Od ideje u Rijeci do svečane primopredaje u Splitu – priča o jedrenjaku koji je odgojio generacije pomoraca

Na sastanku svih delegata Jadranske straže (JS) iz cijele zemlje u lipnju 1926. godine, donijeta je odluka da se nabavi školski brod kao dar našoj ratnoj mornarici. Time je JS pristupila praktičnoj provedbi svoga programa kojim se ispunjavaju zahtjevi njihovih članova za stvarnu pomoć ratnoj mornarici.

Na prvom mjestu je zahtjev da i narod treba svojom podrškom pridonijeti izgradnji ratne mornarice kao snage i sredstva protiv eventualne tuđinske okupacije naše zemlje. Koji i kakav brod? O tim zahtjevima su vođene duge rasprave i došlo se do jedinstvenog odgovora: za potrebe ratne i trgovačke mornarice gradit ćemo školski brod – jedrenjak.

Polazeći od stanovišta da našem pomorstvu valja postavljati zdrave temelje, došlo se do odluke da je školski brod – jedrenjak prvi i neodgodivi uvjet za odgoj naših budućih pomoraca koji će u najskorije vrijeme zauzeti svoja mjesta na palubama ratne i trgovačke mornarice te će poslužiti državi i naciji u njezinoj afirmaciji kao suverenog gospodara u privrednoj i plovidbenoj utakmici na moru.

Nacrte i planove za novi školski brod napravio je inženjer brodogradnje iz Rijeke Joso Škarica. On ih je predstavio i obrazložio Izvršnom odboru JS s kojim su se delegati usuglasili. Planovi su predstavljeni i Komandi ratne mornarice i oni su bili suglasni sa svime što je predloženo. Prema tim nacrtima napravljen Ugovor s brodogradilištem H. C. Stülcken Sohn u Hamburgu o izgradnji broda. Izgradnju broda su cijelo vrijeme nadgledali ing. Škarica, komandant broda Nikola Krizomali i nekoliko časnika.

Dotjerivanje u Tivtu

Školski brod (š/b) Jadran nakon što je 6. lipnja 1933. napustio brodogradilište u Hamburgu i nakon 17. dana plovidbe pristao je u luku Tivat na dodatno dotjerivanje broda i njegovu pripremu za predaju Kraljevskoj ratnoj mornarici koja će se po planu održati od 6. do 9. rujna u Splitu.

U Tivtu su u njegovom Arsenalu, kojeg je izgradila Austrougarske mornarica, izvršeni radovi koji nisu dovršeni u Njemačkom brodogradilištu. Radilo se o izradi i popravku drvenarije u stambenim prostorima, kao i šivanje visaljki. Izvršen je dodatni pregled brodske snasti, zamijenjeni su neki dijelovi koji se nisu pokazali pouzdanim ni praktičnim.

Posada broda je za predstojeće događaje koji su bili planirani u Splitu, dobila svečane uniforme. Nakon toga je brod po planu prebazirao u gradsku luku Split na svečanu primopredaju broda kraljevskoj ratnoj mornarici.

Glavni odbor Jadranske straže, koja je naručila brod, temeljito se pripremio za svečanu primopredaju broda, želeći da se poštuju mornaričke tradicije, da se upozna šira javnost s novogradnjom na koju mogu biti ponosni te da se brodu daju najbolje želje za njegovu sretnu plovidbu.

Ujedno je naglašavana teza o potrebi razvijanja pomorske svijesti kod građana Jugoslavije, bez koje nema budućnosti. Građanima Jugoslavije se trebalo još jednom pokazati i dokazati da je dobro obučeni pomladak ratne mornarice i temeljno pomoračko školovanje uvjet jake mornarice koja je sposobna izvršavati svoje temeljne zadaće.

Primopredaja i fešta u Splitu

Glavni odbor Jadranske straže izvršio je detaljno planiranje ove svečanosti na koje su pozvani mnogi uzvanici iz svih krajeva Jugoslavije i određen njihov prihvat i smještaj. Pravovremeno je napravljen program svečane primopredaje po mjestima i satima izvedbe kao i sudionicima koji je na vrijeme podijeljen gostima kako ne bi bilo nepotrebnih zastoja..

U najkraćim crtama aktivnosti prvoga dana proslave – 6. rujna obuhvaćale su sljedeće: 1) blagoslov (ili kako se to onda zvalo – osvećenje) i predaja broda „Jadran“; 2) blagoslov i predaja počasne zastave š/b „Jadran“ koju poklanja pomladak JS iz cijele zemlje, uz kumovanje NJ. Veličanstva Kraljice Marije, 3) pomorske sportske utakmice ratne mornarice, omladine JS i ribara, 4) velika večernja javna priredba: program izvodi pomladak JS iz raznih krajeva i mornari ratne mornarice; veličanstveni vatromet.

Tako su planirane predstave i aktivnosti za 7. i 8. rujna.

Prvi dan, 6. rujan, poklopio se s 10-godišnjicom rođenja prvog jugoslavenskog Prestolonasljednika i pokrovitelja organizacije JS kojemu su tom prilikom upućene rođendanske čestitke i želje za dobrobiti u životu i radu.

Sam 6. rujan je osvanuo vedar i tih, sokolska glazba je svirala budnicu veselim koračnicama, a već ujutro sakupilo se mnoštvo svijeta na Strossmayerovoj Novoj obali koji su gledali prema Bračkim vratima odakle se trebao pojaviti š/b „Jadran“. Na samom dijelu mola gdje je trebao pristati š/b „Jadran“ bila je postrojena vojnička četa sa zastavom, četa mornara, predstavnici vlasti, vatrogasna četa i pomladak JS.

U 9 sati u luku tiho uplovljava bijeli prekrasan brod, praćen sportskim čamcima veslačkog kluba „Gusar“, jedrilicama Yachting kluba „Labud“ i drugim čamcima privatnika. Pri prolasku broda „Jadran“ pored pojedinih klubova odjekivao bi složni pozdrav „Zdravo“. A i s ostalih brodova ratne mornarice „Dalmacije“, „Dubrovnika“, torpiljera, minonosaca, mornari su pozdravljali svog novog druga s pozdravom „Hura“.

Nad lukom su se uskoro pojavili hidroavioni iz Divulja koji su također uputili svoj pozdrav novom brodu. Cijelo to vrijeme čula se zaglušna buka brodskih sirena kako ratnih tako i ostalih brodova u luci. Bio je to nešto nestvarno, nije bilo osobe koja nije bila potresena prizorom i kome nije srce zadrhtalo gledajući događanja koja su uslijedila.

Odmah po pristajanju na brod su se popeli uzvanici koji su nazočili blagoslovu broda (tri vjere), a nakon toga riječ su uzeli govornici koji su bili birani po svojim dužnostima.

Prvi je uzeo riječ predsjednik Jadranska straže dr. Ivo Tartalja. Poznat kao vrstan govornik dr. Tartalja je u kratkom govoru izrazio svoju radost što je mogao u ime JS predati ovaj lijepi brod Kraljevskoj ratnoj mornarici i tom prigodom izrazio svoja očekivanja da će brod ostvariti u stroju Ratne mornarice. Između ostalog rekao je:

“Jadranska straža ovim školskim brodom povezuje svoje najljepše nade za razvitak i jačanje flote Jugoslavenske Kraljevske mornarice i s tim nadama, gospodine komandante, predajem vam u njeno ime ovaj školski brod želeći da na njemu naši mladi pomorci, kojima će biti povijesna sudbina nove jugoslavenske mornarice, unaprijede obuku, čeliče dušu, krijepe duh, jačaju volju, dižu moral i usavrše disciplinu, za što uspješniji rad.“

Gospodin Tartalja je u nastavku istakao: “Ona svrha kojoj je brod namijenjen, napunja JS nadom da će ovi današnji blagoslov broda i posade osnažiti početak redovitog, sistematskog, postepenog izgrađivanja Jugoslavenskog flotnog programa, barem do onoga stupnja koji je potreban za obranu naših obala i naših prava na Jadranu.“

Dalje je nastavio: “Jadranka straža bi bila sretna kada bi uslijed postignuća općeg sporazuma o razoružanju i zavođenju međunarodnog specifičnog režima, teritorijalne, a naročito morske granice Jugoslavije mogle biti tako osigurane, da bi izgradnja potrebne obrambene flote bila suvišna, ali, dok se u Europi s visokih mjesta otvoreno proglašava načelo da narod koji želi mir mora biti jak i da samo jake države imaju prijatelje, a slabe ostaju osamljene i uvijek izložene opasnosti da budu napadnute i pregažene. I dok sve pomorske države svijeta grozničavo povećavaju svoje ratne flote, ima i Jugoslavija ne samo pravo, nego i dužnost da pregne svim silama oko izgradnje svoje flote do one mjere, kojoj je potrebita za obranu svojih morskih granica, jer je ovom obranom povezana sudbina čitave Jugoslavije i mira u Europi.“

Nakon tog govora komandant ratne mornarice admiral Nikola Stanković je predao zastavu brodu Jadran njegovom zapovjedniku kapetanu freg. Nikoli Krizomaliju. Zahvaljujući se na zastavi Nikola Krizomali je rekao:

“Zajedno sa ovim ponosnim brodom, koji je namijenjen školovanju našeg mornaričkog podmlatka, primam ovu zastavu i izjavljujem u ime svoje i u ime posade ovoga broda, da ćemo tu našu zastavu visoko i časno vijati, uvijek i pod svim prilikama i da ćemo prije izginuti negoli zastavu napustiti. Zastava će biti uzvišeni simbol Kralja i Otadžbine i naše ljubavi prema Njima. Tako mi Bog pomogao.“

Svečanost se nastavila defileom vojske, mornarice i udruženja ispred broda.

U popodnevnim satima upriličen je obilazak broda za građanstvo. Cijelo popodne na brodu je bilo mnoštvo svijeta, posada je objašnjavala što sve na brodu ima i za što poneke stvari služe. Aktivni su bili pomorci s trgovačkih brodova i ribarica. Njih su interesirali uzlovi i čvorovi kojih na brodu ima na pretek i za koji svaki od njih ima svoju zadaću.

Usporedo s pregledom broda na moru su se odvijala natjecanja u veslanju između brodova ratne mornarice (šajke i šljupke). Nakon toga održane su utrke ribarskih brodova (gajeta i leuta). Sve su utrke bile zanimljive i sve su imale veliki broj glasnih navijača.

Na kraju programa prvog dana održan je vatromet. Vatromet je pripremljen i izrađen u Zagrebu specijalista za taj posao pa je u vatrometu bila prikazana slika jednog bojnog broda, a zatim i lik prestolonasljednika. Vatromet je bio uistinu impresivan te je s ostalim događajima te večeri na Akademiji publika bila oduševljena. Događanja su tu noć završena nešto iz 23 sata kada se svijet počeo razilaziti.

DRUGI DAN održana su natjecanja u moru na plivalištu plivačkog kluba Jadran. I ovi događaji popraćeni su dobrom posjetom i dobrim navijanjem. Plivački klub Jadran je bio stalni prvak države, pa je i ovdje s lakoćom pobjeđivao mlade mornare i njihove goste. Iako se mornarica dugo pripremala za ovaj dan i ovakva takmičenja željna da i na ovom polju pokaže svoju snagu i volju ka pobjedi, većinu pobjeda ipak su odnosili Jadranaši.

Nakon plivačkih nastupa slijedila je utakmica u vaterpolu. Ni tu mornarica nije mogla puno da napravi jer su Jadranaši bili bolji plivači i iskusniji igrači. Veliki broj uzvanika to jutro se kupao ne samo na plaži plivačkog kluba Jadrana, već i na ostalim splitskim plažama, čekajući popodnevni program u Starigradu na Hvaru.

U 13 sati uputila su se da izletnička parobroda Jadranske plovidbe „Bakar“ i „Knin“ s izletnicima, predstavnicima i članovima svih ogranaka JS iz cijele zemlje u Starigrad (na Hvaru) da se poklone na grobu pok. Jurja Biankinija i da iskažu poštovanje dokazanom borcu za narodne ideale. Oba su parobroda bila prepuna, dan je bio sunčan, vladala je bonaca, pa su izletnici mogli da uživaju u vožnji morem i da se upoznaju s dugom borbom naroda Hrvatske za „naše more“.

Nakon sat i pol vožnje do Starigrada brodovi su ispred starigradske luke zaobišli š/b „Jadran“ koji je bio usidren ispred same luke i uplovili na lukobran. U samoj luci bila je gužva od naroda, djece sa zastavicama, posjetitelja i pridošlica s ostalih otočkih mjesta.

Sam spomen pokojnom Biankiniju održan je na starogradskom groblju koje nije moglo primiti toliki broj posjetitelja. U 16 sati nakon čitanja molitve za pokoj duše, riječ je uzeo senator Frano Ivanišević, koji je u ime čitave organizacije JS održao dirljiv i nadahnut govor.

Nakon molitve koju je održao Starogradski župnik don Vice Gamulin, životni put don Jurja Biankinija osvijetlio je svojim hvalama podsjetivši prisutne na borbeni duh Biankinija kojim se hrabro suprotstavljao onima koji su imali aspiracija na hrvatsku obalu.

Nakon svečanog otkrića spomen ploče pok. Biankiniju, gosti su se razmiljeli Starigradom uz stalno sviranje starogradske glazbe. Obilazile su se uske kalete, ali i poznati povijesni spomenici: kazalište, Upravna zgrada, Kapetanija, poznati ugostiteljski objekti itd. Posebno je posjetiteljima iz unutrašnjosti bila dojmljiva arhitektura grada koji nisu bili upoznati da otočki gradovi imaju toliko dugu povijesnu crtu i toliko toga za pokazati.

Jednako tako dojam su ostavili mještani koji su rado dočekivali goste s brodova i nudili im domaće delicije na svakom koraku. U 20 sati gosti su se ponovno ukrcali na parobrode i uputili s pjesmom i veseljem natrag prema Splitu. Vrijeme je i ovaj put služilo putnike koji su se umorni od obilaska otoka i druženja mogli nagledati mirne morske površine i sjaja punog mjeseca. Stigli su sretno oko 22. sata uz dojmove grada Splita u noćnim satima osvijetljenim tisućama električnih žarulja.

TREĆEG DANA proslave prijema š/b „Jadran“ u Flotu bio je planiran izlet u Omiš i svečano otvaranje dječjeg Doma JS u Omišu kojeg je financirao sam Bečkerek i njegovi građani. Ukrcavanje ljudi na iste parobrode koji su ih odveli do Starigrada ukrcalo se društvo za Omiš.

Približivši se samom gradu Omišu, gradu morskih gusara na ušću Cetine gosti su s posebnom pažnjom gledali sure stijene Mosora koje su se nadvile nad gradom.. Na gatu na kome su parobrodi pristali, vidjeli su okićene zastavama i cvijećem mnoge kuće i domove, a na slavoluku gdje je bio planiran prijem gostiju i održani prigodni govori bila su postrojena školska djeca sa zastavama. Na slavoluku bio je postavljen veliki transparent s natpisom: „Dobro došli! Budite čuvari našeg Jadrana.“

Pod slavolukom je prvi uzeo riječ gradonačelnik Omiša gospodin Petar Frančeski, koji je toplo pozdravio goste i najljepše zahvalio na donacijama za izgradnju prvog dječjeg doma JS na Dalmatinskoj obali. Gospodin Frančeski se metaforički izrazio kako je ovaj dječji dom „prva stražarnica na Jadranu, pod vrletnim stijenama suroga Mosora koji svojim pogledom kruži s visina i pomno prati svako kretanje po moru“. Nastavio je kako su Omišani stalno zahvalni braći iz Banata na što su odabrali Omiš za izgradnju ovoga lijepog doma, koji će biti poveznica prijateljstva između gradova Omiša i Bečkereka (današnji Zrenjanin)

Nakon govora i zahvala za izgradnju doma, okupljeni su pozvani na zajednički ručak. U zvuke omiške glazbe vrijeme je brzo prolazilo. Popodne je organizirana Akademija koju su organizirali članovi podmlatka JS. Nizale su se pjesme i orkestri iz svih krajeva Jugoslavije.

Navečer, prisutne je dojmila rasvjeta grada Omiša s bezbroj žarulja od stare tvrđave Mirabela pa sve do Dječjeg doma JS. U ugodnom raspoloženju veselje se nastavilo na terasi hotela Bele vi gdje je svirala glazba za ples. Sve do kasno u noći Omiš je zadržao svečani izgled s raspoloženim domaćinima i njihovim gostima. Time se najavljivao i kraj svečanosti JS u prigodi predaje š/b „Jadran“ ratnoj mornarici.

Ove svečanosti, izvanredno organizirane i sprovedene ostavile su dubok trag na sve sudionike ovoga skupa. Manji nedostaci, stalni pratitelji velikih događanja kao da se nisu ni dogodili pod utiskom jedne velebne organizacije prihvata novog š/b „Jadran“ u flotu ratne mornarice. Svi su sudionici bili i ostali pod dojmom proteklih događanja čije su utiske prisutni ponijeli u svoje domove, ma gdje oni bili.

JS se već uvelike pokazala i dokazala kao uspješni organizator većih događanja. Splićane je iznenadio broj gostiju iz unutrašnjosti zemlje, praktično iz svih dijelova Jugoslavije. Rukovodstvo JS je uspjelo za njih osigurati popuste na putnim kartama na željeznici do 75%, pa mnogima nije bio teret doći izdaleka da se i oni priključe proslavi JS.

U svim zvanjima suvremena pedagogija i psihologija sve više naglašava potrebu pravovremene i stručne profesionalne orijentacije. Ako je za bilo koji poziv to potrebno, onda je za pomorstvo to imperativ. A motivacije za pomorsku profesionalnu orijentaciju ne može biti bez brodova. Upravo će jedrenjak mladim ljudima biti najbolje sredstvo da se odluče za izbor zvanja, a za vrijeme školskih vožnji svaki učenik nastoji sebe iskušati i dokazati u novom pozivu. Očito je da pomorski život zahtijeva da pomorac bude potpuno zdrav, fizički snažan i izdržljiv, spretan, hrabar i smion, nesebičan, spreman za suradnju u kolektivu i timski rad, sa širokim spektrom humanih osobina.

Vježbajući na jedrima na jarbolima i križevima na uzburkanom moru, u borbi s vjetrom, danju i noću upravo postiže i razvija te osobine, uči se pobjeđivati prirodu znanjem i učincima timskog rada. Zato dodir s morem i brodom kod mladih ljudi mora biti što raniji i češći. Provedbom nastave najviše u učionici nije moguće stjecanje uvida u psiho fizičke osobine budućeg pomorca.

Isti može da pokaže dobra znanja iz teorijske nastave, to ipak ne znači da ta ista znanja budući pomorac zna i može primijeniti u praksi. Za to je potrebna doza odvažnosti, pravilan pogled na svoje zanimanje, svjesnost o sebi i svojim sposobnostima, te mogućnost pravilne upotrebe stečenih znanja u učionici na brodu i svom budućem radnom mjestu. Sve malobrojnije brodske posade traže vrlo brzo uključivanje mladih pomoraca u službu koja je bez obzira o kojem je brodu riječ, zahtjevna i odgovorna.

Š/b „Jadran“ se uistinu pokazao u dosadašnjoj praksi obuke pitomaca i studenata pomorskih škola i fakulteta. Svi su oni mogli, bilo pojedinačno ili grupno, sudjelovati u procesima obuke na jedrenjaku na moru te steći dojam o vlastitim sposobnostima te potrebi unapređenja pojedinih stvari bilo samostalnim radom bilo zajedničkom obukom. I danas kada se bivši pitomci nađu pored broda u stanju su napamet nabrojati jedra, osnovne konope, kao i postavke o jedrenju, o borbenoj otpornosti broda, o pravilu izbjegavanja sudara na moru, o brodskim ritualima, ali i plovidbi uopće. To oni rade s posebnim zadovoljstvom što je samo znak da je š/b „Jadran“ izvršio svoju povijesnu funkciju na najbolji način.

Š/b „Jadran“ već je u početku je bio angažiran četiri mjeseca godišnje za obuku pitomaca mornaričke Akademije iz Dubrovniku, a druga četiri mjeseca bio je na obuci pitomaca mornaričke podoficirske škole iz Šibenika. Nakon Drugog svjetskog rata nastavio je sa svojim zadaćama u pomoračkoj i drugoj obuci kadeta.

Izgradnjom Centra Visokih vojnih škola „Maršal Tito“ u Splitu, u njemu su školovani pored kadrova za JRM i kadrovi iz tzv. „prijateljskih zemalja“.

Tako je š/b „Jadran“ i pored postojanja drugih školskih brodova bio angažiran od 260 do 290 dana godišnje na školskim vožnjama za potrebe pitomaca iz CVVŠ „M. Tito“. I treba li naglasiti: cijelo vrijeme bez izvanrednih događanja. Što je samo po sebi pohvala brodu i posadi!

Kapetan Stjepan Bernadić/ 3. rujna 2026.