Obljetnice smrti komunističkog diktatora Josipa Broza prisjetio se pater Ivan Ike Mandurić. “Nastao je muk, ali nismo plakali. Nazdravili smo”, piše pater Mandurić.
“Sjetih se i ja onog trenutka kad je Tito umro (o tome sam već prije govorio). Te osamdesete godine još uvijek sam se smatrao ateistom – što je bila najstrašnija stvar koju sam sebi morao priznati.
Netko je nedavno napisao: “Ako Boga nema, ništa nije važno. Ako Bog postoji, onda je to najvažnije.” Baš to sam osjećao u srcu. Stoga sam bio spreman učiniti sve da spoznam postoji li Bog – jer to sve mijenja.
Prožimao me veliki očaj zbog nepobjedivog komunizma u kojemu sam odrastao. Teško mi je bilo prihvatiti da je moj narod zarobljen, i da će tako biti dok god sam živ: da je zemaljski život nepravda i ropstvo, dok vječnoga ni nema.
S tom zebnjom sam otišao na seminar u Split 1. svibnja 1980. godine. Tri dana kasnije vraćao sam se ispunjen – zadivljen, začuđen, ohrabren susretom s čovjekom kojeg sam nesumnjivo doživio kao svjedoka živog Boga. To je sve mijenjalo.
U tim popodnevnim satima te nedjelje 4. svibnja truckalo je autobusom nekoliko nas posuških srednjoškolaca na putu prema kući, dok sam se neprestance vraćao na događaje sa seminara profesora Ivančića, i smišljanje što ću sve poduzeti da i sam Boga susretnem.
Oko 3 popodne, naišli smo negdje oko Ciste Provo na lokalne svatove. Zaustavili su autobus, i jedan mladić je ušao s bukarom vina nudeći sve putnike. I ja sam sam nazdravio gutljajem crnog vina radosnom svatu. Po njegovom izlasku, čim je autobus krenuo, na radiju se prolomila vijest: “Umro je drug Tito!”
Nastao je muk. Zebnja, neizvjesnost. Ali, naravno, nitko živ nije zaplakao. Koliko je bilo onih koji su kao i ja likovalo, ne mogu sebi dopustiti prorokovati. Ali znam svoje misli, kroz glavu mi je prošlo: gle kako se sve potpuno okrenulo.
U Split sam dakle odlazio s poražavajućom konstatacijom: Komunizam je vječan, Boga nema; nemam se čemu nadati. A vraćam se prepun nade. Bog postoji, i ja ću ga naći.
Tito je umro i nagovijestio smrt Jugoslaviji, i mi smo tome – čudesno – svi u autobusu nazdravili! Ja mislim da bi bilo sve isto i da je Terezija bila s nama u autobusu. Ma koliko to bilo nezamislivo.
"Najbolja utakmica Mundijala", "E ovo smo čekali, dvoboj dvije prave momčadi", "Run'n gun nogomet, sviđa…
Moskva se rano jutros našla pod najvećim ukrajinskim napadom od početka rata. Oko 200 dronova…
Moskva je jutros bila meta masovnog napada ukrajinskih dronova. Zapaljena je rafinerija nafte, privremeno je…
Komentiraj