Pavliček i Pupovac: Politička trgovina koju svi vide, a ni jedan ne priznaje

Na jedno od čelnih mjesta vukovarskog Komunalca 1. siječnja došla je Nikolina Dokić, koja je na lokalnim izborima 2021. bila na listi SDSS‑a za Gradsko vijeće.

Dokić je zaposlena bez javnog natječaja, što zakon omogućuje, ali kada se osoba iz politike zaposli po nalogu politike, to uvijek miriše na pogodovanje. A s obzirom na njihovu prethodnu suradnju, takav potez zaziva politički odgovor oporbe i reakciju javnosti.

Ta je informacija odjeknula više nego Pavličekova odluka o smanjenju plaća zaposlenima u gradskoj upravi, ukidanju toplog obroka ili smanjenju izdvajanja za branitelje.

U opozicijskim strankama taj se potez iščitava kao vraćanje duga gradonačelnika Marijana Pavličeka za angažman stranke sa srpskim predznakom u drugom izbornom krugu, u kojem je izabran na gradonačelničku poziciju.

Kad su ga prozvali da je zaposlio članicu SDSS‑a bez natječaja, branio se rečenicom: „Nemam ja kome što vraćati dug.“

Ali politika nije samo matematika — ona je i percepcija. A percepcija je u Vukovaru jasna: ako se oko tebe stalno vrti SDSS, možda nije slučajno.

U drugom krugu izbora za gradonačelnika, gdje nije bilo kandidata srpske zajednice, SDSS je imao 36 promatrača, a jedna od njih bila je upravo Nikolina Dokić. Predsjednik vukovarskog SDSS‑a Srđan Kolar tada je pozvao vukovarske Srbe da izađu na izbore i glasaju:

“U Gradu živi trećina građana srpske nacionalnosti i to je značajan birački bazen… Kao predsjednik vukovarskog SDSS‑a i izabrani zamjenik gradonačelnika Vukovara iz reda srpske zajednice pozivam vukovarske Srbe da u što većem broju izađu na izbore 1. lipnja jer su oni važni za život lokalne zajednice i glasaju. Mislim i da vukovarski Srbi sigurno neće, a i ne mogu, zaboraviti tko je i što ranijih godina govorio protiv njih i kakve sve radnje poduzima“, rekao je Kolar.

Iako nikoga nije spomenuo imenom, jasno je da je pozvao Srbe da u drugom krugu glasaju za Marijana Pavličeka — i da sruše kandidata Domovinskog pokreta, stranke koja je „ranijih godina“ vodila Vukovar.

I tu nastaje paradoks. Pavliček tvrdi da nema suradnje. SDSS tvrdi da sve pamti. A činjenice sugeriraju da je upravo mobilizacija birača srpske zajednice donijela prevagu koja ga je dovela na vlast. On to negira, ali politička matematika upućuje na zaključak: bez tih glasova ne bi postao gradonačelnik.

U Vukovaru, gradu koji je Pavličeku dao političku težinu, svaka odluka koja se može interpretirati kao približavanje SDSS‑u izaziva buru. Zato je priča o zapošljavanju članice SDSS‑a postala politička mina. Zato su optužbe o „tajnim dogovorima“ eksplodirale. Zato je Pavliček morao ponavljati da „nikome ništa ne duguje“.

Čovjek koji je godinama gradio imidž najglasnijeg protivnika SDSS‑a, čovjek koji je na pitanje o suradnji sa srpskom manjinskom strankom reagirao kao vegetarijanac kad mu ponude svinjski odrezak, danas je gradonačelnik Vukovara zahvaljujući i glasovima birača koje je SDSS mobilizirao.

Kao čelnik Hrvatskih suverenista, Pavliček je dio „Vukovarske koalicije“ koju vodi Mario Radić, a u čijim je dokumentima rezolutno navedeno da nema suradnje sa SDP‑om, Možemo i SDSS‑om.

Na državnoj razini Pavliček nastupa kao simbol tvrde desnice. U Saboru je on taj koji udara šakom o stol. A u Vukovaru?
Tamo je Pavliček koji zapošljava SDSS‑ovu kandidatkinju. To nije politička nijansa. To je politički salto mortale.

I zato se postavlja pitanje: koji je pravi Pavliček — onaj u Saboru ili onaj u Vukovaru? Je li Pavliček u Zagrebu samo uloga, a Pavliček u Vukovaru stvarnost? Ili je obrnuto?

U politici se sve pamti. A Vukovar pamti najviše.

M. Marković / Foto: HRT