Preminula je Ružica Ćavar, žena koju je brutalno napao ‘Divljak s Cvjetnog’

Novinarka Ivana Petrović objavila je da je preminula katolička aktivistkinja dr. Ružica Ćavar.

“Umrla je dr Ružica Ćavar hrvatska katolička aktivistica(rođ. 1937). Stomatologiju a potom i medicinu diplomirala je na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalistica dječje stomatologije, a potom i epidemiologije.

Dr. Ćavar je zbog svojih stavova i načela koje je smatrala ispravnima doživjela i brutalani fizički napad u Zagrebu.

Slagali se s njom ili ne, ta intelektualka je zaslužila duboko poštovanje zbog svoje postojanosti. Odnos prema dr. Ćavar je ogledalo našeg društva u kojoj ”toleranciju” promiču najnetolerantniji – ljudi lišeni sposobnosti dijaloga s drugima koji ne misli isto.

Počivala u miru Božjemu”, napisala je Ivana Petrović.

Čavar je bila počasna predsjednica Hrvatskog društva za obitelj, a 2014. vijest o njoj se proširila pošto je bila napadnuta u Zagrebu tijekom prosvjeda “Raskinimo vatikanske ugovore”, kojeg su organizirale udruge koje se zalažu za sekularnu državu, bez upliva crkve

Krvnički  ju je izudarao Neven Kovačić, kasnije prozvan “Divljak s Cvjetnog”.  Ćavar koja je tada imala 77 godina. Kovačić je osuđen na godinu dana zatvora s trogodišnjim rokom kušnje te je morao platiti 1800 kuna sudskih troškova.

Udruga “Glas razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku”, jedna od organizatorica prosvjeda, distancirala se od napadača, osudilo fizičko nasilje i naveli kako napadač nije povezan s njima.

Ružica Ćavar rođena je 13. ožujka 1937. godine u Proboju kod Ljubuškog, posljednje trenutke dočekala je u bolnici u Mostaru. Na zagrebačkim stomatološkim i medicinskim fakultetima, studirala je te specijalizirala  dječju i preventivnu stomatologiju. Nakon toga je u Školi narodnog zdravlja ‘Dr. Andrija Štampar’ završila poslijediplomski studij iz javnog zdravstva i epidemiologije.

U doba bivše Jugoslavije, bila je pod stalnim nadzorom tadašnje UDBA-e, pošto je u svibnju 1965. s većom skupinom mladih završila u zatvoru. Njen suprug Mato Ćavar (s kojim ima četvero djece), kojeg je upoznala na studiju, morao je emigrirati zbog svojeg angažmana u Hrvatskom proljeću i od tih dana je bila pod stalnim nadzorom UDBA-e.

Početkom nove države, osnovala je ‘Hrvatski pokret za život i obitelj’ čija je bila sve do 2015. godine kada je postala počasna predsjednica.  Početkom osamostaljenja Hrvatske,  dva sina su joj služili vojni rok u JNA, pa je pokrenula molitve na trgovima roditelja za spas hrvatskih vojnika na trgovima. Komandantima Jugoslavenske vojske pisala je i pisma.

Na velikom skupu roditelja u dvorani Globus u Zagrebu u kolovozu 1991. sudjelovala je i u osnivanju pokreta majki za mir, znan kao  “Bedem ljubavi”, a koji je krenuo u sve poznate akcije majki za spas svojih sinova iz jugoslavenske vojske.

Iako je kroz Hrvatski pokret za život i obitelj najviše djelovala, također je još 1977. godine pisala za hercegovački katolički zbornik “Kršni zavičaj”. Tamo je pisala članke i studije o obiteljskoj problematici, zalagala se protiv pobačaja, te dostojanstvo čovjeka, braka, obitelji i naroda.

“Najvažniji temelj i ideja vodilja u životu bili su joj naravna, univerzalna i kršćanska katolička moralna načela, koja je primila odgojem od rođenja i za koja se uvijek zalagala. U sklopu tih ideja najveća ljubav i ideal joj je bila samostalna i slobodna država Hrvatska”, piše Hrvatska katolička agencija povodom njenog odlaska.

M.M. /Foto: Facebook