NA kraju godine 2016. kao da nam pored svih nevolja koje je sa sobom donijela, javio se jedan žilavi vampir kojem je očevidno bilo nedovoljno obrađivanje glogovim kocem i kao cijela serija promašaja, gdje je jedan dobar znanac izbrojao ukupno 172 pokušaja od “oktobarske” revolucije do Dragana Markovine i sijela mu.
PIŠE: Goran Raguž
Prvo, isključujem svaku ocjenu njihovih “jugoslavenskih” sentimenata ili nacionalnosti ili boje krvnih zrnaca. Jugoslavija je nestala u krvi i pepelu te ne postoji nikakva mogućnost njene obnove, osim kao izvor prihoda i reketa od Pupovčevih Novosti, do par tisuća NVO. Bing, samo novac. Sve drugo je i dalje bitno opasno i kao što je opasno i svako podcijenjivanje te maoističke horde na ideološkoj razini.
Prije 4 – 5 godina Igor Štiks, nova legenda maoizma na Balkanu, dao je interview beogradskom NIN u, gdje je kao savršen način organiziranja države, spomenuo plenum. Slučajno mi je dopalo do ruku i nakon par pasusa sam se samo iscerio i to podijelio kao jednu finu “ublehu” znancima i prijateljima na facebooku. Koja greška?!
Netko je u Sarajevu, inače sklonom maoističkom parazitiranju, to dobro prostudirao i grad je upaljen. Državni arhiv, destine zgrada, a demonstranti i palikuće, netalentirani pisci, novinari i regularna bulumenta NVO uglavnom na dojki USAID-a, poput šehića, bačanovića ostali nekažnjeni za neprocijenjivu štetu u kojoj srećom ne pade ljudska glava. Sve to projektirao je Mostarski plenum kao povod za nečiju vojnu intervenciju, mijenjanje Daytonskog sporazuma i unitarizaciju zemlje po mjeri sarajevskih samoupravljača.
Za historiju beščašća te rulje izdvajam podrugljivo pismo Jasmile Žbanić, precrknuom i uplakanom vatrogascu, svjesnom što je tu izgorilo i kako.
Tu se i Dragan Markovina i co mu, počešao po bradi. Recept je obećavao uspjeh, osobito mu, nekažnjivost sitnih paljevina i pokušaji revolucionarnih udara na ustavne poretke država koje im ne odgovaraju.
Generalna proba u bastionu marxisma – lenjinizma, FF Zagreb, uspjela je preko mjere.
Dvjestotinjak studenata je uhvatilo za gušu cijeli fakultet i od njega napravilo Beograd 1968. Sve sa istim modelom. Prvo vlast, pa onda bumo videli.
Svako potcjenjivanje njihove volje za moć, u povijesti se pokazalo kao strašna greška, a u Hrvatskoj i u zemljama bl. poč. Jugoslavije, ratovi 91.-99, užasavajuće i polufeudalno privatiziranje, stvorili su novi prostor za manipuliranje osiromašenom masom, kojoj je po starom i dobrom običaju, dovoljno ponuditi revolucionarnu uravnilovku i novu preraspodjelu “sredstava za proizvodnju” u kojoj bi oni bili samo malo jednakije svinje. K’o i dosada.
Model osvajanja vlasti već dogodine, slavi svoju stogodišnjicu, a to mu i nije jedina “stotka”, mnogo značajnija je ona o žrtvama takvih eksperimenata. I to u milijunima. Zato druga Dragana Markovinu i ekipu mu, vrlo ozbiljno shvaćam.
Znam da tu nije u pitanju njihova beznačajnost ili malobrojnost, koliko beskurpuloznost svakako jeste. Republika Hrvatska je prošla krvavi oslobodilački rat, godine neuspješne tranzicije i najmanje što joj treba su novi Lenjini ili kakve treće kopije Pola Pota i slične gamadi.
Imajući u vidu naslijeđe svih tih socijalističkih revolucionarnih pokreta od Benita, preko Adolfa, Tita ili Fidela, nije teško kod rečenih drugova nazrijeti brčiće/brkove u pokušaju.
Foto:
