavljamo pitanje, zbog trivijalnih letova smijenjeni su s čelni ljudi naše avijacije, a sada kada su dva pilota poginula, uz brojne opće propuste u sustavu sigurnosti u HRZ-u, – nitko ništa!?

Ostavke se ne spominju, a dežurni novinari odlučili su se za mehanizam šutnje. Licemjerno.

(Be)smisao Kiowe u HRZ-u –  Evo, ispada da smo ih nabavili zbog paradiranja po vježbama i niskih brisanaca iznad mora. Doktrina uporabe ovog specijaliziranog, izviđačkog, lakog helikoptera, u HRZ-u ne postoji. Nisu ni opremljeni do kraja; npr. nemaju senzore ozračenosti protuzrakoplovnim projektilima, nemaju navođene protuoklopne rakete (čime gube svaki smisao)….

Nisu ni za izviđanje/nadzor granice, jer su bespilotne letjelice puno jeftinije i ekonomičnije. Nije ni za borbu, jer nema oklop. Iznad mora mu se ne može dopustiti letenje jer ima samo jedan motor, čije bi otkazivanje imalo kobne posljedice za posadu.

Donacije bez pameti – Zar svaku jebenu donaciju moramo prihvatiti? Ako smo ih već nabavljali zašto se nije strateški i šire razmišljalo?

Nikome nije palo na pamet da se sa Amerima ispregovara da, recimo, Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC) usvoji znanja i tehnologiju za izradu određenih dijelova i sustava helikoptera „Kiowa“. Zašto ne s obzirom na veliku količinu vojnih i civilnih helikoptera s kojima raspolažemo, a dolaze od istog američkog proizvođača, „Bella“?

Ako smo već strateški partneri sa SAD-om, zašto kakav prijenos tehnologije ili dijela proizvodnje nije dogovoren s našim američkim prijateljima? Kod Kiowa američki partneri nam nisu isporučili tehnologije za dublje održavanje.

Zaključak– Sve što se proteklih godina događa u HRZ-u, od loših remonta, besmislenih donacija i upitne sudbine borbene komponente, potvrđuje da se HRZ vodi isključivo sa političkih i agitpropovskih pozicija. Šteta, ratna avijacija nam je mogla biti tehnološka baklja cijele nacije i rasadnik vrhunskih kadrova. Ovako, iz afere u afere, iz nesreće u nesreću….

Dokle više? Tu ni medijske lakirovke više ne pomažu.

M.Marković /Foto: USdefense.gov