Otvorena polemika Malića i Dežulovića: “Već neko vrijeme me olajava pa da mu se javim”

31 siječnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Negdje početkom Sanaderovog drugog mandata, uputio sam mail Ninoslavu Paviću, vlasniku EPH. U njemu se žalim na cenzuru, nabrajam sve teme o korupciji koje su mi bačene u koš (bile su im korisne, kad je Sanader otišao), i tražim da se Pavić o tome izjasni kao vlasnik utjecajnih informativnih izdanja (Globus, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija).



Spomenuo sam i to da sva izdanja djeluju uniformno Sanaderovski, kao da ih uređuje jedna ruka, i da to smeta mnogim autorima. Neki od njih su moj tekst i supotpisali, Jurica Pavičić, Zlatko Gall i Denis Kuljiš npr.

Uslijedio je sastanak na kojem su sudjelovali urednici i komentatori EPH, jedini takav u povijesti tvrtke. EPH-ovska Jalta. Nešto o tome sam naveo u jednom svom postu, zbog čega me na svome zidu napao Boris Dežulović.

Već me neko vrijeme olajava, naziva lašcem, domobranom i kukavicom pa rekoh da ne pišem samo po svom zidu, nego da mu se i javim. I stvarno, malo smo porazgovarali nakon dugo vremena. Pa koga zanima šta se događalo neka čita kod mene ili kod njega.

BORIS DEŽULOVIĆ, komentar:

Prije trideset i kusur godina, u plamenu zoru hrvatske države, višestranačka je demokracija na naše obale nanijela svakakvih živopisnih likova. Takav je bio, recimo, stanoviti dr. Ante Korljan iz Splita, jedan od “barakaša” i osnivača HDZ-a, koji se vrlo brzo razišao s Tuđmanom i osnovao privatnu hrvatsku nešto-kršćansku stranku, pa u svojim opskurnim ranodržavotvornim novinama mrtav-hladan objavio intervju sam sa sobom.

U Feralu, u ono vrijeme podlistku Nedjeljne Dalmacije – sjetit će se samo najveći feralovski fanatici – okrutno smo se tada zajebavali sa sirotim dr. Antom, doajenom hrvatskog autoterapijskog novinarstva.

Mnogo je godina prošlo otada, i ponekad mi baš nedostaju takvi autentični pacijenti. Možete onda zamisliti – dobro, ne možete, to se samo tako kaže – kakve su me nježne emocije preplavile kad sam jutros naletio na opskurni kasnodržavotvorni Maxportal, u kojemu je autentični domaći sitni lažov Gordan Malić u ognjici korone objavio najozbiljniji intervju sam sa sobom.

Bio je to, što bi se reklo, pravi flashback. Flash Gordan. Covid je, kako vidite, mnogo opasniji nego što mislite. Držimo palčeve Gordanu. Gordane, izdrži i vrati nam se, trebaš Hrvatskoj.
https://www.maxportal.hr/…/gordan-malic-godisnje…/…

GORDAN MALIĆ:

Evo, tu sam Boro. Moja ognjica je popustila, a tvoja nije. Valjda ti zato ne uspjeva biti duhovit u polemici, naročito kad pokušavaš biti duhovit ili nešto još gore, upućen ili pametan. Ja se s tvojom ognjicom i bolestima nisam zajebavao. A nisam neduhovit. Kako god, evo me tu i raspoložen sam za raspravu s tobom, a ne sa sobom. Pa ako me ne blokiraš ili ne umrem od smijeha tijekom rasprave jer si ti vau satiričar, onda možemo razgovarati kao ljudi.

Evo, ismijao si moj autointervju objavljen na mom facebook profilu (jer ne pišem za druge i ne primam honorare za pisanje) mojoj fotografijom. Nazvao si me “autentičnim domaćim sitnim lažovom” što je povelika kobasica epiteta. Da se ubijem ne bih se toga sjetio. Pa te molim da mi otkriješ i jednu laž koju sam spomenuo. Ako treba pomoći ću ti, možemo skupa kroz moj i tvoj tekst.

Znam da je lakše praviti se važan na svom zidu, među svojim vjernim fanovima, ali možda im rasprava bude jednako zanimljiva. Ja ću probati izdržati sve tvoje stilske figure, a tvoji fanovi nek drže palčeve tebi. Jel važi? Dakle, gdje je domaći lažac lagao?

BORIS DEŽULOVIĆ:
Nema problema. Na primjer: “Dok sam imao stalni posao, pamtim da je na kolegijima s izdavačem Ninoslavom Pavićem, kod kojeg smo obojica radili, Dežulović uglavnom šutio dok sam ja tjerao mak na konac oko cenzure u Globusu i Jutarnjem, i oko svega drugog.”

Nikad u životu, ali nikad nijednom, nisam bio ni na jednom kolegiju Globusa, Jutarnjeg ili bilo kojeg drugog izdanja EPH. Osim ako sam ja lažov, a ti imaš stenogram i fotografije, ili barem žive svjedoke kolegija na kojemu ti tjeraš mak na konac, a ja pizdunski šutim. Do tada, odjebi.

GORDAN MALIĆ:
Naravno da si bio. Na sastanku svih komentatora EPH kojeg je Pavić organizirao, na moj zahtjev, da raspravimo uređivačku politiku izdanja EPH. U zagrebačkoj konobi gdje se skupljaju vaši splitski utorkaši, koju je predložio Ante Tomić -on je pokušavao biti zabavan i neupućen cijelo vrijeme sastanka na kojemu se govorilo o cenzuri, Sanaderu, o korupciji, pa opet o cenzuri koju Pavić sustavno provodi.

Govorio sam uglavnom ja, domobran i lažov, i govorio je Jurica Pavičić, ali ti si uglavnom izigravao zen. Bio je Gall tamo. Tomić , Jergović, Kuljiš, Pleše. kaj ja znam.

Pavić je doveo svoje urednike da me prozivaju za neposluh. Ja sam nabrajao sve neobjavljene članke o Sanaderu, a ti si sastanak kolegijalno odšutio. Nakon toga sam ja otišao iz firme, a ti praktično dočekao novog vlasnika. Imao si priliku da kažeš Paviću u lice sve šta utorkom, petkom i drugim danima drobite u konobi. Valjda te ne ide izjašnjavanje licem u lice, nego kad se sakriješ u sobu, otvoriš komp ili se praviš važan na svom zidu.

Uglavnom, tužno je da se pozivaš na svjedoke i da me vrijeđaš. Na uvrede sam navikao od druge vrste ljudi, tebi mi se ne da vraćati istom mjerom. Možda ako se sretnemo. Ajbog

BORIS DEŽULOVIĆ:
O Sanaderu i korupciji za njegova sam mandata u Globusu ispisao desetke kolumni. Postoje arhivi. Nikad u životu, ne samo u Globusu, ni od koga nisam dobio nalog za pisanje, niti sam u svih petnaest godina u Globusu ijednom okrenuo telefon, makar da javim o čemu ću pisati. Do deadlinea za predaju teksta nitko živ tamo nije imao pojma o čemu će biti riječ u mojoj kolumni.

U zgradi EPH za svih sam tih godina bio tri puta po pet minuta, koliko mi je trebalo da upoznam novog urednika i izađem van. Ne branim ni Korporaciju ni Pavića, možemo danima o njihovim sranjima, ali zašto ti za orden narodnog heroja treba da su baš svi ostali bili pizduni? Meni orden ne treba, eto ti ga. Treba li ti pak svjedok za komisiju, zamoli, nije problem. Do tada, rekoh, odjebi.

GORDAN MALIĆ:
Ne fantaziraj. Tvoje kolumne su bile toliko podrivačke da ih je Pavić lijepo plaćao, odguglaj ako si zaboravio, i to sve dok je ručavao sa Sanaderom na MALO VITRA. Ja se ni jedne tvoje razorno subverzivne priče ne sjećam. Ali znam da si imao normalnu profilnu fotku, a ne neki mačo oglas za srednjovječne lijeve samce, kao danas.

Dok si lovio sintaksu u Globusu ja sam imao rampu i morao sam dijeliti teme ili o njima govoriti javno. https://www.vecernji.hr/…/sanader-napao-emisiju…

Uglavnom, drago mi je da si se sjetio sastanka, znači da nisam lagao i da je maca papala jezik kojim sad po meni mlataraš. Kaj će meni ordeni, ti si živi spomenik zaslugama.

BORIS DEŽULOVIĆ:
Kakav si ti tužan lik! Kako si bogati zaključio da sam se “sjetio sastanka”? Sad već ozbiljno sumnjam u tvoju elementarnu pismenost. Za sve godine bavljenja novinarstvom nisi ulovio nijednu onu, kako reče, sintaksu. Uzgred, u to je vrijeme moj honorar u Globusu gotovo prepolovljen, ali nema veze. Zbogom i prođi me se, tužni sitni lažove.

GORDAN MALIĆ:
Dobro leoparde, tebi je honorar prepolovljen, kao i Jeleni Lovrić, čak i Buletu i Torbarini, valjda na razinu mog punog šta nije loše, ja se nisam žalio na honorar, ali sam se pitao čime si ti zaslužio honorarčinu. Za one oglotke od eseja, progon ustaša po metru kvadratnom, idejna nagvaždanja?

Da sažmem, ti si ostao s mojom plaćom umjesto mene koji sam bio domobran i kukavica. Ti eto nisi lažov samo se ne želiš sjećati baš svega, jer živiš od zasluga i foliranja među svojim fanovima. Sad ispada da ni sastanka nije bilo. Pa dobro, čisti druže. Meti.

Ne čitam te redovito, evo sad sam se načitao baš. I nisi nešto.

Negderovog mandata početkom Sana , uputio sam mail Ninoslavu Paviću, vlasniku EPH. U njemu se žalim na cenzuru,…

Objavljuje Gordan Malić u Ponedjeljak, 31. siječnja 2022.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •