Ovo je 11 poginulih HOS-ovaca: Hoće li im Pupovac i Pusićka grobove raskopavati

Hrvatske obrambene snage bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu. U Hrvatskoj, HOS se kasnije integrirao u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik je bio njegov prvi načelnik. Ratni Stožer HOS-a je bio smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.

Isprva slabo naoružani pješačkim naoružanjem koje su sami nabavili, prvi HOS-ovci su se iskazali u borbama sa srpskim pobunjenicima i JNA i tako privukli pažnju hrvatske javnosti na HOS i HSP.

Kasnije je zahvaljujući donacijama iseljenih Hrvata i članova HSP-a iz Australije i Kanade, vodstvo HSP-a nabavilo je veću količinu oružja te je broj HOS-ovaca rastao.

U postrojbe HOS-a dolazili su Hrvati iz domovine i Bosne i Hercegovine kao i Hrvati iz emigracije. Nakon što je borba Hrvatske za nezavisnost privukla pažnju svjetske javnosti, neki su strani državljani koji su ujedno bili i profesionalni vojnici napuštali svoje zemlje i pristupali HOS-u. Oni su uvježbavali vojnike HOS-a, koji je time postao jedna od najboljih jedinica koje su pružale otpor srpskoj agresiji.

Nakon što je 23. studenog 1991. objavljen proglas o općoj mobilizaciji, jedinice HOS-a se postupno uklapaju u redove Hrvatske vojske. 13. siječnja 1992. sve postrojbe HOS-a dobile su zapovijed o pripajanju Hrvatskoj vojsci. Taj proces je u najvećoj mjeri završen do ožujka 1992. godine. Neke od postrojbi HOS-a su zadržale službenu samostalnost do 1993., ali kao dio Hrvatske vojske.

Prvi pripadnici postrojbe HOS-a na Jasenovačko ratište stigli su 16.9., jedan ojačani vod (    ) koji je podijeljen u dvije grupe, jedna grupa branila je položaje u selu Košutarica, a dio voda je ostao u Jasenovcu.

Nakon dolaska u Jasenovac, postrojba se popunjavala ljudstvom te je ubrzo narasla na brojku od 80 bojovnika, a nakon ubojstva Ante Paradžika 21.9.1991. postrojba mijenja naziv u 1. Satnija Ante Paradžik. Satnija početkom prosinca 1991 godine prelazi u 125 brigadu Hrvatske vojske, i tamo je preimenovana u IZVIĐAČKO DIVERZANTSKI VOD

Od gotovo 80 pripadnika koji su se borili 1991 godine, njih 11 ostavilo je živote na oltar domovine.

MARIO HUIS rođen 4 veljače 1962 godine u Belišću, dragovoljac, nestaje u 30 godini života  5. listopada u na crti bojišnice u Košutarici. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata. posmrtni ostaci još nisu pronađeni

DINO SIMIĆ rođen 28.srpnja 1966 godine u Zagrebu, dragovoljac, pogiba u borbenim djelovanjima 14.listopada 1991 godine, u minobacačkoj zasjedi u Bročicama, s navršenih 25 godina života, posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata, posmrtno mu je dodijeljen čin časničkog namjesnika. Obitelj je podignula spomen ploču na mjestu pogibije.

ZLATKO KLASIĆ rođen 15.lipnja 1952 godine u Zagrebu, dragovoljac, pogiba u 34 godini života, izravno pogođen neprijateljskom granatom 5 listopada 1991 godine u Košutaricama, posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata, posmrtno je promaknut u čin narednika HV.

IVAN BEBIĆ, rođen 31.siječnja 1967. godine, poginuo 4. studenog 1991 godine. ( Njegovu fotografiju nismo uspjeli pribaviti. Ako je posjedujete, javite nam)

MIROSLAV MARTINOVSKI, rođen 8.svibnja 1961 godine u Vinkovcima, dragovoljac, teško ranjen 24.listopada, a preminuo od posljedica ranjavanja 9.studenog 1991 godine u bolnici u Zagrebu.
Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata.

MIRO PETRIN, rođen 8.srpnja 1971 godine u Zagrebu, dragovoljac, poginuo 29.studenog u Drenovom Boku, u 21 godini života od snajperskog metka zajedno sa Davorom Milakovićem pri pokušaju spašavanja ranjenog suborca. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata, posmrtno promaknut u čin časničkog namjesnika.

DAVOR MILAKOVIĆ, rođen 21.veljače 1966 godine u Zagrebu, dragovoljac, poginuo 29.studenog u Drenovom boku od snajperskog metka zajedno sa Mirom Petrinom u 26 godini života pri pokušaju spašavanja ranjenog suborca. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata, posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika.

SLAVKO JAGER, Slovenac iz Maribora koji se pridružio HOS-ovcima u borbi protiv velikosrpske agresije sa samo 25 godina. Rođen je 17.11.1966., živio u Sloveniji, neoženjen.

Poginuo je 29. studenog 1991. Bio je teško ranjen, pao u okruženje i ruke četnicima. Četnici su mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost te ispalili u njega čak 76 metaka!

ŽELJKO GRGIĆ, rođen 1.rujna 1966 godine, dragovoljac, poginuo 11.prosinca 1991 godine. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spomenicom Domovinskog rata.

ŽELJKO BARIĆ, rođen 16.prosinca 1965 godine u Zagrebu, dragovoljac, sudjeluje na
zapadno – slavonskoj bojišnici. Od posljedica visokostresnih situacija proživljenih u ratnim okolnostima, gubi život u 30 godini života 18.veljače 1995 godine. Odlikovan spomenicom Domovinskog rata.

 

MILAN ŠPOLJAREVIĆ, rođen 1.lipnja 1965 godine, dragovoljac, od 1. svibnja preuzima zapovjedništvo izviđačko diverzantskog voda, pogiba u 31 godini života, od snajperskog metka, 4.kolovoza u akciji OLUJA, na crti bojišnice u Višnjici. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te spo
menicom Domovinskog rata i medaljom Oluja, posmrtno promaknut u čin časničkog namjesnika.

Časna imena poginulih  , nalaze se među imenima poginulih hrvatskih bojovnika na spomeniku u zagrebačkoj Kustošiji, kojega su UDHOS Grada Zagreba i Udruga veterana Domovinskog rata Ogranak Črnomerec podigli u znak poštovanja i zahvalnosti i trajnog sjećanja

M. Marković/ Foto: HOS-ovci u Jasenovcu